Ona je u malo mjesto u Srbiji, kod rodbine, pobjegla odmah iza Nove godine. Iz čistog straha. Par mjeseci nakon što je izbavljena iz pakla prostitucije, nijedan od njenih svodnika nije zatvoren. Nedostatak dokaza, kažu u policiji.
''Nije smjela ni mogla sama izaći na ulici. Kada dođe do vrata, počne se tresti. Ako nisam mogla ja ili netko od naših prijatelja izaći s njom, nije htjela kročiti van iz kuće. Uvijek je išla istim ulicama, onima koje je smatrala sigurnim'', ispričala je za Blic njena teta.
Nepodnošljive scene
Čak i za ovu hrabru ženu, koja je prošlu godinu provela hodajući od policajca do kriminalca, gledanje takvih scena bilo je gotovo nepodnošljivo.
''Išla sam s njom na sve preglede. Gledala kako se skida s heroina, vidjela u kakvom je stanju njeno tijelo, svaku modricu, posjekotinu, udarac. Strepila s njom dok je čekala rezultate testova na najteže bolesti'', ispričala je.
Osim medicinske pomoći u odvikavanju od heroina, preventivne antibiotske terapije, ova je tinejdžerica svakodnevno morala i kod psihologa.
Ne želi pičati o tome
''S nepoznatim ljudima još uvijek odbija kontakt, ne ulazi u komunikaciju s vršnjacima, još se nijednom nije usudila napustiti kuću nakon što padne mrak. Često se budi noću. Samo se strese i šuti. Njenu potresnu priču još nitko nije čuo, ni najbliži. Bilo bi lakše da o tome priča, ali neće. Kada je svjesna, ponaša se kao da je izbrisala iz sjećanja cijelu godinu'', rekla je teta o teškom stanju svoje nećakinje.
No, ipak pokušava se vratiti normalnom životu. Ekonomsku školu, koju je napustila, završava izvanredno, a povremeno radi i kao trgovac. Uspostavila je i kontakt s nekoliko prijatelja iz djetinjstva, no oni su oni zamoljeni da je ne sjećaju na razdoblje prostitucije.
