Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

BAUK MODERNE POLITIKE

OD TRUMPA, PREKO CHAVEZA DO ŽIVOG ZIDA: Što je zapravo populizam i što on zapravo znači

Zbog rasta populizma bilo bi dobro znati što taj pojam uopće znači, jer ga se upotrebljava i kada je prikladan, kao i kada nije.

Što Donald Trump, Jeremy Corbyn i Rodrigo Duterte imaju zajedničko? Unatoč svojim razlikama, svako od njih je bio označen kao populist, piše BBC.

Populizam raste, posebno među europskom desnicom, te u SAD-u, gdje je pomogao Trumpu da dođe na vlast. U Italiji su populistički Pokret pet zvijezda i protuimigrantska Liga postale dvije najjače političke snage na posljednjim izborima, što je tek najnoviji uspjeh populista u Europi. No razlika je između biti popularan i biti populist.

Čisti narod

U političkoj znanosti populizam je zamisao da je društvo podijeljeno u dvije međusobno suprotstavljene grupe – ‘čisti narod’ i ‘korumpirane elite’, tvrdi profesor Cas Mudde, autor knjige ‘Populizam: Jako kratak uvod‘.

Izraz se često koristi kao jednostavna politička uvreda. Britanski laburistički vođa Jeremy Corbyn bio je optužen za populizam zbog stranačkog slogana ‘Za mnoge, ne za nekolicinu’, no to nije baš ista stvar. Riječ se “često krivo koristi, posebno u europskom kontekstu”, tvrdi dr. Benjamin Moffit, autor ‘Globalnog rasta populizma‘. Pravi populistički vođa tvrdi da predstavlja “ujedinjenu volju ljudi”. On ustaje nasuprot neprijatelju, često utjelovljenom u trenutačnom sustavu, te mu je cilj “isušiti močvaru”, ili srušiti “liberalnu elitu”. “U europskom konceptu češće se nalazi na desnoj strani… no to nije čvrsto pravilo”, kaže dr. Moffit.

Rast desnice

Uspjeh populističkog Pokreta 5 zvijezda kojeg je osnovao talijanski komičar još je jedna glavobolja za EU. No većini glasača to ne smetaFoto: afp

Populističke stranke nalaze se posvuda u političkom spektru. U Latinskoj Americi to je bio preminuli predsjednik Venezuele Hugo Chavez. U Španjolskoj je to stranka Podemos, dok je u Grčkoj tako označena Syriza. A one su sve skroz na ljevici.

U Hrvatskoj postoji Živi Zid, stranka koja naglašava kako je njihova politika slična onoj koju zagovara Syriza, ali su oslobođeni lijevog predznaka. “Razlog zašto smo se odbili svrstati kao lijeva opcija leži u tome što egzistencijalni problemi muče građane svih svjetonazora i smatramo da bi prihvaćanjem ideoloških podjela išli na ruku sustavu protiv kojeg se borimo”, istaknuli su iz Živog zida još 2015. godine.

No “najuspješniji današnji populisti su na desnici, i to posebno radikalnoj desnici”, tvrdi Mudde.

Političari “poput Marine Le Pen u Francuskoj, Viktora Orbana u Mađarskoj i Donalda Trumpa u SAD-u kombiniraju populizam s (protuimigrantskim) nativizmom i autoritatizmom”, dodao je. Komentatori, od časopisa Time do predsjednika Europske komisije, već godinama upozoravaju na rast desnog populizma. No to u stvari nije ništa novo. “Politički znanstvenici primjećuju ovo već posljednjih 25-30 godina”, kaže dr. Moffit, no priznaje kako je “došlo do ubrzanja”.

Stručnjaci tvrde kako su za rast populističkih stranaka u Europi odgovorne društvene promjene, poput multikulturalizma i globalizma, ali i konkretnije krize. Martin Bull, direktor Europskog konzorcija za politička istraživanja (ECPR), kaže kako se pojavljivanje populističkih stranaka u Europi moglo vidjeti još u ranim 2000-ima, no da su prvih nekoliko godina to bile malene stranke.

Jačanje podrške počelo se događati “od 2008., a posebno od 2011. kad se bankarska kriza pretvorila u krizu suverenog duga”, rekao je. Radilo se o rijetkom slučaju kada se elitna klasa, u ovom slučaju bogati bankari, mogla identificirati kao manje-više direktno odgovorna za krizu koja je pogodila većinu društva.

‘Ja sam narod’

U svojoj knjizi Globalni rast populizma dr. Moffit tvrdi da postoje i druge osobine povezane s tipičnim populističkim vođom. Jedna je “loši maniri”, ili ponašanje na način koji nije tipičan za političare, što je taktika koju primjenjuju američki predsjednik Trump i filipinski predsjednik Duterte.

Druga je “trajno stanje krize”, u kojoj je populistički vođa uvijek u ofenzivi. “Populistički vođa koji dođe na vlast ‘prisiljen’ je biti u permanentnoj kampanji kako bi uvjerio svoj narod kako on nije establišment, te da nikada neće ni biti”, kaže profesorica Nadia Urbinati sa Sveučilišta Columbia, koja tvrdi kako je populistički sadržaj “sačinjen od negativa”, bilo da se radi o antipolitici, antiintelektualizmu ili antielitizmu. Ovdje leži i jedna od snaga populizma – svestranost. “Izuzetno je moćan jer se može prilagoditi svim situacijama”, kaže.

Venecuelanski je predsjednikHugo Chavez svojim autoritarnim ponašanjem poslao vlastitu državu u teško siromaštvoFoto: afp

VRSNI POZNAVATELJ PRILIKA U ITALIJI ZA NET.HR ANALIZIRA REZULTATE IZBORA: ‘Europa je tjerala Berlusconija, a sada u njega polaže sve nade’

Još jedna zajednička karakteristika populističkih vođa je da ne vole previše “komplicirane demokratske sustave” modernih vlada, te preferiraju umjesto toga direktnu demokraciju poput referenduma, tvrdi prof. Bull. To ih istovremeno povezuje s autoritarizmom, jer nedostatak povjerenja u etablirani sustav dovodi do pojavljivanja tzv. vođa snagatora. “Vođa zatim može odlučivati na način koji jednostavno nije moguć u tradicionalnim demokracijama”, kaže Bull. Taj osjećaj možda je najbolje utjelovljen u pokojnom ljevičarskom vođi Venezuele, Hugu Chavezu, koji je jednom rekao: “Ja nisam individualna osoba, ja sam narod”.

BANDIĆ NAJAVIO SMANJENJE PLAĆA U GRADSKOJ UPRAVI, ŠEF ZAGREBAČKOG HDZ-a MU PORUČIO: ‘To je čisti populizam’

Takav način razmišljanja može dovesti do toga da ljudi misle kako su nepogrešivi, te “restrukturira politički prostor na nov i zastrašujuć način”, kaže dr. Moffit. Napokon, ako niste s ‘narodom’, onda ste sigurno protiv nas. Zbog toga se populističke vođe uvijek promatra sa sumnjičavošću, te se izraz koristi kao uvreda za političare koji previše obećavaju.

Profesor Bull to naziva “neodgovornim nuđenjem”. “Kako bi dobili podršku, spremniji su nego stranke establišmenta ponuditi ili obećati promjene… koje kada se bolje pogleda možda baš i nisu izvedive. Možete se pitati koliko je to stvarno dobro za demokraciju”, zaključuje.

Povratak na Net.hr