'BEZUVJETNI OSNOVNI DOHODAK'

UGLEDNA EUROPSKA INSTITUCIJA DAJE 1600 EURA SUDIONICIMA POSEBNOG PROJEKTA: Ne morate raditi ništa. Evo o čemu se radi

Dobiješ novac i to zato da ne radiš ništa. Zvuči apsurdno. Ali samo na prvi pogled, kažu u Akademiji likovnih umjetnosti u Hamburgu, koja je raspisala natječaj za tu stipendiju

Akademija likovnih umjetnosti u Hamburgu raspisala je natječaj za stipendiju – za koju natjecatelji ne moraju činiti ništa. Svi se mogu prijaviti, bilo da je riječ o onima koji su umjetnički aktivni ili ne. Inicijator projekta Friedrich von Borries obećava 1.600 eura mjesečno za svakog od troje kandidata koji za žiri budu najuvjerljiviji, piše DW.

Riječ je o umjetničkom projektu koji nema veze s plaćenim besposličarenjem. Kandidatkinje i kandidati bi trebali iznijeti šta točno ne žele (više) raditi i koliko to dugo namjeravaju činiti. “To bi mogao biti radijski voditelj koji odluči da pet minuta neće ništa reći uživo u programu. Ili netko tko mjesec dana ne želi više proizvoditi plastični otpad”, rekao je Borries u razgovoru za Deutsche Welle. Najbolje ideje bit će od 15. rujna predstavljene na izložbi „Škola besposljedičnosti” u Hamburškom muzeju za umjetnost i industriju.

Dosta je definiranja prema uspjehu!

Što se događa kad nešto zanemarimo, kada nešto ne učinimo? Koje će posljedice izostati – za okoliš, društvo, zdravlje, klimu? Sa stipendijom koju je inicirao Friedrich von Borries, arhitekt, kustos, teoretičar dizajna i pisac, želi se potaknuti društvene promjene. „Za ekološko-socijalnu transformaciju potrebna nam je kulturološka promjena i za to moramo promijeniti svoje ponašanje”, kaže on. “To može uspjeti samo ako kada se, umjesto propovijedanja odricanja, istaknu pozitivne perspektive!” Odricanje, kaže, zvuči tako negativno. „Svima se sviđa odmaranje. Ali `Ovo ili ono više ne smiješ raditi` ne sviđa se nikome!”

„Besposljedičnost” von Borries definira kao napuštanje razmišljanja da se vrijednost nekog čovjeka mjeri samo prema njegovom uspjehu. On smatra da treba stati nakraj težnji za postizanjem uvijek nečeg višeg, bržeg i daljeg: „Radi se o tome da se izađe iz spirale težnje ka uspjehu kojoj nema kraja.” Društveni status se, naglašava on, još uvijek mjeri po veličini kuće koju posjeduješ, brzini tvog automobila, cijeni sata koji nosiš. “To je pogrešan sustav vrijednosti ukoliko želimo živjeti u društvu koje koristi manje energije, koje troši manje resursa”, kaže von Borries. “Zar ne bi bilo ljepše kada bi se društveni ugled stjecao tako da se kaže: imam vremena za sanjarenje, vremena za odlazak s djecom na plivanje, susrete s prijateljima, besposličarenje, vremena da jednostavno ne radim ništa?” Von Borries želi pokrenuti ovu raspravu i na taj način oblikovati društvo budućnosti.

Rasprava o bezuvjetnom osnovnom dohotku

U Njemačkoj se već dugo vodi rasprava o bezuvjetnom osnovnom dohotku. Ali ukoliko bi se promijenio život ljudi kada bi svatko mjesečno primao 1.200 eura – bezuvjetno, bez obzira je li mu taj novac potreban ili ne? To Njemački institut za ekonomska istraživanja (DIW), udruga „Moj bezuvjetni osnovni dohodak” i znanstvenici s Instituta Max Planck i Sveučilište u Kölnu žele istražiti u novoj dugoročnoj studiji. A taj istraživački projekt upravo je počeo objavom natječaja na Internetu.

120 sudionika tog projekta će od proljeća 2021. godine tri godine primati 1.200 eura mjesečno. Projekt se financira donacijama. “Želimo znati kako to utječe na ponašanje i stavove te može li bezuvjetni osnovni dohodak pomoći u suočavanju s trenutnim izazovima našeg društva”, izjavio je ovoga tjedna u Berlinu Michael Bohmeyer, suosnivač udruge „Moj bezuvjetni osnovni dohodak”.

Istaknuti zagovornici ove ideje su, na primjer, predsjednica stranke Ljevica Katja Kipping, ali i osnivač lanca drogerija „dm” Götz Werner. Po njihovom mišljenju, taj novac treba dati svima – bilo da su bogati, siromašni, bebe ili starci. Kritičari pak ukazuju na velike troškove i upozoravaju kako bi takvi dohoci mogli usporiti motivaciju ljudi i na kraju ih učiniti nesretnijima.

Friedrich von Borries ne želi da ga vide kao sanjara ili zanesenjaka. Kritiku njegove ideje o stipendiranju, kaže, čuo je samo od Saveza poreznih obveznika koji je želio znati tko to financira. “Težnja za uspjehom ne prestaje kod nikoga, čak ni kod onoga tko je financijski neovisan”, kaže von Borries.

Sad još samo preostaje s nestrpljenjem iščekivati najbolje ideje za besposličarenje.

 

Povratak na Net.hr