banner

MED SLADAK, A NEVOLJE GORKE

BEZ PČELA BI ŽIVOT NA ZEMLJI NESTAO ZA ČETIRI GODINE: Usprkos tomu, pčelari i dalje preživljavaju od svoga posla; ne isplati im se ni izvoz

Bosanskohercegovački med je tražena roba. Ne samo na domaćem, nego i na stranom tržištu, a posebno u zemljama Bliskog istoka. Ipak, uvoz je 30 puta veći od izvoza

Bosna i Hercegovina još je ekološki očuvana zemlja, zbog minulog rata i izostanka tvorničkih zagađivača – raj za medonosno bilje i proizvodnju meda, ali i drugih pčelinjih proizvoda. Iako neznatno, pčelarski agro-turizam polako se razvija, posebno na području Trnova i romanijske visoravni, a nešto bosanskohercegovačkog meda može se pronaći čak i na policama njemačkih trgovačkih lanaca, piše Deutsche Welle.

Veliki Albert Einstein je svojevremeno rekao – nestanu li pčele sa Zemlje, čovjeku, kao vrsti, ostaje još oko četiri godine života. I naučno je dokazano da bez pčela nema oprašivanja, nema ploda, nema hrane, pa onda, u konačnici, ni ljudi. Pobornik Einsteina je i Kosta Šumar, student završne godine animalne proizvodnje, iz Pala, nadomak Sarajeva, koji svoj ekološki med proizvodi u podromanijskom selu Podmjedenik.

OVO SE NE PAMTI, PČELARI SU U PANICI: Kolonije pčela nemaju hrane i masovno propadaju, ugrožena je proizvodnja meda!

‘Počelo je iz hobija, a sada je ozbiljno’

Svjež zrak Romanije, čista voda, nezagađen okoliš, vrijedne pčele i kvalitetan med, uz nešto zarade, mladom Šumaru još su motivi da ne posegne za iseljeništvom i bude dio statistike balkanskog trenda. Naprotiv, nastavio je tradiciju svoga djeda, koji je nedavno preminuo.

“Najprije je počelo iz hobija, dok se nisu stvorili uvjeti za ozbiljniju proizvodnju, odnosno 100 pčelinjih društava, koliko danas imamo. Dugoročna želja je 300 društava. Ipak, sadašnjim kapacitetima možemo pokriti trenutnu potražnju gotovo već na kućnom pragu”, optimističan je Šumar.

Šumar trenutno, osim meda, proizvodi i matičnu mliječ, propolis, te pergu ili pčelinji kruh, visoke ljekovitosti, ali i cijene. Trenutno razvija strategiju za proizvodnju pčelinjeg otrova, a dugoročno, kaže, i tzv. api-komore, kao dio agro-turizma, gdje ljudi terapijski izravno udišu čisti zrak iz košnice, tako iscjeljujući cijeli niz bolesti, prije svega dišnog sustava.

MED NIJE SAMO ZA JELO: Otkrijte nevjerojatne situacije u kojima on djeluje poput melema

Udruživanje pčelara kao opstanak

Usitnjenost posjeda malim pčelarskim proizvođačima često je prepreka, i kvaliteti i količini konačnog proizvoda. Zbog toga je udruživanje neminovnost. Evgenije Žolkević, iz Društva pčelara Kantona Sarajevo, pojašnjava stanje: “Često se u uvoznom medu, mahom iz zemalja istočne Europe, pronađe med loše kvalitete ili čak potpuno patvoren med. U cilju poboljšanja kvaliteta meda, Savez pčelara Federacije Bosne i Hercegovine organizira jednom godišnje natjecanje za najbolji med – livadski, bagremov, kestenov, lipin, med od žalfije…”, priča Žolkević.

Višegodišnji prosjek prinosa, po košnici, je oko 12 kilograma, mada neki uspijevaju godišnje proizvesti i do 50 kilograma, a u “dobrim” godinama čak i više. Ipak, takvih pčelara u Bosni i Hercegovini tek je oko 10 posto.

“Znam da mi ne bi trebali čekati, nego bi trebali nuditi i tražiti kupce, ali sve dok je naša proizvodnja mala, izvoz meda pčelarima neće biti interesantan. Čast izuzecima, pčelarima iz Krajine. Oni su posebna priča, pozitivna”, ohrabrujući je Žolkević.

foto: Deutsche Welle

Kvaliteta meda je bitna, ali kvantiteta nije nevažna

U razmjeni meda s inozemstvom, Bosna i Hercegovina, svake godine, bilježi deficit, budući da je uvoz višestruko veći od izvoza. Prema različitim analizama, na svakih 30,5 kilograma uvezenog meda, izveze se tek jedan kilogram domaćeg. Iako se radi o proizvodu koji je, od prije nekoliko godina, moguće izvoziti i u Europsku uniju, te za koji su, u međuvremenu, osposobljeni domaći laboratoriji, za ispitivanje, sortiranje i certifikaciju u Sarajevu i Mostaru, to nije bitno promijenilo odnos izvoza i uvoza, podmirujući tako tek oko 30 posto potražnje za medom u Bosni i Hercegovini. Ipak, npr. Bliski istok značajno je tržište bosanskohercegovačkog meda.

“Zahvaljujući izvozu na tržišta zemalja Bliskog istoka, za izvozni med je postignuta je prosječna cijena od 18,58 Konvertibilnih maraka (KM) (oko 9,50 eura), dok se kilogram uvoznog meda, uglavnom iz Srbije i Hrvatske, plaća, u prosjeku, 7,43 KM (oko 3,80 eura)”, pojašnjava Tijana Muhamedagić iz Vanjskotrgovinske komore Bosne i Hercegovine (VTK BiH).

Bez brenda nema rasta izvoza

Stručnjaci Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu naglašavaju da kvalitetan proizvod, s konkurentnom cijenom, treba biti adekvatno i brendiran, odnosno prepoznatljiv i autentičan, posebno za inozemna tržišta, te mu se i tamo treba vjerovati. Snježana Brkić vodeći uzrok malih količina bosanskohercegovačkog meda u izvozu vidi upravo u nedovoljnoj lokalnoj proizvodnji, čak i da podmiri svoje domaće tržište.

“Evidentna je velika razlika u cijeni domaćeg meda, u odnosu na uvozni. Ta razlika je prije svega posljedica razlike u kvaliteti. Visokokvalitetan domaći med, uz smanjenu ponudu, postiže, u prosjeku, dvostruko višu cijenu od stranog meda. Pri tim malim količinama proizvodnje koje se plasiraju, uz visoku cijenu, pčelarima se više isplati prodavati svoj proizvod na domaćem, nego na stranom, tržištu”, ističe Brkić.

Visokokvalitetan med ima i svoju cijenu

Osim toga, profesorica Brkić naglašava važnost orijentiranja na određeni segment stranog tržišta, a ne masovan izvoz po niskim cijenama.

“U procesu izgradnje takvog brenda, koji se ne gradi na isti način kao brend kompanije, već je povezan s geografskim oznakama podrijetla, i njegovoj promociji, nužna je pomoć odgovarajućih državnih institucija“, zaključuje Brkić.

Ona kaže da reći “Zemlja malina i smilja” lijepo zvuči, ali se, za sada, od toga teško može dobro živjeti. Uglavnom se preživljava.

Kosta Šumar naglašava važnost sklada prirode i pčela, kao dio nje. Tako je pčelinje oko sposobno prepoznati tek tri boje – bijelu, plavu i žutu, pa Šumar ima namjeru sve svoje košnice prilagoditi pčelama, a u VTK BiH kažu da je njemačko oko, ali i nepce, itekako radoznalo prepoznati kvalitetan bosanskohercegovački med. To se svake godine potvrđuje na sajmovima hrane i pića, kao što su Anuga u Kölnu, ProWein u Düsseldorfu, te BioFach u Nürnbergu, koji je najveći i najprestižniji sajam ekološke hrane na svijetu.

ŠTO ZAPRAVO KUPUJEMO? Na policama trgovačkih lanaca nude med koji nije med

Povratak na Net.hr