Velik dio njihovog prihoda dolazi od crkvenog poreza koji moraju plaćati svi vjernici, a to je oko devet milijardi eura. Već i to je nedavno otvorilo pitanje o tome mogu li oni koji ne plaćaju crkveni porez primati crkvene sakramente – i tu je i svjetovni njemački sud odlučio da onaj tko ne plaća, ne može niti biti članom crkvene zajednice.
No, to nije kraj prihodima crkvi: one upravljaju čitavim nizom institucija za skrb, od vrtića i škola, pa do bolnica i staračkih domova. Ništa od toga nije za državu i građane besplatno: kod škola država plaća troškove obrazovanja, kao i kod svih drugih, a crkvenim bolnicama i staračkim domovima je također naloženo da "posluju u plusu", dakle ubiru prihode od zdravstvenog osiguranja i od umirovljenika koji žive u tim domovima. Ako oni nemaju potreban novac, onda se razlika ubire od opet državnih, socijalnih službi, piše Deutsche Welle.
Caritas se financira iz donacija
Štoviše, čak i institucije kojima je glavna zadaća humanitarna djelatnost, objašnjava politolog Carsten Frerk, tek sitnim dijelom žive iz blagajne crkve: "Humanitarne organizacije Caritas i Diakonie (slična institucija Evangeličke crkve op.p.) imaju crkveni udio od dva posto. Ostala potrebna sredstva dolaze od donacija – i opet, golemim dijelom iz državne blagajne."
U javnosti se osobito postavlja pitanje oko još jednog novčanog izvora crkvama – onog koji direktno plaćaju država i pokrajine. 2012. on je iznosio oko 460 milijuna eura koje su kroz državnu blagajnu platili baš svi građani Njemačke, vjernici i nevjernici.
Ta takozvana "dotacija", zapravo, potječe iz doba kad je Napoleon zaplijenio sva crkvena dobra na područjima koja je zauzeo, pa tako i u Njemačkoj. Nakon poraza Napoleona početkom 19. stoljeća, dio imovine je vraćen crkvama, ali dio nije. Kao nadoknadu država se obavezala plaćati tu dotaciju, a to je u međuvremenu potvrđeno u više sporazuma s Vatikanom.
'Crkvi smo već odavno sve platili'
Političarka socijaldemokrata Ingrid Matthäus-Maier nipošto nije jedina koja misli da se crkvama već odavno platilo sve što se trebalo platiti i da je ova dotacija, zapravo, kršenje Ustava koji nalaže strogo razdvajanje crkve i države.
Naime, ispada da država plaća čak i plaće biskupima, crkvenim namještenicima – i za održavanje i gradnju crkava i crkvenih zdanja. Naprimjer samo pokrajina Bavarska, za održavanje oko 700 crkava, iz pokrajinske blagajne plaća 40 milijuna eura. Pokrajinski ured za reviziju bilježi i stavku plaća za crkveno osoblje: dodatnih 90 milijuna eura. Problem jest što taj novac ne odlazi svim vjerskim institucijama, nego samo onima koje su i priznate kao crkve, a to su u prvom redu Katolička i Evangelička crkva.
Crkva ne polaže računicu
Daleko od toga da su te crkve u Njemačkoj siromašne. Političarka Matthäus-Maier podsjeća da crkve spadaju među najveće zemljoposjednike u ovoj državi. Onda dolaze još i crkve – u pravilu u središtima gradova, riznice, umjetnine... Sve u svemu, nagađa se da je ukupan imetak dviju glavnih crkava u ovoj zemlji negdje oko jednog bilijuna (milijun milijuna!) eura.
Ipak, crkve se ne može uspoređivati s koncernima i holdinzima. Naime, svjetovne institucije obavezne su objaviti svoju imovinu i način na koji je troše. Crkve – ne, čak i kad je riječ o plaćama crkvenih namještenika, crkve su izborile pravo da o tome odlučuju kako ih je volja i izvan svih sindikalnih sporazuma.
