Bez obzira na to hoće li cjepivo biti sazdano od adenovirusnog supstrata, poput ruskog ili kineskog, ili glasničke RNK, poput onih zapadnjačkih farmaceutskih kompanija, jasno je kako je ono alat za pridobivanje ekonomskog i političkog utjecaja grogiranim velesilama čija je moć zapravo oslabljena
Pandemija koronavirusa svijetu je donijela ogromnu javno-zdravstvenu i ekonomsku krizu. Ali u sjeni stalnog predomišljanja s epidemiološkim mjerama i nestrpljivog iščekivanja početka cijepljenja, događa se ogroman proces pomaka političke moći. Cijeli taj proces, pak, ovisi o tome tko će prvi dobiti cjepivo. Zasad su s procesom cijepljenja započeli najveći "igrači", Velika Britanija, Sjedinjene Države i Rusija. U tom svjetlu ne čude napori farmaceutskih kompanija iz tih zemalja da u što većem dijelu ostatka svijeta plasiraju svoje medicinske proizvode, ali ni želja, sada već poraženog američkog predsjednika Donalda Trumpa da SAD-u osigura sve doze cjepiva prije nego ostatku svijeta. Natruha je to procesa kojeg docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i stručnjak za međunarodne odnose Petar Popović naziva "biomedicinskim protekcionizmom".
"Politička je logika jednostavna: tko prvi dobije cjepivo, prvi će ukinuti lockdown i pokrenuti ekonomiju. Dakle, bitna odrednica utrke velikih sila doslovno se svodi na 'grabež za cjepiva'. Organizacija Doktori bez granica iskazala je zabrinutost da su farmaceutske kompanije, prije nego što su uopće krenule u istraživanja, potpisale kupoprodajne ugovore s najmoćnijim državama. SAD je sklopio ugovor s tri farmaceutske tvrtke za šesto milijuna doza; Britanija je potpisala nekoliko ugovora čiji sadržaj drži u tajnosti; Francuska, Italija, Njemačka i Nizozemska su se osigurale za nekih četiristo milijuna doza. Zapad se unaprijed osigurao, Kina i Rusija rade na svojim cjepivima, a Treći svijet će po običaju biti prepušten neizvjesnosti", kaže Popović.
Stručnjaci upozoravaju kako samo cjepivo nije dovoljno za prevladavanje pandemije. Niti Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, koju je Trump u nizu svojih gafova odlučio napustiti, ne sviđa se žurba farmaceutskih kompanija. No, pod pritiskom političkih elita proces razvoja cjepiva je dovršen u manje od godinu dana, zbog čega na Zapadu izbijaju otvoreni sukobi vlasti i stručnjaka. Druga komponenta je, dakako, ekonomska, a u njoj je Kina relativno dobro prošla, iako i njima, prema Popovićevim riječima, prijeti nezaposlenost.
Kamen spoticanja koji širi utjecaj
Upravo je Kina bila kamen spoticanja tijekom cijele pandemije. Ondje je otkrivena prva osoba oboljela od COVIDA-19, a ta se bolest, zajedno s njenim uzročnikom, koronavirusom, ubrzo proširila preko cijele kugle zemaljske. Trump je Kinu optuživao za namjerno širenje virusa, njegovo stvaranje u laboratorijima, ali i za lažiranje podataka o broju zaraženih i preminulih. Iako niti jedna od njegovih optužbi nije dokazana, sve se slomilo preko leđa WHO-a koji je američkim izlaskom izgubio značajna financijska sredstva, kako za svoj projekt distribucije cjepiva širom svijeta, tako i za provođenje istrage koja bi trebala utvrditi kako i zašto je virus nastao i proširio se svijetom. Ipak, WHO nije bio slučajna žrtva unakrsne paljbe između Trumpa i kineskog predsjednika Xija Jinpinga. Popović upozorava kako Kina u međunarodnim organizacijama pod okriljem UN-a vidi dobar alat za širenje svoje dominacije svijetom.
"Svoj angažman u Trećem svijetu povezuju s politikom razvoja, koju osiguravaju prisustvom svoje Narodnooslobodilačke vojske. I dok, primjerice, Francuzi u Africi vojno interveniraju, a ne ulažu u lokalni razvoj, Kina se zaogrnuta u plavu zastavu UN-a infiltrira ekonomski, financijski, vojno i politički. To je pokazatelj općeg stanja na terenu gdje se Zapad globalno povlači pred Kinom", smatra Popović i dodaje kako je greška SAD-a u materijalističkom stavu da ih međunarodne organizacije moraju slušati jer su oni njihovi najveći donatori.
Kinezi krizu koriste kako bi proširili svoj trgovinski utjecaj još dalje, čak skroz duboko u Europsku uniju. Naime, uz "politiku maski", odnosno donacije stotina milijuna tona medicinske opreme i respiratora, njihova je vlast tijekom prvog vala pandemije odlučila poslati svoje zdravstvene stručnjake u pojedine zemlje. Od nama bližih, vrijedi izdvojiti Srbiju i Italiju, jedinu članicu EU i skupine najrazvijenijih zemalja G7 koja je velikodušno primila kinesku pomoć, ali i sudjelovanje u megaprojektu "Jedan pojas, jedan put", Strateški su rasporedili svoje stručnjake i po drugim zemljama poput Kambodže i Laosa, Iraka, Irana, Pakistana i Venezuele. Slučajno je tek ove godine, u jeku pandemije, okončan proces formiranja najvećeg trgovinskog saveza na svijetu Sveobuhvatnog regionalnog ekonomskog partnerstva (RCEP), koje obuhvaća 15 azijskih zemalja, uključujući Kinu i Japan te Australiju i Novi Zeland, odnosno ukupno 2,2 milijarde ljudi, uz potencijal dodavanja još jedne milijarde kada i ako se savezu priključi Indija.
Propuštena jedinstvena prilika
S druge strane Trumpovi kaotični potezi s WHO-om, opsežan trgovinski rat s Kinom, ali i katastrofalno upravljanje pandemijom zbog kojeg je SAD već mjesecima na vrhu po ukupnom broju zaraženih i preminulih od COVIDA-19 doveli su do toga da je ta zemlja propustila povijesnu šansu jednom zauvijek dovršiti hladnoratovske podjele.
"Relativno gledano, prije izbijanja pandemije, Kina je bilježila najniži rast u 30 godina. Rusija je izgubila status sile u usponu, kako zbog sankcija tako i zbog saudijskog manipuliranja cijenom nafte. Europa zapada iz krize u krizu, od grčke katastrofe do Brexita. U SAD-u, u kojem vlada duh socijalnog darvinizma, ne treba podcijeniti potencijal tržišnog i financijskog oporavka, činjenicu da imaju neprikosnovenu vojnu moć te globalni kulturološki utjecaj. Dakle, koronakriza je udarac, ali ne presudni. U apsolutnom smislu, SAD je nakon kraja Hladnog rata mogao uživati takozvani 'unipolarni moment' svjetske supersile isključivo zahvaljujući globaliziranju svijeta na neoliberalnim principima deregulacije, privatizacije, rezanju poreza i konsenzusu političkih elita da tamo gdje je potrebno", smatra Popović te dodaje kako koronakriza, unatoč svemu, na kraju ipak neće poljuljati američku poziciju, poglavito zato jer i konkurencija slabi, ali SAD više neće imati tu moć kakvu je imao do 2008. i prethodne financijske krize.
Amerika, Kina i Europa poslije korone: Dvojica uglednih ekonomista analiziraju što čeka najveće sile
Poprište geopolitičkih interesa
Shrvana unutarnjim problemima, opterećena američkom "sebičnošću" te prepuštena utjecajima s istoka, Europska je unija postala poligon za testiranje moći. Popović ističe kako su "Istočna i Jugoistočna Europa iznimno važni strateški prostor SAD-u, Kini, Rusiji i Turskoj za podrivanje EU, a koronakriza samo je eskalirala već postojeće tenzije." Uz to, "Kina i Rusija su na Jugoistoku Europe pojačali hibridni rat putem dezinformiranja i propagande", pri čemu je stručnjak za međunarodne odnose ponovno apostrofirao Italiju i Srbiju kao najlabilnije. Mijenja se i odnos moći unutar same EU. Popović je identificirao francuskog predsjednika Emmanuela Macrona kao osobu o kojoj će sudbina Unije ovisiti tijekom i nakon koronakrize. "Ne samo da je prepoznao Kinu kao opasnijeg takmaca od Rusije, nego Rusiju, naprotiv, vidi kao ključ strateške stabilnost Europe. Stoga je početkom godine pozvao na 'resetiranje' rusko-europskih odnosa", drži docent Popović i dodaje da je "EU svakako poprište geopolitičkih interesa, ali kao takva daleko od toga da je samo pijun."
Daleko smo i od početka priče, utrke za cjepivom i raspodjele utjecaja putem izvoza milijarda doza diljem svijeta. Britanci, Amerikanci i Rusi već se naveliko cijepe, EU kreće vrlo skoro. No, bez obzira na to hoće li cjepivo biti sazdano od adenovirusnog supstrata, poput ruskog ili kineskog, ili glasničke RNK, poput onih zapadnjačkih farmaceutskih kompanija, jasno je kako je ono alat za pridobivanje ekonomskog i političkog utjecaja grogiranim velesilama čija je moć zapravo oslabljena. Kako naš sugovornik ocjenjuje, radi se o "psihološki projiciranoj političkoj borbi, u kojoj će potencijalni dobitnik biti tek relativni dobitnik."