Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

NEKAD OAZA, DANAS PAKAO

POPULARNO LJETOVALIŠTE POSTALO IZBJEGLIČKI BORDEL: ‘Ne sviđa mi se to, ali radim što moram. Nemam izbora’

Migranti su svoj smještaj pretvorili u barove i javne kuće za druge migrante

Nekoć popularna destinacija za odmor talijanske srednje klase, Castel Volturno, sada je oronulo obalno zdanje iz noćne more gdje Nigerijci otvaraju svoje domove drugim migrantima željnima hladnog piva i brzog seksa.

Trošna zdanja na obali postala su spavaonice, barovi i javne kuće za migrante koji nemaju boljeg mjesta za razonodu. Nazivaju ih kućama “za povezivanje”.  “Ovdje radim isto što i druge djevojke”, rekla je 26-godišnja Nigerijka Grace koja nije htjela otkriti svoje stvarno ime.

“Ne sviđa mi se to, ali radim što moram. Nemam izbora. Nemam posao niti nekoga kome bih se mogla obratiti za pomoć”, kazala je za Reuters ispred javne kuće.

Smješten na obali 48 kilometara sjeverno od Napulja, ovaj otrcani grad korijene vuče još iz doba Etruščana, prije stvaranja Rimskog Carstva, i bio je popularno ljetovalište Napolitancima tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća.

Desetljeće poslije postao utočište za stradale u razornu potresu koji je preko 250.000 stanovnika ostavio bez domova.  Nakon što su turisti prestali posjećivati grad, ekonomija se urušila zajedno s impresivnim vilama i stambenim blokovima koji su sada postali dom afričkim migrantima i onima koji nemaju boljeg izbora.

Poplava bespravne gradnje 70-ih

“Imamo oko 30.000 soba koje su sagrađene ilegalno i sada zjape prazne”, rekao je gradonačelnik Dimitri Russo za Reuters, objašnjavajući poplavu bespravne gradnje u vrijeme turističkog buma prije pedesetak godina.

Russo je kazao kako su mnoge kuće u to doba sagrađene bez kanalizacije i nisu prikladne za život. To nije odvratilo nove stanare, migrante koji su pobjegli od gladi, siromaštva i ratova u Africi u nadi da će na talijanskim obalama dobiti priliku za novi početak.

‘Moj dom je bordel’

Na mračnom neasfaltiranom putu koji siječe glavnu ulicu, slabo svjetlo obasjalo je ženu koja puši cigaretu na trijemu. Ona je domaćica kuće u koju su svi dobrodošli. U kući šestorica afričkih muškaraca sjede oko stola zatrpanog praznim bocama. Jedan od njih nježno plete kosu mlade Nigerijke.

Neki muškarci dolaze na piće, cigaretu i poslušati tračeve; drugi pak dolaze da bi platili djevojkama poput Grace 20 dolara za seks. Dok joj muškarac češlja kosu, Grace sjedi prikovana uz TV ekran prateći nigerijsku seriju. Njezin novi život u Europi nije trebao ovako izgledati. U Italiju je stigla prije godinu dana, sanjajući da će ondje steći bolje obrazovanje.

Djevojke duguju novac trgovcima ljudima

Nakon što je boravila u centrima za migrante u Torinu i Rimu, ostala je bez dokumenata. Potom je, zajedno s drugim migrantima bez posla i dokumenata, završila u Castel Volturnu. “Sve tamošnje djevojke duguju novac kriminalnoj organizaciji koja ih je dovela ovamo,” kazao je Andrea Morniroli iz lokalne neprofitne organizacije Dedalus koja se bori protiv trgovine ljudima.

“Kuće za povezivanje”, uobičajene uz krijumčarske puteve u Africi i dosad nepoznate u Italiji, otežale su im posao. “Nigerijska prostitucija seli se u kuće jer su im ulice postale preopasne, što nam otežava lociranje djevojaka”, rekao je Morniroli za Reuters. Godine 2016. je u Italiju stiglo 11.000 žena. Taj se broj prepolovio u 2017. prema podacima Ureda za migracije, iz kojeg također stiže procjena da je osam od deset žena bilo žrtvama trgovine ljudima.

Prvi pravi val doseljenika iz Afrike stigao je 80-ih godina. Radili su na poljima rajčica i unajmljivali jeftine kuće. Tijekom godina se u gradu okupila velika populacija migranata koji su se našli pred zidom, od onih kojima su uskraćeni dokumenti do osoba koje nisu mogli pronaći trajno zaposlenje.

Udomaćili se i kriminalci

Castel Volturno također je bio odredište osiromašenih Talijana koji su u okolnim gradovima jedva spajali kraj s krajem.  Prema popisu stanovništva, grad nastanjuje 26.300 stanovnika od kojih više od četiri tisuće nisu Talijani. Nešto više od 2,5 tisuće ih je iz Afrike, a ostatak čine manje zajednice Ukrajinaca, Poljaka i Rumunja.

Gradonačelnik Russo kaže kako je stvarna populacija grada gotovo dvostruko veća, zbog čak 15 tisuća ilegalnih migranata. Neki su tek pristali nakon opasnog prekomorskog putovanja dok drugi žive u Italiji već godinama, dodao je Russo.  Za mnoge od njih to je dom daleko od doma, gdje su hrana, jezik i atmosfera domaći.

Središte trgovine ženama

Ali udomaćile su se i nigerijske kriminalne organizacije. “Stalna prisutnost migranata, legalnih i ilegalnih, zajedno s nedostatkom zakonskih regulative pretvorile su Castel Volturno u središte za trgovinu ženama”, rekao je Morniroli.

“Ja sam bila na tim ulicama prije gotovo dvije godine”, rekla je Promise, 34-godišnja žena koja također nije htjela otkriti svoje pravo ime. Sada udana majka dvoje djece, Promise objašnjava kako ju je na dolazak u Italiju namamila žena iz njezinog sela koja joj je obećala posao krojačice.

Uspjela je pobjeći i potražiti pomoć u Casi Rut, utočištu za žrtve trgovine ljudima koje vode časne sestre u Caserti, u blizini Napulja. Promise je trebalo dvije godine da se oporavi od tih događaja, a kaže da je njezin oporavak započeo onog dana kada je napustila Castel Volturno. “Ako želiš drugačiji život, ne možeš ostati ondje”, dodala je.

Bijeg udajom ili svodništvom

Jedna od časnih sestara iz centra u Caserti kazala je kako je Castel Volturno postao zajednica izopćenika te je iskorištavanje tamošnjih žena postala normalna pojava.

“Izvodimo ih iz tog okruženja te ih potičemo na dijalog s drugim kulturama”, rekla je sestra Rita Giaretta za Reuters. “U suprotnom, jedini način da žene izađu iz kruga prostitucije jest da se udaju ili da i same postanu svodnice.”

“Kada je Promise stigla na ulice, postojalo je samo nekoliko kuća koje su nudile seks i alkohol. Danas su one posvuda”, dodala je Giaretta. “Takve kuće postaju sve popularnije jer uz prostituciju nude i hranu, piće i zabavu, a najveći problem leži u tome što se situacija skriva od šire javnosti”, rekao je Morniroli.

Gradonačelnik se ne slaže s Mornirolijem te tvrdi da su neke od navodnih javnih kuća zapravo samo neslužbeni restorani i barovi koje su afričke žene pokrenule u svojim kućama radi zarade. Rose, 27-godišnjakinja koja poslužuje tradicionalna nigerijska jela u svom domu tvrdi da upravo ona vodi jedan takav restoran.

“Nekoć sam pomagala majci pri kuhanju pa sam odlučila otvoriti svoj bar”, rekla je Rose. Prije četiri godine bila je u lancu prostitucije u Francuskoj no prestala se time baviti kada je otvorila svoju kuću. “Moja je budućnost u ovom poslu”, rekla je za Reuters, pritom inzistirajući kako se u njezinoj kući ne prodaje seks.

Povratak na Net.hr