Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

ISPOVIJEST MAJKE IZ VARAŽDINA

OTIŠLA U IRSKU I POVELA ZA SOBOM JOŠ 10 OBITELJI: ‘Ovdje je sve puno bolje. Kada dođem u Hrvatsku jedva čekam da se vratim doma’

‘Kakva je situacija u Hrvatskoj svjedoči natpis maturanata u školi koju je pohađao moj sin. Pisalo je: ‘Časna pionirska – plan B je Irska”

Psihologinja iz Varaždina, Ruti-Hedviga Karlović (47), ispričala je za Slobodnu Dalmaciju kako se i zašto odselila u Irsku, gradić Killarney s oko 15 tisuća ljudi, gdje trenutačno radi kao bar asistent menadžer. Iz Hrvatske se, kako kaže, nije odselila zbog ekonomskih razloga, nego zbog “atmosfere” beznađa i korupcije.

Prije nego što je odlučila odseliti se, prvo je u Irsku odselio njezin sin Izidor. “Kakva je situacija u Hrvatskoj svjedoči natpis maturanata u školi koju je pohađao moj sin. Pisalo je: ‘Časna pionirska – plan B je Irska’. I on je sjeo na avion i otišao u Irsku, kao i drugi školski kolege. A za njima i ja”, rekla je Karlović za Slobodnu Dalmaciju.

U Irskoj je sve bolje

Ruti-Hedviga Karlović tvrdi kako je u Irskoj sve bolje nego u Hrvatskoj gdje se nije mogla naviknuti na prilike.

“Ma ovdje je zaista puno, puno bolje i nemam baš nikakvih zamjerki, osim na vrijeme. Ali na vrijeme se čovjek navikne, a na prilike u našoj zemlji se nisam mogla naviknuti. A o mojih bi se sedam mjeseci u Irskoj samo sa stajališta komparacije Hrvatska – Irska, i što je tu sve bolje i kvalitetnije uređeno, već i knjiga dala napisati. Nisam vjerovala da ću se tako osjećati, ali već i sad kad dođem u Hrvatsku na dan – dva jedva čekam da idem natrag doma. Kad kažem doma, onda naravno mislim na – Irsku.

Priznaje, doduše, da joj nedostaju prijatelji i obitelj, kojih se često sjeti, no kaže da u Killarneyu ima puno Hrvata te da su svi povezani, druže se i pomažu si. “Nisam loše živjela niti u Hrvatskoj, ali ovdje sam u sedam mjeseci postigla više nego doma za pet godina”, dodaje.

PREDAVAO SAM U ZAGREBU NA FAKSU, A SADA U DANSKOJ PEREM STUBIŠTA: ‘Život sam strpao u auto. Ono što mi je rekla cura činilo mi se suludo’

Cijeni se rad i čovjek

“Možete li zamisliti zemlju u kojoj se cijeni rad i čovjek bez obzira na dob, spol, rasu i vjeru? E, to je Irska! Možete li zamisliti da običan radnik na minimalcu, kad poplati sve, može svaki mjesec barem 500 eura staviti na stranu ako se ne hrani po restoranima? Ako je štedljiviji onda čak i više, što ispadne minimalno šest tisuća eura godišnje.

Nema računa za vodu! Većina stvari za koje se u RH čeka u beskonačnim redovima se obavlja doma s laptopa! Radiš do 10 navečer? Nema problema, onda dođi na tehnički s autom u 11. Žensko si? Ok, osiguranje za auto – radi statistike da su žene u prometu vozači s manje prekršaja – automatski 30% jeftinije! Za sina kompletan vozački ispit – 470 eura! Njegova tjedna plaća! Ponavljam, tjedna, ne mjesečna!”, nastavlja.

Koji joj je bio cilj?

Kaže kako je u početku radila kao koordinator za turiste germanskoga govornog područja u nacionalnom parku, što joj nije bilo teško jer je u Hrvatskoj 10 godina vodila obiteljski pansion tako da je bila potpuno upoznata s ugostiteljstvom.

“Cilj mi je bio krenuti od nule i vidjeti koliko mogu postići u životu bez ičega i bez pomoći ikoga. Dakle, bez veza i vezica na koje smo navikli u Hrvatskoj. Početak je bio težak, ali brza aklimatizacija i adaptacija učinili su svoje. Od prve minimalne plaće koja mi je bila 9,8 eura na sat, za manje od pet mjeseci sam prihvatila ponuđeno mjesto bar asistent menadžera i stavili su me na plaću od 13,5 eura na sat”, kaže Karlović.

Tvrdi da poslodavci u Irskoj ako vide da je netko dobar i kvalitetan radnik, ponude odmah veću plaću i još bolje uvjete kako bi ga zadržali. “Ako u turizmu i ugostiteljstvu radiš oko 40 sati tjedno minimalac ti je 550 eura, a isplata svaki četvrtak. Svaku nedjelju se po broju radnih sati na sve zaposlenike dijeli tjedni bakšiš, to ispadne oko 100 eura. No, medicinske sestre, automehaničari, kuhari imaju tu najviše plaće i kreću im se i 20 eura na sat, pa mogu zaraditi puno više od spomenutih 550 eura.”

Šefovi ne hodaju ‘uzdignute njuške’

Zanimljivo je kako menadžeri i šefovi tako drugačije funkcioniraju nego u Hrvatskoj. “Oni ne hodaju okolo uzdignute njuške, nego rade više od običnih radnika i to sve; ako treba odvesti smeće, odvest će ga bez problema.

Ako treba nešto očistiti, to isto rade, a prema podređenima se odnose s poštovanjem. Svojim primjerom pokazuju kako se radi, a onda ni podređenima nije teško ispuniti svoje zadatke. A atmosfera na poslu je baš dobra. Radim, ali i uživam”, navodi Karlović za Slobodnu Dalmaciju.

Cijene hrane, kućnih potrepština i goriva iste su kao i u Hrvatskoj, tvrdi Karlović. “Kuća sa dvije spavaće sobe s režijama zapadne oko 900 eura mjesečno, što je otprilike plaća jedne osobe na minimalcu za dva tjedna. Ali sve što se radi više od 36 sati tjedno je naravno više i plaćeno. Radna nedjelja je plus 30 – 40 posto na osnovicu. Ako radiš na blagdan plaćeno ti je kao i nedjeljom, a kao bonus ti daju i slobodan dan.”

Kaže da im ničega ne nedostaje, čak i uštede. Kupili su i platili osiguranje i sva davanja za dva automobila mlađa od 10 godina, što si u Hrvatskoj ne bi mogli priuštiti, te su bili dva puta u posjetu Hrvatskoj.

Strana roba je skuplja

Na pitanje ima li ikakvih zamjerki kaže: “Hm… najjeftinije cigarete 12 eura, pa tko voli nek izvoli. Ja za devet eura radije kupim jedan kilogram prave, domaće janjetine. Sve što je irsko po dućanima otkupljeno je od domaćih proizvođača. Ako hoćeš strano? Nema problema, ali cijena je dupla”, kaže Varaždinka.

Otkad se preselila u Irsku kaže kako je tamo dovela već 10 obitelji. “Dovela sam za sobom već 10 obitelji i kako je koja kuća prazna rezerviram je, zakaparim i dolaze. Sad za dva tjedna dolazi još jedna obitelj; čeka ih i posao i stan. I nitko od njih nije požalio niti sekundu što su otišli. Svima nam je samo žao da nismo otišli ranije. Imam visoku fakultetsku naobrazbu, ali još nisam izvadila svoju diplomu iz fascikla jer sam baš htjela provesti ovaj prekrasni eksperiment koliko čovjek može postići sam od sebe. I uspjela sam u tome!”

U Hrvatsku se ne misli vraćati te se planira aplicirati za irsko državljanstvo. Što se tiče njezina sina, koji uskoro puni 20 godina, nakon godinu dana boravka prijavio se na irsku vojnu akademiju kako bi ubrzano dobio državljanstvo. “Inače, sin mi je po struci geolog, radi u hotelu s pet zvjezdica kao koktel majstor i s napunjenih 20 godina, dakle za mjesec dana postaje supervizor.”

Planiraju kupiti kuću

Planiraju kupiti kuću u Irskoj. Kredit mogu dobiti nakon jedne godine prijavljenog mjesta boravišta, uz uvjet da imaju i stalni posao. “Kamata za stambene kredite je 0,89%. Obavezno učešće 10%. Sve se može, samo treba raditi”, zaključuje Ruti-Hedviga Karlović za Slobodnu Dalmaciju.

RIJEČANKA OTKRILA JEDINI RAZLOG ZBOG KOJEG BI SE VRATILA IZ IRSKE’: ‘Ljudi ovdje rade poslove koje kod kuće nikad ne bi’

Povratak na Net.hr