Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

PONOS RATNOM POBJEDOM

75. OBLJETNICA KRAJA OPSADE LENJINGRADA: ‘Bombardiranje, granatiranje, bilo je to strašno’

Kćer žene koja je jedina od osmero braće i sestara preživjela opsadu Lenjingrada prisjetila se majčine priče

“Jeli su ništa”, prisjeća se Marina Kulagina priče svoje majke koja je preživjela 900 dana opsade Lenjingrada. Njezina majka Valentina Grigorjeva jedina je od osmero braće i sestara preživjela opsadu. Ostali su umrli od gladi u opkoljenom gradu.

Natalija Hatunceva, kojoj je danas 86 godina, ima sličnu priču. Bila je djevojčica kada su nacisti i finski vojnici okružili njezin rodni grad. Otac joj je podlegao gladi nakon šest mjeseci opsade.

“On je radio na sveučilištu i dobivao je dodatne porcije, ali sve je nosio majci i meni”, priča Hantunceva. “Osjećam se još uvijek krivom zbog toga”.

75 godina od blokade Sant Peterburga

U nedjelju će biti 75 godina otkako su savezničke snage prekinule blokadu drugog najvećeg ruskog grada, današnjeg Sankt Peterburga.

“Pothranjenost je bila najveća opasnost”, kaže Hantunceva. “Bombardiranje, granatiranje, bilo je to strašno, ali nikada nije toliko zaprijetilo mojoj obitelji kao glad”.

Namirnice su se u grad dostavljale zračnim putem i zimi preko smrznutog jezera Ladoge. Taj put, koji se koristio i za evakuaciju civila, zvali su cestom života.

Velika glad

“Gladovanje je užasno”, rekla je Kulagina. “Nakon opsade u gradu gotovo da nije bilo kućnih ljubimaca”.

Ivan Kurila, profesor povijesti na sanktpeterburškom sveučilištu, opsadu je opisao kao “jednu od najvećih tragedija čovječanstva u prošlom stoljeću”.

“Ljudi su umirali od gladi i bilo je groznih priča o jedenju leševa i kanibalizmu”.

Umrlo više od pola milijuna civila

Više od pola milijuna civila umrlo je tijekom dvoipolgodišnje opsade grada, bivše carske prijestolnice.

“Svi su vjerovali u pobjedu. Svi su se odbili predati”, kaže Kulagina.

Sovjetski Savez je u Drugom svjetskom ratu izgubio više od 20 milijuna stanovnika. Pobjeda 1945. trajan je izvor nacionalnog ponosa.

Ideologija ujedinjenja

U postsovjetskoj Rusiji ta pobjeda služi kao ideologija ujedinjenja, kaže povjesničar Aleksandar Latjšev. Političari se često pozivaju na nju kada govore o suvremenim problemima.

Oni kažu: “Naši bake i djedovi su pobijedili u ratu, pa i vi izdržite malo”, tumači Latjšev.

Ratne strahote se u nekoj mjeri ublažavaju, rekao je. “Rasprave o stvarnom broju žrtava, cijeni rata i ulozi nacističkih suradnika i dalje su tabu kako se veterani ne bi uznemirili”.

Ponos ratnom pobjedom

I Kurila se ponosi ratnom pobjedom. “Naši su preci bili na ispravnoj strani najkrvavijeg rata u ljudskoj povijesti”.

“Mnogo je talentiranih ljudi stradalo. Moja zemlja bi izgledala znatno drugačije da su takvi ljudi proživjeli svoj život. To me iz tog rata najviše žalosti”, rekao je Kurila.

Povratak na Net.hr