Bili su najbogatiji na svijetu, a danas žive od socijalne pomoći

Na pola puta između Australije i Havaja, usred Tihog oceana, nalazi se "točkica" na karti pored koje piše Nauru. Riječ je o najmanjoj otočnoj državi na svijetu, s površinom od 21 kvadratnog kilometra. No, iza malog otoka leži velika priča...

Otok je naseljen već najmanje 3000 godina. U samim počecima na njemu su živjela polinezijska i mikronezijska plemena, a sada na njemu živi 13.000 stanovnika. Od najbližeg susjeda, Kiribata, dijeli ga 300 kilometara oceana. Nauru je bio njemačka kolonija u 19. stoljeću, a australski protektorat do sredine 20. stoljeća. U jednom periodu 20. stoljeća Nauru je bio druga najbogatija zemlja na svijetu, ako se računa BDP po glavi stanovnika, piše Guardian.

Osim Njemačke, Nauru je bio i kolonija Velike Britanije, Novog Zelanda, Australije i Japana. Nakon svih nedaća, Japan je u Drugom svjetskom ratu okupirao otok. Sve je bolesne ukrcao na brod koji je potopio nasred pučine. Tada je Nauru imao tek 600 stanovnika.

Nakon toga ipak dolaze bolja vremena. Tijekom 60-ih i 70-ih godina Nauru je bio rudnik bogatstva. Masovno je iskapan fosfat kojim otok obiluje. U godinama poslije stjecanja nezavisnosti, Nauru je imao drugi najveći BDP po glavi stanovnika, odmah nakon Saudijske Arabije.

Stanovnici su prodavali fosfat kupcima iz cijelog svijeta, a zarada se 1981. popela na tada ogromnih 123 milijuna dolara, što je značilo 17.500 dolara po stanovniku.

Međutim, došlo je do ekološke katastrofe. Zbog kopanja uništena je vegetacija, a otok je poslije svega izgledao kao smetlište. Stvari su prestale funkcionirati i u financijama. Porez na Nauruu nije postojao, Vlada je zapošljavala većinu stanovnika, plaće su bile izdašne, svi su dobili besplatne kuće i nisu morali režije. Imali su i besplatno školovanje i zdravstveno osiguranje.

Država se izokrenula. Jedino zelenilo postali su golf tereni. Supermarketi bili su puni hrane sa "Zapada", pa ne čudi činjenica da su Nauruanci postali najdeblja nacija na svijetu, o čemu su pisane brojne studije. Polovica stanovništva boluje od dijabetesa, a prosječni životni vijek je 55 godina.

Centralne banke su doživjele krah, a zemlja je ostala bez ijednog dolara. Narod Naurua ipak se podiže na svoj način. Zaradili su najmanje milijardu dolara pranjem novca, a čak su prodavali svoj glas u UN-u za priznavanje novih država za desetine milijuna dolara.

Ipak, osim prirode uništeni su životi. Školstvo je propalo, a 90 posto ljudi je nezaposleno. Više od 3000 stanovnika danas su stranci. Najviše je Australaca koji tamo rade kao liječnici, menadžeri i inženjeri. Ima i Kineza koji drže restorane i trgovine.

Zemlja danas živi od humanitarne pomoći, ponajviše od australske. No, Australija to dobro naplaćuje. Australija na Nauru dovozi sve imigrante koji su pokušali ući u Australiju te ih smješta u ograđene kampove. Nedavno je otkriveno da su migranti na Nauruu, a pogotovo djeca, žrtve seksualnog zlostavljanja, o čemu je Guardian objavio više od 2000 dokumenata na čak osam tisuća stranica.

Nauru je toliko nestabilan da danas prihvaća sve što mu se ponudi.