U Gani završavaju svi tipovi elektronskih uređaja, računala, televizori i zamrzivači, a golim ih rukama demontiraju mladi muškarci i djeca, izvještava Al Jazeera Balkans.
Sav otpad je iz Evrope i Sjeverne Amerike, a prikupljeni se metal izvozi u Aziju. Djeca potragom za bakrom i drugim metalima, bilo čime što mogu prodati, zarađuju deset dolara na dan.
A većinom je riječ o otrovima. Elektronički dijelovi sadrže kadmij, koji uzrokuje zatajenje bubrega i bolest kostiju. Količina otrovnog olova u isparavanjima je 100 puta viša od maksimalnog nivoa koji predstavlja ozbiljnu opasnost za živčani sustav.
"Teško je opisati miris tih isparenja. Osjećate ih u grlu.. Sagorijevaju pluća. Izazivaju gušenje, a to ljudi udišu cijeli dan", izvještava novinar Al Jazeere Nicolas Haque.
Nema ni liječnika ni bolnice. Samo apoteka
U Agbobloshiju nema ni doktora ni bolnice. Lokalna apoteka, jedino je mjesto gdje djeca mogu potražiti pomoć.
Farmaceutkinja Daniela Kattur kaže da se vidi da djeca pate. "Pružimo im prvu pomoć, dajemo im lijekove protiv bolova i upućujemo ih u bolnicu u koju obično ne idu jer nemaju zdravstveno osiguranje".
Otpad u Gani odbacuju Švedska, Velika Britanija i Njemačka. Sve tri su potpisnice Bazelske konvencije kojom se kontrolira kretanje opasnog otpada.
Sve tri krše tu konvenciju. Trgovina se nastavlja.
Zapadni potrošači svoju staru elektroniku mijenjaju novom tehnologijom. U Agbobloshiju je nekad bila močvara, a danas je tu otpad koji polako ubija djecu.
