Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

POBJEDA KOJA TO NIJE

GRAF KOJI POKAZUJE SVE O POPULISTIMA ŠTO MORATE ZNATI: Najavljuju ‘demontažu establišmenta’, ali izborni rezultat pokazuje nešto drugo

Na valu populizma ušle su mnoge antisistemske strane, no ako žele ugroziti centriste, moraju se ujediniti, a to baš i ne ide…

Koliko god Živid zid najavljivao da “demontaža establišmenta ulazi u novu fazu”, a još oštriju retoriku koristi Nigel Farage, čini se da populistička eksptremna desnica nije prošla ni priblično onoliko dobro koliko su se nadali.

Euroskeptične stranke koje zagovoraju neliberalnu demokraciju osvojile su Mađarsku i Italiju te pobijedile u Francuskoj i Poljskoj, no gledano u globalu, nisu prošle bolje od očekivanog, a ponegdje i gore, ističe u analizi Politico koji dodaje i kako, iako se govorilo o velikom valu antisistemskih stranaka, euroskeptici nisu osvojili puno više mandata nego 2014.

VELIKA ANALIZA NET.HR-A: Hrvatska je dobila novog lidera trećeg puta, a Plenković u buduće izbore ulazi iz jako čudne pozicije

Lijevo – postotak madata koje su osvojili populisti 2014. Desno – postotak madata koje su osvojili populisti 2019.Foto: Politico.eu

“To je dobra vijest za europske demokratske stranke i još bolja vijest za EU”, piše Politico. Strategija europskih centrista, od Merkel do Macrona bila je predstaviti izbore kao pitanje koje će odrediti sudbinu EU. Tijekom kampanje, proeuropske stranke su upozoravale na rastuću opasnost euroskeptičnih populista, bili oni u obliku njemačkog AfD, Le Pen u Francuskoj ili talijanske Lige. Čini se da je strategija upalila jer je odaziv bio povijesno velik diljem Europe – globalno gledajući od čak 51 posto.

U Njemačkoj i Austriji, ekstremna desnica je ostvarila slabiji rezultat nego u nacionalnim izborima i izgubila 1,8 odnosno 3,3, postotna poena AfD je spremno istaknuo kako im je rezultat narastao za 50 posto u odnosu na 2014. – s 7,1 na 10,8 posto, no usporedba baš i ne stoji jer su u međuvremenu prihvatili žestoku desnu retoriku i antimigracijsku politiku. Prije pet godina glavna poruka bila im je protivljenje financijskom izvlačenju slabijih članica EU.

Austrijska desnica prilično je bila načeta aferom u kojoj je njihov čelnik uhvaćen s prstima u ruskom pekmezu, ali znakovi slabosti postoje i drugdje. Anti-imigracijska Danska narodna stranka osvojila je samo jedno mjesto, u usporedbi s četiri mjesta prije pet godina. I nizozemska krajnja desnica je podbacuila. U Španjolskoj, stranka Vox osvojila je svega šest posto. Estonska EKRE, koja je dio vladajuće kolacije, završila je treća na izborima za EU parlament.

Uspjeh koji to nije

Stranka Brexit Nigela Faragea je dosta dobro prošla, no teško da će igrati značajniju ulogu u parlamentu obzirom na to da je malo vjerojatno da će se uključiti u neku grupaciju. Čak i u Francuskoj i Italiji, gdje je krajnja desnica pobijedila rezultati su ispod njenih očekivanja. Marine Le Pen je osvojila zavidnih 23,5 posto glasova, ali to je i dalje nešto manje od rezultata 2014. Salvinijeva liga je požnjela još veći uspjeh s 33 posto, no njegov san kako će biti u središtu najvećeg bloka u parlamentu ostat će nedosanjan. Prema projekcijama, u toj grupi bi se moglo naći 70-ak zastupnika od njih 750.

Salvini je gradio temelje za novi populistički savez koji bi uključivao i njemački AfD, Nacionalni savez Marine Le Pen, austrijsku kranju desnicu, a možda i Orbanov Fidesz koji bi mogao otići iz kluba pučana. Sa ili bez Orbana, takav klub ujedinjuje samo antagonizam prema EU migrantima i establišmentu, a puno toga ih dovodi u izravan sukob.

Salvini, primjerice, Europsku Uniju izaziva zbog pravila štednje i financijske potrošnje, dok je AfD-u to sveto pismo. Talijanski vođe žele da ostale zemlje Europe preuzmu migrante koji su sada smješteni u Italiji, dok Orban to glatko odbija. Takve podijele nisu nove, ali ilustariraju urođenu manu međunacionalne suradnje krajnje desnih stranaka. U konačnici, centrističke stranke se ne moraju truditi podijeliti populiste kako bi zavladale – oni to sami sasvim uspješno čine.

Povratak na Net.hr