Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

IMPERIJ UZVRAĆA UDARAC

OTPISALI IH, BILI SU ‘BENZINSKA CRPKA PRERUŠENA U DRŽAVU’, ALI…; Rusija se vratila, a Amerika upozorava: ‘Ne virite u jedno mjesto, bolje vam je’

Nova ruska vanjska politika više ne teži stvaranju novog svjetskog poretka već pozicioniranju u tom poretku. Sovjetski savez je marširao po svijetu trošeći ogromna sredstva na promašene ideološke priče i geopolitičke ambicije, a Ruska Federacija iz toga je izvukla pouke

Mnoge na Zapadu iznenadio je povratak Rusije na svjetsku političku pozornicu posljednjih godina. I to ne baš ugodno. Nakon pada Sovjetskog Saveza, Rusija je bila otpisana i kao regionalna, a kamoli svjetska sila. Bila je tek benzinska crpka prerušena u državu, ironično primjećuje u svome tekstu u The New York Timesu Dmitrij Trenin, direktor Carnegie centra u Moskvi.

Danas, međutim, i nakon pet godina pod sankcijama Zapada zbog svojih intervencija u Ukrajini, Rusija je žilava i otporna zemlja. U Siriji je učinkovito vojno pobijedila i postala moćni posrednik u toj zemlji, a usto si je podigla ugled na Bliskom Istoku ponovno se dokazavši kao velika sila.

Kraj posthladnoratovskog predaha

Oni koji sve to doživljavaju s nelagodom, trebali bi se naviknuti. Rusija više nije supersila, ali vraća se na međunarodnu scenu kao važan neovisan igrač koji će u godinama koje dolaze igrati u raznim dijelovima svijeta. Samim Rusima sve to se ne čini prirodnim. U devedesetima, kada je Rusija bila bačena na pleća, ruski čelnici nikada nisu pomislili da je priča gotova. Štoviše, njihov postsovjetski pad i povlačenje sa svjetske scene smatrali su tek privremenim, nečim što je Rusija već prije doživjela i što će na koncu uspjeti prevladati. Jedino pitanje bilo je u kojem će to obliku biti.

Dvijetisućitih Moskva je bila razočarana neuslišanom željom da postane dio proširene euroatlantske zajednice: njene molbe da ih SAD smatra sebi ravnoj nisu impresionirale Washington, a zahtjevi Moskve da se poštuju njeni nacionalni sigurnosni interesi bili su ignorirani odlukom o širenju NATO-saveza. Stoga je početkom ovog desetljeća Kremlj započeo planirati projekt koji se bitno razlikovao od ranijih nastojanja za ulaskom u zapadne integracije.

S ruskom vojnom intervencijom u Ukrajini 2014. godine, posthladnoratovski predah bio je završen. Zauzimanje Krima i podrška proruskim separatistima u Donbasu nije predmnijevala politiku ponovnog osvajanja istočne Europe, kako su mnogi na Zapadu strahovali, ali je jasno postavila Ukrajinu i ostale bivše sovjetske republike na granicu budućeg širenja NATO-a.

HLADNI RAT 21. STOLJEĆA: Mogu li se tenzije između Rusije i Zapada usporediti s erom Sovjetskog Saveza? Evo što kažu stručnjaci

Putin je glavni saveznik režima sirijskog predsjednika Bašara al-Asada (AFP)Foto: LOUAI BESHARA

Veliki povratak Moskve na Bliski istok

Ako je upotreba sile u Ukrajini, sa stajališta Kremlja u osnovi bila obrambena, onda je ruska intervencija u Siriji 2015. bila rizičan potez koji je trebao odrediti geopolitički ishod na Bliskom istoku, prostoru koji je u vrijeme pada Sovjetskog saveza i Zaljevskog rata 1991. godine Kremlj gubitnički napustio. Rezultati vojne operacije i diplomatskog manevriranja u Siriji nadmašili su čak i očekivanja samog predsjednika Vladimira Putina.

Postignuća Rusije na Bliskom Istoku bila su mnogo više od samog uspjeha u Siriji. Moskva ima koristi od fleksibilnih polusaveza s Turskom i Iranom, dogovora o cijenama nafte sa Saudijskom Arabijom i novooživljenih vojnih veza s Egiptom. Osim toga, Rusija je opet važan igrač i u Libiji i ona sila u koju se mnogi Libanonci uzdaju da će im pomoći zadržati državu na kupu. Rusija je i potencijalni mirovni posrednik između Irana i zaljevskih država, a povrh svega održava i bliske odnose s Izraelom.

Već neko vrijeme Moskva, usporedo s Washingtonom, radi i na postizanju političke nagodbe sukobljneih strana u Afganistanu, što zahtijeva manevriranje između Kabula i talibana, između Pakistana i Indije te Kine i SAD-a. Prošloga mjeseca Putin je u Sočiju okupio čak 43 afrička čelnika. Bio je to prvi takav summit sa zemljama kontinenta na kojemu Rusija također nastupa kao pouzdani partner.

PUTIN TRAŽI NOVI KRIM: Pet godina nakon aneksije, ruski predsjednik je u velikom problemu. Analitičar upozorava na mogući scenarij…

Učili na greškama Sovjetskog saveza

Sve to potkrjepljuje i ruska politička i materijalnom potpora Nicolasu Maduru u Venezueli, koji se usprkos svemu ondje i dalje drži na vlasti. Kuba, pod pritiskom Trumpove administracije, opet osnažuje svoje veze s Rusijom, što pokazuju i nedavni posjeti premijera Dmitrija Medvedeva Havani te uzvratni posjet kubanskog predsjednika Miguela Diaz-Carnela Moskvi. Moskva u Latinskoj Americi ne dopire samo do tamošnjih ljevičarskih režima već i do Brazila, Argentine i Meksika.

Nova ruska vanjska politika više ne teži stvaranju novog svjetskog poretka već pozicioniranju u tom poretku. Sovjetski savez je marširao po svijetu trošeći ogromna sredstva na promašene ideološke priče i geopolitičke ambicije. Ruska Federacija iz toga je izvukla pouke pa kada i ide izvan svojih granica, onda to čini iz sigurnosnih razloga kao u Ukrajini, radi dokazivanja statusa kao u Siriji ili zbog novca kao posvuda drugdje.

Moskva pritom ne nameće ikakve modele drugima, a u sadašnjem stanju jedva da i može biti uzor ikome.

PUTINOV SAVEZNIK: Amerika je bijesna zbog ruskog odnosa s moćnom zemljom Bliskog istoka; ‘Revizionisti surađuju, moramo biti oprezni’

Vladimir Putin i šef diplomacije Sergej Lavrov (AFP)Foto: SERGEI KARPUKHIN/AFP

Rusija napreduje iznad svojih mogućnosti

Upravo u tome leži veliko upozorenje jer Rusija očito napreduje iznad svojih mogućnosti i kapaciteta. Njena vanjska politika vodeće sile nije praćena srazmjernom ekonomskom snagom. Njezina vladajuća elita previše je zauzeta zgrtanjem novca da bi na miru promišljala i djelovala u nacionalnom interesu. Naravno da pritom ruska vanjska politika čini greške i ima neuspjeha. Primjerice, odluka da internetske tehnologije upotrijebi za miješanje u unutarnje poslove drugih zemalja izazvala je žestoke reakcije i osude njoj tako važnih partnera poput Njemčake i Francuske. Što se tiče miješanja u tuđe izbore, Rusiji bi, kao i svakoj drugoj državi, bilo pametnije suzdržati se od virenja u tuđe spavaće sobe. Ne zato što gospoda to ne čine, već zato što se to na koncu ne isplati.

Bilo kako bilo, piše Trenin na kraju svoga teksta u The New York Timesu, Rusija se vratila. U svijetu u kojem sve više dominira suparništvo SAD-a i Kine, jaki neovisni igrači  poput Rusije mog igrati važnu ulogu u sprečavanju novog bipolarnog sučeljavanja.

NE ŽELE KRENUTI U UTRKU U NAORUŽAVANJU: Rusija optužila SAD da raketnim pokusom potiče napetosti

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr