KOMENTAR HRVOJA KLASIĆA

DO PAKLA I NATRAG: Prosvjedi su sasvim normalni, ali uznemirujuće je tko ih tamo potiče i vodi. Nažalost, sada je svaki scenarij moguć

A za evociranje najgoreg scenarija ne treba ići u Njemačku 1930-ih. Dovoljno je prisjetiti se kraja 1980-ih u složenoj i problemima bremenitoj balkanskoj federaciji. Kada je u Jugoslaviji jedan vrlo moćan političar počeo dovoditi u pitanje institucije i dokumente vlastite države, kada je teorijama zavjera i širenjem lažnih vijesti počeo manipulirati narodnim masama, i kada su ga iste te mase počele doživljavati spasiteljem, sve je ubrzo završilo u ratu i krvi

Prije nego se osvrnem na krizu koju cijeli svijet ovih dana prati s velikim interesom evo izvatka iz jedne analize koju sam nedavno pročitao.

“Sve veći dio masa uvjeren je da je upravo demokracija odgovorna za sve nevolje. Postojeći politički poredak rapidno gubi podršku građana i plimni val razočaranja otplavio je glasove u njegove ruke. Građani svoja uvjerenja, želje i težnje projiciraju na njega, a on ih je utjelovio u viziji potpunog nacionalnog preporoda. On je postao psihološko utočište bijesnih i uplašenih masa. Njegovi sljedbenici nisu zainteresirani za neki koherentni politički program niti za ograničenu reformu političkog sustava. Njih privlači radikalno drugačiji početak i potpuna likvidacija starog poretka. Oni ne žele pobijediti svoje protivnike, žele ih potpuno uništiti. Bizarni amalgam fobija i nacionalističkih parola koji stoji iza agresivne retorike navodio je neke promatrače na podcjenjivanje njegovih aktivnosti kao improviziranog prosvjednog pokreta. Agitacija je potpalila požar elementarnog bijesa i mržnje pri čemu se oslanja na raznolike nesnošljivosti i predrasude. Demonizacija političkih i rasnih neprijatelja povezuje se s općenitim ali sugestivnim i emotivnim zazivanjem nacionalnog jedinstva i preporoda. Autoritet poretka se ruši dok se širi bezakonje. Siloviti okršaji paravojnih organizacija sve su učestaliji. Nasilje na ulicama otelo se kontroli, a sukobi potiču opravdani strah da zemlja klizi u građanski rat.”

Trump kao Hitler?

Ako ste u ovim riječima prepoznali Donalda Trumpa i njegove sljedbenike, odnosno aktualnu situaciju u Sjedinjenim Američkim Državama, niste puno pogriješili. Međutim, ovo su pasusi iz knjige
“Do pakla i natrag, Europa 1914.-1949.” koju je napisao jedan od najvećih povjesničara današnjice, Britanac Ian Kershaw. A sve navedeno odnosi se na situaciju u Njemačkoj početkom 1930-ih i uspon Adolfa Hitlera.

Ono što u knjizi slijedi su otvaranja prvo improviziranih, a zatim dobro organiziranih logora, uništavanja imovine, progoni i nezamisliv teror prema svima koje se smatralo nepoželjnima i nepodobnima. Bilanca jedne od najkrvavijih diktatura u povijesti bila je nasilna smrt više od pedeset milijuna ljudi. A sve je počelo vjerovanjem u nadnaravne moći jednog čudaka i cirkusanta čijim su se gestama i mimikama mnogi ismijavali, vjerovanjem u njegove poruke da će Njemačku učiniti ponovo velikom, da je Njemačka uvijek na prvom mjestu, te da u ostvarivanju tih ciljeva mogu sudjelovati samo bijeli Nijemci. Odnosno, da pripadnici ostalih rasa i svi oni koji se ne uklapaju u njegovu ideologiju moraju napustiti Njemačku ili će biti uklonjeni iz nje. Onima koji su u njemu vidjeli mesiju nisu smetale lažne vijesti, lažne informacije i teorije zavjera koje je širio u svojim javnim nastupima i putem svojih medija.

Što slijedi u Americi nakon nedavnih nasilnih demonstracija koje su završile upadom razularene rulje u sjedište američke demokracije i pravne države teško je predvidjeti. Ako je suditi po informacijama obavještajnih agencija, pripadnici različitih ekstremno desnih organizacija spremaju puno agresivnije prosvjede u glavnim gradovima svih pedeset američkih saveznih država. Ako se u sljedećih nekoliko dana to i ne dogodi procjene stručnjaka upozoravaju na opasnost od jačanja ekstremne desnice i moguće (oružane) sukobe u SAD-u u godinama koje dolaze.

Prvi nakon 150 godina koji neće biti na inauguraciji

U međuvremenu dio političara pokušava sve kako bi i prije isteka mandata smijenili Donalda Trumpa s predsjedničke pozicije. Osim simbolički, taj čin bio bi važan i zato što bi onemogućio njegovo ponovno kandidiranje za tu funkciju. Samog Trumpa sve to naravno ne uzbuđuje previše. Praksu da se brine isključivo o vlastitim interesima, i da pritom najmanje vodi računa o poštivanju institucija, pokazao je i najavom da ne želi biti na inauguraciji Joea Bidena. Trump će nakon 150 godina biti prvi predsjednik koji se odlučio na takav čin.

U 19. stoljeću je bilo nekoliko predsjednika koji se nisu pojavili na inauguracijama svojih nasljednika, ali niti jednome povod nije bilo nepriznavanje rezultata izbora. Niti je itko od njih pokušao rezultate osporavati nasilnim putem. Politički motivirano nasilje kojem smo prije nekoliko dana svjedočili u Washingtonu nije novost u SAD-u. Ubijalo se tamo već predsjednike, kandidate za predsjednika, borce za ljudska prava, postavljalo bombe u vladine zgrade, tuklo se s organima reda, palilo policijske automobile. Ali je u svakom od spomenutih slučajeva ipak postojala velika razlika od onoga što se danas tamo događa.

Mislim da je suštinu te razlike dobro objasnio nekadašnji ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Muhamed Šaćirbegović. Komentirajući nasilne demonstracije u Washingtonu Šaćirbegović je ustvrdio kako nema velike razlike u ponašanju ljudi na Balkanu i u Americi osim što u Americi postoje institucije koje štite društvo i državu od nasilja. A onda je zastao i nastavio, barem je tako bilo do sada.

Protesti građana nezadovoljnih ponašanjem političara su se oduvijek događali i događat će se. Ono što se nije događalo, barem u demokratskim državama, jest to da su proteste protiv državne politike poticali i predvodili upravo oni koji istu tu državu vode. E pa sada se, u kolijevci moderne demokracije, i to dogodilo. Nakon čega je nažalost i svaki scenarij moguć.

Već viđeni najgori scenariji: Sve je ubrzo završilo u ratu i krvi

A za evociranje najgoreg scenarija ne treba ići u Njemačku 1930-ih. Dovoljno je prisjetiti se kraja 1980-ih u složenoj i problemima bremenitoj balkanskoj federaciji. Kada je u Jugoslaviji jedan vrlo moćan političar počeo dovoditi u pitanje institucije i dokumente vlastite države, kada je teorijama zavjera i širenjem lažnih vijesti počeo manipulirati narodnim masama, i kada su ga iste te mase počele doživljavati spasiteljem, sve je ubrzo završilo u ratu i krvi.

Nadam se da do takvog razvoja događaja u Americi neće doći, da se SAD neće raspasti, te da na kraju predstavnici “crvenih” i “plavih” država neće morati tražiti neki svoj Dayton kako bi se pomirili.

Povratak na Net.hr