PRAVA TRAKAVICA

NOĆNA MORA BEOGRAĐANINA KRENULA KUPOVINOM PERILICE RUBLJA: ‘Ne pere po deklaraciji, obmanjuju potrošače! Pisao sam Vučiću’

Dejan Beatović objašnjava da je za cijelo vrijeme pranja sjedio pored perilice i na svakih tri do pet minuta unosio podatke o promjenama temprature

Dejan Beatović iz Beograda već mjesecima pokušava dokazati da perilica rublja koju je platio 50.000 dinara, što je iznos malo veći od 3.200 kuna, ne pere rublje na temperaturama koje su propisane na deklaraciji. Kako javlja N1, s ovim neobičnim slučajem upoznat je i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, odnosno Ured predsjednika.

Beograđanin je perilicu rublja marke LG kupio u veljači ove godine, a kaže da je nedugo zatim primijetio da radne temperature ne odgovaraju deklaraciji proizvoda. Prema njegovim riječima, to je osobito bilo izraženo na programu “Cotton plus”, gdje bi prema deklaraciji pranje trebalo biti obavljeno pri temperaturi od 60 stupnjeva.

“Ubrzo nakon što sam kupio mašinu primijetio sam da praktički ne postoji razlika u temperaturi pranja između programa koji rublje peru na 40 i na 60 stupnjeva. To sam ustanovio običnim diranjem stakla na vratima mašine, što svakako ne može biti pouzdano. Zato sam uzeo čitač temperature ili thermocouple reader Omega HH21A Microprocessor Thermometer Type J-K-T i postavio u bubanj žicu termopara tip T, da bih provjerio temperaturu pranja na programima koje sam najčešće koristio”, objasnio je Beatović za N1.

Sam izmjerio temperaturu s instrumentom

Beograđanin je tada telefonom nazvao ovlašteni servis pa razgovarao s predstavnikom servisa. Kaže da je predstavnik servisa bio neugodan i da ga je često prekidao u razgovoru, no dao mu je savjet da se pisanim putem obrati servisu. Novinari N1 dobili su uvid u višetjednu Beatovićevu prijepisku s predstavnikom servisa.

“S obzirom na to da servis nije htio poslati servisera da ustanovi temperaturu pranja, bio sam prinuđen to provjeriti sam, jer imam adekvatan instrument za to. Ustanovio sam da je realna temperatura pranja bila svega 35 stupnjeva. Obavijestio sam servis o rezultatima mjerenja, a njihov odgovor je bio da moj instrument nije po protokolu LG-ja i da nije certificiran. Predložio sam ljudima iz servisa da pošalju servisera koji bi temperature provjerio njihovim instrumentom, koji je po protokolu LG-ja”, govori Beograđanin.

Beatović objašnjava da je za cijelo vrijeme pranja sjedio pored perilice i na svakih tri do pet minuta unosio podatke o promjenama temprature. Cijeli postupak pokazao je i pred ekipom N1, a rezultat mjerenja bio je gotovo identičan – temperatura je dosegnula maksimalnih 34,8 stupnjeva te je nakon toga počela padati.

‘Potrošači ne znaju što kupuju, njima se manipulira’

“Smatram da proizvođač takozvanim štedljivim perilicama manipulira kupcima. Ako je za njih pranje od 1,5 sati na 35 stupnjeva i pranje od 50 minuta na 60 stupnjeva isto, onda to trebaju objasniti prilikom kupnje, ovako potrošači ne znaju što kupuju. Temperatura na tom programu nije jedina problematična, mjerio sam je u nekoliko programa i nijedna ne odgovara temperaturama koje su naznačene u deklaraciji.

Servis se sve vrijeme pozivao na ispravnost perilice, a to uopće nije ni dovedeno u pitanje već usklađenje uređaja s deklaracijom, a time i s kvalitetom pranja. U uputstvu za korištenje perilice ispod opisa programa piše: Stvarna temperatura vode može se razlikovati od navedene temperature ciklusa. Potpuno sam suglasan s tim tumačenjem, ali to ne može biti razlika od čitavih 40 posto. Greške u radu i čitanju su dopuštene, ali se mora naglasiti koji opseg temperature je u pitanju, ili procentualno odstupanje, kao i u kojem smjeru – je li temperatura viša ili niža od izražene. Konkretno, ako ova perilica rublja umjesto deklarirane temperature od 60 stupnjeva koristi temperaturu od svega 35, onda to potrošač mora znati prije kupnje”, misli Beograđanin.

‘Ako temperaturne karakteristike nisu poštovane, zašto bi bile i sve ostale?’

Beatović napominje da je servisu poslao videe koji pokazuju trenutak kada se grijač isključio, s temperaturom na displeju perilice kao i kalibraciju instrumenta kojim je mjerena temperatura. Na njemu se vidi temperatura od 100 stupnjeva prilikom uranjanja senzora u ključalo vodu.

“To dokazuje da su instrument i senzor ispravni, stoga smatram da nikakvo vještačenje i mukotrpna procedura koja se zove zaštita potrošača nisu potrebni. Na moje uporno inzistiranje, servis je odlučio poslati svog servisera koji je provjerio ispravnost senzora u perilici. Senzor zapravo i nije bio problem, jer je ispravan.

Ipak, serviser je izmjerio i temperaturu na vanjskom zidu velikog bubnja i ona je iznosila 33 stupnja Celzija. Naravno, to nije ušlo u zapisnik, jer za to nije bio poslan od strane servisa. Potom sam od servisa dobio kratak odgovor: ‘Aparat radi u skladu s proizvođačkim karakteristikama. Perilica možda jednim dijelom i radi u skladu s proizvođačkim karakteristikama, ali to nije provjereno i dokazano. Ako temperaturne karakteristike nisu poštovane, zašto bih očekivao da su poštovane sve ostale karakteristike”, pita se Beograđanin.

Vještačenje bi morao platiti sam za 1.200 kn

“Poslao sam zahtjev trgovini u kojoj sam perilicu kupio. U dopisu sam naveo da proizvod nije u suglasnosti s deklaracijom i da bih želio zamjenu za neku manje ‘štedljivu’ perilicu. Odbijen sam s obrazloženjem da su kontaktirali ovlašteni servis, gdje im je objašnjeno da je perilica rublja ispravna. Ispravnost perilice nisam ni dovodio u pitanje, dakle ona pere rublje, a kako ga pere nisam baš siguran jer nije u suglasnosti s deklaracijom.

Zatim sam se obratio Nacionalnoj organizaciji potrošača Srbije gdje su mi rekli da trebam naći vještaka koji će vještačiti temperaturu na spomenutom programu. Rečeno mi je da vještačenje trebam platiti sam, a ako se pokaže da sam u pravu, trgovina mi mora vratiti taj novac. Ako to ne bi uradila, morao bih na sud, a ja to ne želim. Vještake sam tražio mjesec dana pa sam odabrao listu vještaka u Beogradu koji se bave termomehanikom. Razgovarao sam s nekoliko njih i svi su mu rekli da oni to ne rade, savjetujući mi da nađem neku agenciju koja se time bavi i koja ima certificirane instrumente.

Takvu agenciju nisam uspio naći. Nekako sam uspio stupiti u kontakt s predsjednikom Udruženja vještaka Srbije, Miladinom Kneževićem, koji mi je savjetovao da se obratim Strojarskom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Ni tamo nisam naišao na konkretno rješenje. Netko mi je govorio da ću to teško dokazati, a netko je bio malo konkretniji pa mi je rekao da oni nemaju certificirane instrumente, ali da bi možda mogli naći neki, što bi me koštalo najmanje 20.000 dinara (oko 1200 kuna), a to je skoro pola vrijednosti perilice. Obavijestio sam servis da sam otvoren za sve prijedloge, bilo da je riječ o popravku postojeće perilice i zamjene za neku drugu. Zamolio sam predstavnika servisa da mi odgovori na pitanje mogu li u zamjenu dobiti perilicu koja u svom radu poštuje parametre deklaracije. Rekao sam mu da sam otvoren i za neku drugu opciju koju predloži. Međutim, na tome se i završilo. Kupio sam perilicu rublja kojom objektivno nisam zadovoljan, a nemam načina da je zamijenim”, govori Beatović za N1.

Tražio pomoć od Brnabić i Vučića

Prije nego se ovaj Beograđanin obratio medijima, svoj problem je pokušao riješiti i kroz najviše državne institucije. Za pomoć se obratio uredu predsjednice Vlade Srbije, dakle Ani Brnabić i Uredu predsjednika države Vučića kao i ministarstvu za trgovinu i turizam.

Odgovor mu je stigao tek od Ureda predsjednika gdje su mu rekli da je njegov dopis zaprimljen i na razmatranju, piše N1.

 

Povratak na Net.hr