Komentar: Zašto nije krivo s Bruxellesom suosjećati jače nego s Ankarom?
Populizam je da smo licemjerni ako nemamo iste emocije prema svim žrtvama terorizma
U svjetskom i našem medijskom prostoru često se govori kako je Europa licemjerna: svi se identificiraju s pariškim ili briselskim žrtvama terorističkih napada, no nikoga, navodno, nije briga za žrtve u Ankari. I predstavnici turskih vlasti, uključujući premijera i predsjednika, često ponavljaju tu optužbu, koja govori o našoj navodnoj uskogrudnosti, sebičnosti i licemjerju.
Je li to baš točno? Uvjereni smo da nije. Zbog dva očigledna razloga. Prvo, logično je i ljudski snažnije suosjećati s tragedijom koja se događa u našoj neposrednoj okolini. Svatko žali kad umre član njegove obitelji, prijatelj ili kolega s posla.
Traumatični događaji
Sve ostale osmrtnice načelno ne izazavaju emocionalnu traumu. Isto tako, normalno je što smo bili znatno više potreseni genocidom u Bosni i Hercegovini, nego genocidom u Ruandi, premda je masakr u Ruandi imao još mnogo jezovitije razmjere i konotacije.
Jeftini medijski populizam, kod nas i vani, kaže da smo licemjerni ako ne osjećamo jednake emocije prema svim žrtvama globalnog terorizma
Isto tako, logično je da smo osjetljiviji na bombe u Bruxellesu, nego na bombe u Anakari, što ne znači da svaki normalan čovjek ne suosjeća sa žrtvama terorizma na turskim ulicama. Svaki ljudski život jest jednako vrijedan i svaki gubitak života traži suosjećanje, ali tvrditi da možemo biti jednako emotivno osjetljivi na traumatične događaje blizu nas i one prilično udaljene čisti je populizam, suprotstavljen elementarnoj ljudskoj prirodi.
Drugo, još važnije. Terorizam u Turskoj nije jednoznačne naravi. Primjerice, kada su u listopadu lanjske godine, prije parlamentarnih izbora, dvije bombe ubile više od osamdeset ljudi, i to uoči početka protuvladinog političkog skupa, neki od organizatora tog skupa optužili su Erdoganovu vlast, dok je sam predsjednik Erdogan optužio ISIS.
Postoji cijeli niz indicija da iza brojnih terorističkih napada u Turskoj stoje turske vlasti, koje su, nažalost, poznate po brutalnosti i kontinuiranom kršenju elementarnih ljudskih i političkih prava.
Svaka žrtva, ponavljamo, jednako vrijedi. I zaista se mora suosjećati sa žrtvama.
Civilizacijski sukob
Ali, teško je suosjećati s turskom državom, kad se njene vlasti već desetljećima bave određenim vrstama političkog terorizma.
Terorističke akcije u Bruxellesu i Parizu bile su čisti, jednoznačni napad na civile. Riječ je o onoj vrsti nasilne akcije u kojoj primarni fizički cilj nije pojedina vlada ili strukture vlasti, nego baš svatko tko hoda ulicom bilo kojeg europskog grada kako bi se ostvario politički cilj – dugotrajni brutalni sukob Zapada i radikalnog Islama.
Stoga je politička priroda ISIS-ovih napada ne Europu posve drukčija od terorizma u Turskoj, premda su fizičke posljedice vrlo često jednake.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 26. ožujka 2016.