Nekad je nužno odabrati stranu

Kad pročitate povijest grčkog zaduživanja i bankrota bit će vam daleko jasnije koliko im je taj problem duboko ukorijenjen u državi

Sintagma "dužan kao Grčka" itekako ima svoje povijesno uporište

A man looks at the Greek flag (R) and a towel depicting a Euro banknote hanging outside a kiosk in Athens on March 22, 2015. The  German Chancellor Angela Merkel will receive Greece's radical left-wing Prime Minister Alexis Tsipras, who has blamed her insistence on tough austerity for his country's "humanitarian crisis" of poverty and mass unemployment. AFP PHOTO / Angelos Tzortzinis
FOTO: AFP

Grčka je kolijevka civilizacije, na njenom teritoriju rodila su se prva kazališta, iznjedrila je filozofiju, na njenim trgovima začeta je demokracija. Prva je i po tome što je danas vodi prva radikalno lijeva vlada u Europi.

Unatoč tome Grčka jednu stvar nikako da nauči; donositi ispravne ekonomske odluke. Još od samog osnutka pa do današnjeg dana, Grci donose bizarne financijske odluke kao što su posuđivanje ogromnih količina novca s ogromnim kamatnim stopama koje je kasnije teško vratiti. Isti novac Grci troše na kupovanje raznih dobara sa Zapada, u čemu prednjače velike količine oružja, piše Vice.

Zašto Grci kupuju oružje, prilično je nejasno. Možda je razlog tome neka vrsta prisile jer kako drukčije objasniti činjenicu da zemlja čije granice nisu ugrožene od 1922. i dan danas redovito kupuje i troši velike količine novca na naoružanje.

Druga stvar koja najbolje govori o “bolesti grčkog zaduživanja” je činjenica da Grčka kao država zapravo još nije bila ni osnovana kada je podigla svoj prvi veliki kredit. Naime, većina Grka za datum osnivanja svoje države smatra 1. svibnja 1827. kada je održana Četvrta nacionalna skupština u Troezenu, a datum prvog grčkog kredita datira iz 1823. kada su Grci od Britanskih banki posudili kredit u iznosu od 1,3 milijuna američkih dolara kako bi uspješno završiili Rat za neovisnost koji su vodili protiv Osmanskog carstva.

Prvi veliki kredit prije nastanka države

Niti četiri godine od uzimanja kredita, grčka ekonomija se susrela s pojmom bankrota jer nije mogla vratiti zajmodavcima kredit.

Šezdeset šest godina kasnije, grčki premijer Chairilaos Trikoupis objavio je drugi bankrot države riječima: “Nažalost, bankrotirali smo!”

Po riječima Thanosa Vermisa, profesora političkih znanosti i javne uprave na atenskom sveučilištu, ova vrsta bankrota je zapravo bila pozitivna. “Prvi britanski kredit utrošen je na građanske sukobe. Tada Grčka kao država još praktički nije ni postojala. Nemogućnost vraćanja novca za vrijeme vladavine Trikoupisa kao premijera je imalo i neke pozitivne aspekte za građane Grčke. Prije svega tu mislim na izgradnju željeznica tim novcem.”

U Grčkoj su ovih dana redovi ispred banaka uobičajen prizor
U Grčkoj su ovih dana redovi ispred banaka uobičajen prizor AFP

Sljedeći bankrot uslijedio je 1932. kada je teška ekonomska situacija poharala cijeli svijet zbog velike ekonomske krize iz 1929. Povjesničar Thanos Vermis kaže kako je grčka tad imala nerazvijeno, ranjivo gospodarstvo, sa slabo razvijenom industrijom. Slijedom toga, grčki izvoz je bio na izrazito niskim granama, a i turizam kao djelatnost koja danas nosi Grčkoj petinu ukupnog BDP-a nije postojao. “Sve je to bio razlog da su još teže od ostatka Europe osjetili krizu.”

Ulazak u Europsku uniju tek trenutno rješenje

Grčka je završetkom Drugog svjetskog rata imala veliki strateški značaj za zapadne saveznike, budući da je ostala jedina država na Balkanu izvan sovjetskog utjecaja, stoga ne čudi što su Britanci i Amerikanci financirali rat protiv komunista koji su jačali u Grčkoj. No, to nije spriječilo jačanje komunista, stoga je sav novac utrošen od savezničkih strana bio uludo potrošen.

Situacija u Grčkoj se tijekom sljedećih godina samo pogoršavala. Grčki običaj posuđivanja novca s enormnim kamatnim stopama i dalje se nastavio, financiranje oružja isto tako. 1974. Grci su opet doživjeli veliki poraz tijekom invazije na Cipar, što je značilo novi trošak na nove zalihe oružja.

Grčki ulazak u Europsku uniju 1991. bio je povijesni trenutak, no usporedno s tim, u Grčkoj je vlast preuzela Socijalistička stranka koja je htjela na čelu s Andreasom Papandreoum. Njihovi zahtjevi prema Europskoj zajednici za financiranjem grčkog gospodarstva kako bi se razvile nerazvijene grčke regije, izazivao je velike sukobe između Papandreoua i Margaret Thacher. Papandreouov program poznat pod nazivom “Mediteranski programi” uspio je preraspodijeliti bogatstvo unutar zemlje, pa su slabije regije počele jačati, no s druge strane javni je sektor rastao a istovremeno s tim i inflacije, proračunske rupe, i što je najgore, broj nezaposlenih.

01/ATHENS/22/8/1979/REF:01387. ¦°¦°Á¢Ä¶ÃË °Á¢Ä¶°ª,¦Äö¢Äê ¦°ªÃº.   (  PHOTO  BY  DIMIS   ARGYROPOULOS  )         *****  E S T  -  1965  *****
Andreas Papandreou uspio je smanjiti sraz između bogatih i siromašnih pokrajina

Lažiranje financijskih podataka

Godine koje su slijedile bile su obilježene mjerama štednje, a onda su se dogodila dva događaja koja su obilježila grčku ekonomiju za sljedeće razdoblje; ponuda Grčke za održavanjem Olimpijskih igara 2004. i rastući interes za uvođenje eura kao valute.

Na čelu s premijerom Kostasom Simitisom Grčka se oporavila, uveden je euro kao vlauta i činilo se da je napokon došao kraj grčkim stogodišnjim ekonomskim problemima. Došlo je do procvata, banke su dijelile kredite šakom i kapom, razvijao se turizam i gradilo se na sve strane.No, onda je otkriveno da je Krisis i njegova vlada zapravo lažirala financijske podatke.

Kad je Grčka morala predstaviti statistike za ulazak u eurozonu, isporučila je neke poprilično nepouzdane brojke, koje su bile problematične za zemlju. Barem dio stalnog deficita bio je uzrokovan neprestanim izbjegavanjem plaćanja poreza od strane ljudi iz srednje klase. Da je Grčka tada prikazala stvarno stanje, uopće ne bi ispunjavala uvjete za izlazak iz Eurozone. Današnja situacija dijelom je rezultat Krisisovih manipuliranja brojkama.

Stalno produbljivanje krize

Prvi znakovi velike grčke krize koja će uslijediti nastupili su 2004. nakon što je Grčka dobila Olimpijske igre i bila pobjednik europskog UEFA nogometnog natjecanja. Nošena valom zanosa tih sportskih pobjeda, Grčka je vrlo brzo počela tonuti. Privatni dug postao je neodrživ, banke su imale velika potraživanja od onih silnih kredita koje su dijelili šakom i kapom, stanje s javnim financijama bilo je sve gore i gore. Nezaposlenost je probijala gornje granice i bilo je jasno da je Grčka u velikim problemima.

Sljedećih godina situacija u Grčkoj se sve više pogoršavala. Mirovine i plaće su dramatično pale, a javni dug je sve više rastao. Grci su bili pritisnuti od strane tzv. Trojke, koju čine MMF, Europska monetarna banka i Europska komisija i koji su imali svoja potraživanja prema Grcima. Masovni prosvjedi na ulicama su postali grčka realnost, što je nagnalo grčkog premijea Georgea Papandreoua da odstupi s dužnosti.

Desnica je u cijeloj situaciji vidjela svoju priliku za preuzimanje vlasti. Antonis Samaras je postao novi grčki premijer, a sve što je napravio u svojem mandatu je bilo širenje rasizma, represije i nesnošljivosti prema ljevičarskim stajalištima. Obzirom da je nezaposlenost u državi tada bila oko 30 posto, a primanja onih koji su radili su bila prepolovljena, Samarasova obećanja i opravdanja su bila slaba utjeha grčkom narodu.

Velika očekivanja od Ciprasove vlade

Syriza leader Alexis Tsipras greets supporters following victory in the election in Athens on January 25, 2015. Greek Prime Minister Antonis Samaras said the nation "had spoken" in handing victory to the anti-austerity Syriza party, and said he hoped the new government would not endanger the country's EU and euro membership. "I hand over a country that is part of the EU and the euro. For the good of this country, I hope the next government will maintain what has been achieved," Samaras said in a brief address to reporters. AFP PHOTO / LOUISA GOULIAMAKI
Aleksis Cipras u siječnju je postao grčki premijer AFP

U siječnju ove godine Syriza je osvojila vlast. Grci su s puno očekivanja dočekali premijera Aleksisa Ciprasa. Novoizabrani ministar financija Yanis Varoufakias je svojim izjavama pružao nadu u bolje grčko sutra. Ali, ta iluzija nije dugo trajala.

Mjesec dana nakon izbora vlada je potpisala privremeno proširenje programa novčane pomoći za vojne potrebe u skladu sa starom grčkom tradicijom.

Grčki dug je neodrživ i toga su svjesni svi, od građana do političara. Zemlja je doslovno na rubu, na korak do izlaska iz eurozone što bi bila noćna mora za Grčku, ali i za Europu. Toga su svjesne obje strane, i Europska unije i grčka vlada, ali ne popuštaju. Stanje u Grčkoj zadnjih dana postaje sve gore, zatvaranje banki, prazne police supermarketa, redovi pred bankomatima, samo su neke od slika koje su trenutna grčka stvarnost. Grci su spremni na sve kako bi napokon doživjeli kataklizmu i jednom zauvijek prestali grcati u dugovima. Kao što je Pantelis Economou, zamjenik grčkog ministra financija nedavno izjavio za PASOK: “Moramo naći zajednički jezik da bismo više stali na kraj ovim Sizifovim mukama.”

Da stvar za Grčku bude još gora, kako navodi CNN Money, ako bankrotiraju na cjelokupni iznos duga, bit će to najveći bankrot jedne države u povijesti.