Zašto je, terorizmu, nasilju i panici usprkos, zaista jedini ispravni potez Europe prihvat arapskih izbjeglica
Odluka Angele Merkel najpametnijii je potez modernog Zapada
Poslije Pariza, Bruxellesa, Nice, raznih napada u Njemačkoj i ritualnog ubojstva svećenika za oltarom u Francuskoj, čini se kako su neki među arapskim imigrantima poslani u Europu da bi nam prenijeli ratove s Bliskog Istoka. U stvarnosti, ništa nije netočnije od takve konstatacije.
Naprotiv, odluka Angele Merkel o prihvatu izbjeglica i otvorenim granicama, koju je svim srcem i autoritetom podržao Papa Franjo (i koju je aktivno podržavala Vlada Zorana Milanovića), spada među najvažnije, najpametnije i “najeuropskije” političke poteze modernog Zapada.
Evo zašto.
Zid je oružje represivnih država i državnika
Prvo, etički govoreći, Europa nije imala nikakav manevarski prostor. Je li moralno, liberalno, kršćanski ostaviti milijune ljudi na cesti? Naravno da nije. Europa, želi li se zvati Europom, i želi li i dalje podržavati sustav vrijednosti u kojem ljudska i individualna prava zauzimaju središnje mjesto, ne može postaviti zid prema izbjeglicama. Zid je oružje represivne države poput Izreala, represivnih državnika poput Orbana, ili karikaturalno represivnih političara kao što je Donald Trump.
Kako bi se Europa uopće mogla zaklinjati u vjerodostojnost svoje glavne poratne ideologije, radi se o liberalnoj demokraciji i doktrini ljudskih prava, da je u nekom jugoisočnom limbu ostavila milijune ljudi u logorima? Takvo što bilo bi, naravno, krajnje besmisleno.
Neophodna ideologija
Drugo, zapadnoj politici danas je ideologija upravo neophodna. Politika bez ideologije dovela je do nekontroliranog jačanja financijskog kapitala, do hipertofiranog rasta bruxelleske birokracije, te, u krajnjoj liniji, do ekscesa s potencijalno teškim povijesnim posljedicama, poput Brexita.
Da je ideologija liberalne demokracije I svih drugih pozitivnih vrijednosti što ih nose Zapad i Europska Unija jednako vitalna, kao što je bila početkom devedesetih godina, u vrijeme rušenja komunizma, vrlo je vjerojatno da ne bi bilo ni Brexita, ni jačanja radikalnih desnih stranaka u Europi, ni Donalda Trumpa u Americi.
Politički se ekscesi dešavaju u vrijeme raspada kanoniziranih, središnjih vrijednosti, koje onda nadomješćuju radikalni vrijednosni sustavi. A politika otvorenih vrata Angele Merkel predstavlja prvi snažan povratak ideologiji slobodne Europe unatrag više od petnaest godina.
Merkel kao jedina ozbiljna državnica
Ono što gospođa Merkel sve vrijeme govori, i što je ponovila i poslije nedavnog niza napada u Njemačkoj, zapravo se može svesti na sljedeće: “Europa je otvoreno društvo, u kojem se podjednako poštuju prava svakog naroda, svake manjine, i svakog pojedinca. Ako odustanemo od politike otvorenih vrata, mi gazimo svoje najvažnije vrijednosti, na kojima počiva naša zajednica.”
Stoga Merkel, kao jedina ozbiljna europska državnica našeg vremena, Camerona će povijest, poslije debakla s Brexitom, pamtiti u donekle sličnom svjetlu kao Nevillea Chamberlainea, doista i dalje mora inzistirati na pozitivnoj politiici prema izbjeglicama. Takva politika bazira se na najvažnijim ideološkim temeljima moderne Europe.
Terorizam raste i u Europi
Danas je, nažalost, neosporno da je među imigrantima u Europu ušao i određeni broj terorista; no zbog realno vrlo malo terorista, ne može se zabraniti ulazak milijunima ljudi, koji s terorizmom nemaju nikakve veze. Zasad.
Naime, suvremeni, postbinladenovski islamski teorizam izrazito je individualne naravi. I on ne dolazi samo iz Sirije, ili Iraka, ili Jemena. On raste u Belgiji, u Francuskoj, u Njemačkoj, i u svim drugim europskim zemljama, u kojim su vjernici islamske zajednice isključeni iz društvenog mainstreama. Ubojice francuskog svećenika nisu imigranti, nego mladi francuski državljani, koji su se u jednom trenutku radikalizirali.
Nezaustavljivi terorizam
Posve je jasno kako je strateški cilj radikalnog islama da izolira muslimanske zajednice u zapadnim zemljama, da ih dovede u što snažniji konflikt s društvenim mainstreamom, i da onda, uslijed getoizacije koja je posljedica tog konflikta, mobilzira nove, što mlađe borce, koji će posvuda postavljati bombe i ubijati puškama, mačevima, noževima i čime je god sve moguće ubiti.
Takav je terorizam nezaustavljiv. On može udariti bilo gdje; u centru Nice ili u malom mjestu stotinjak kilometara od Pariza, ili u vlaku u Njemačkoj. Taj autohtoni, lokalni islamski terorizam mnogo je opasniji od terorista koji su došli s imigrantima. Prava sigurnosna opasnost, kada je riječ o imigrantima, jest u njihovoj eventualnoj radikalziciji, uslijed izolacije u zapadnim zemljama.
Jedino rješenje Zapada
Jedino što Zapad može napraviti na svom terenu, da bi se bar donekle uspio boriti protiv novog terorističkog vala, borba je za integraciju vlastitih i imigrantskih muslimana.
Čitavim nizom dugoročnih integracijskih politika valja spriječavati getoizaciju muslimana i konfliktan odnos između muslimanskih zajednica i društvenog mainstreama. U suprotnom, sve će se više muslimanskih tinejdžera na Zapadu poistovjećivati s borbenim parolama Islamske države. I nijedan sigurnosni aparat to neće moći spriječiti.