Sljemenska staza je pod snijegom. Počinju pripreme za Snježnu kraljicu. Primijetili smo to ulazeći u jedan od najčuvanijih objekata u ovom dijelu Europe – NE Krško.
Prinosimo iskaznicu koju smo dobili, stavljamo desnu ruku u skener i prolazimo kroz metalne rešetke. Nakon rendgena i detektora metala, ulazimo u krug nuklearke.
''A što ako izgubimo iskaznicu?''
''Nećete'', odgovara nam uz smiješak zaštitar koji će nas pratiti u obilasku elektrane.
Krško se prije koji tjedan našlo na naslovnicama novina i portala zbog jedne gorivne palice urana koja je pala u bazen s istrošenim gorivom prilikom redovitog remonta. Nedugo nakon pokretanja elektrane, oglasio se alarm u sustavu za mjerenje temperature i elektrana je opet zaustavljena. Pokazalo se da je riječ o lažnom alarmu, a nuklearka je opet završila u vijestima.
"Razloga za brigu nema, to je normalna pojava u radu, a nuklearka provodi najviše svjetske standarde sigurnosti", kazao nam je tehnički direktor Nuklearne elektrane Krško Predrag Širola.
U reaktoru ima 28.000 palica, jedna odlomljena ne predstavlja problem, pojašnjava član uprave NEK-a Hrvoje Perharić. Do loma je došlo zbog prevelikih vibracija koje će se novim tehničkim rješenjem otkloniti pri idućem remontu.
Krško ima najveću moguću ocjenu za sigurnost
Svjetska asocijacija nuklearnih operatera (WANO) objavila je 2011. rang-listu nuklearki u svijetu prema stupnju sigurnosti, a NE Krško zauzima visoko 10. mjesto uz najveću moguću ocjenu od 100 bodova. Brine to što je druga najbliža nuklearka Hrvatskoj – Paks u Mađarskoj – udaljena stotinjak kilometara od hrvatske granice, zauzela 253. mjesto na rang-listi od 264 analizirane nuklearke.
Hodajući krugom elektrane, primjećujemo da je sve besprijekorno uredno i izgleda kao da je novo, iako je elektrana otvorena 1983. godine. Pogled na vozni park na parkiralištu elektrane upućuje da se ovdje ne živi loše.
''Pripravnik sa srednjom stručnom spremom zarađuje oko 800 eura mjesečno'', govori nam Darko Kavšek, direktor Sektora kvalitete i nuklearne sigurnosti. Šestotinjak zaposlenih (od čega ih je oko 200 iz Hrvatske) iz nuklearke odlazi samo u – mirovinu.
''Počeo sam raditi 1985. godine. Godinama sam se usavršavao u Sloveniji i Americi da bih dobio potrebne licence, od inženjera sam postao direktor'', priča nam Kavšek. Živi u Zagrebu i svaki dan putuje u Krško.
Bili smo spremni za najgori scenarij
''Najgore je bilo za vrijeme rata, kad su bila zamračenja, bilo je teško. I elektrana je bila ugašena nekoliko dana jer su je nadlijetali vojni avioni. Pripremali smo se za najgori scenarij – da elektrana bude napadnuta.'' Njegov kolega, Slovenac Bruno Glaser u elektrani je 20 godina.
"Volim ovaj posao, pun je izazova, mislim da bi svaki inženjer želio biti na mom mjestu."
Malo nas nervira sav taj sklad, zanima nas je li ikad bilo govora o štrajku u elektrani.
''Prema zakonu, nama štrajk nije dopušten, ne može se štrajkati u nuklearki.'' Aha, pobjedonosno likujemo, znali smo da ima neka caka.
''Ali naša firma je odlična, ne znam koja bi budala tu štrajkala.'' Odustajemo od provokacija. Pitamo kako je raditi s Hrvatima, kako se sporazumijevaju.
''Radni jezik je slovenski, ali većinom pričamo na engleskom jer su svi dokumenti na tom jeziku. Zapravo, razvili smo sleng koji samo mi razumijemo, neku mješavinu sva tri jezika.'' Jeste riješili pitanje Piranskog zaljeva i Ljubljanske banke, zanimalo nas je.
''Na kavi se smijemo, malo na račun jednih, a malo na račun drugih političara. Stvaraju buku, ali nas to previše ne tangira.''
Pitanje skladištenja nuklearnog otpada
Iako nema buke u elektrani među zaposlenicima, ima je oko nje. Razlog je skladištenje nuklearnog otpada. Do 2023. godine, bez obzira hoće li se nuklearka tada zatvoriti ili nastavili raditi još 20 godina, mora se riješiti trajno zbrinjavanje otpada, koji se trenutno nalazi u elektrani. Hrvatska i Slovenija vlasnici su 50 posto elektrane, ali i 50 posto otpada. Slovenska strana pokrenut će izgradnju odlagališta neposredno uz samu nuklearku. Tvrde da bi bilo jednostavnije i jeftinije za obje strane da i Hrvatska tamo odloži svoj dio otpada. Ravnatelj Državnog zavoda za nuklearnu i radiološku sigurnost RH Saša Medaković tvrdi pak da su Slovenci jednostrano pokrenuli svoj program i da Hrvatsku nisu ništa pitali.
"Prije tjedan dana donijeli smo zakon koji predviđa izradu strategije i provedbenog programa kojim će se definirati rokovi po kojima će se izvršiti hrvatske obveze'', tvrdi Medaković. Treba napomenuti da je elektrana u pogonu od 1983. godine, a međudržavni ugovor dviju država o zbrinjavanju nuklearnog otpada donesen je 2002. godine.
Hrvatska 2013. kreće u izradu strategije. Donese li se strategija ili ne, sagradi li se odlagalište ili ne, dvije godine nakon zatvaranja nuklearke Hrvatska preuzima svoju polovicu otpada.
Nešto vas je oduševilo, naljutilo, rastužilo ili potaknulo da potražite dodatne informacije? Za slanje konstruktivnih, smislenih komentara uveli smo posebnu adresu komentari@portal.net.hr kako bismo i dalje saznali što mislite o temama o kojima pišemo.
Namjera nam je redovito objavljivati komentare čitatelja za koje procijenimo da su konstruktivni te da iz njih svi zajedno možemo nešto naučiti.
Pišite nam.
