Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

INTERVJU ZA NET.HR

STRUČNJAKINJA ZA GOSPODARSKI KRIMINAL: ‘Radnici Uljanika ne moraju čekati istragu Uskoka, jednim se potezom mogu probati namiriti’

S prof. dr. Sunčanom Roksandić Vidlička, docenticom kaznenog prava koja se posebno bavi gospodarskim kriminalom, Net.hr-ova Đurđica Klancir razgovarala je o izgledima da slučaj Uljanik bude pravosudno rasvijetljen, o zazivanju lex škvera ali i o pravosudnim dometima borbe protiv gospodarskog kriminala u Hrvatskoj

Nakon dramatičnog štrajka radnika u Uljaniku i njihovog dolaska pred Banske dvore i cijele eksplozije medijskih napisa o sumnjivim postupcima Uprave, ali i kombinacijama menadžmenta sa strateškim partnerom Dankom Končarom i političarima, Uskok je i službeno objavio da se “provode izvidi”. No, s obzirom na činjenicu da mnogi “izvidi” u Hrvatskoj i nisu urodili pravosudnim progonom i kažnjavanjem krivaca i u slučaju Uljanika malo je onih koji vjeruju da će “pravda biti dostižna”.

O slučaju Uljanik ali i o dosezima u pravosudnom progonu gospodarskog kriminala razgovarali smo s doc. dr. Sunčanom Roksandić Vidlička, docenticom kaznenog prava na Pravnom fakultetu u Zagrebu koja se posebno specijalizirala upravo za temu gospodarskog kaznenog prava, a objavila je i knjigu upravo znakovita naslova: “Kažnjavanje teških gospodarskih kaznenih djela kao zločina protiv čovječnosti”. Docentica Roksandić Vidlička doktorirala je na njemačkom Institutu Max Planck za poredbeno i međunarodno kazneno pravo.

NET.HR: Službeno je objavljeno da Uskok provodi izvide u pulskom brodogradilištu Uljanik. S obzirom na sada poznate informacije o tome što se događalo u kompaniji i s obzirom na dosadašnju praksu, što možemo očekivati nakon izvida Uskoka?

ROKSANDIĆ VIDLIČKA: Iz ovog što je poznato u javnosti, i na temelju onog što dopušta zakonski okvir, moguće je nekoliko opisa događaja. Policija samoinicijativno može poduzimati izvide i prije kaznene prijave. Izvide može poduzimati i na temelju naloga državnog odvjetništva, što je izgleda ovdje slučaj. Prema zakonima, državni odvjetnik je dužan postupati i kada je do njega “samo dopro glas“ da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti. Dakle, državni odvjetnik ne mora čekati formalni primitak kaznene prijave od oštećenika, policije ili drugog državnog tijela, on treba postupati kada je saznao da postoje osnovi sumnje da je kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti počinjeno.

Državno odvjetništvo je odgovorno za trajanje izvida koje provodi ili nalaže samo, te za pravovremeno donošenje odluke o kaznenoj prijavi uključujući u to i provođenje dokaznih radnji i istrage. Ovisno o stupnju osnovanosti sumnje o počinjenju kaznenog dijela, DORH nakon izvida odlučuje hoće li se pokrenuti istraga. Izvidi su tajni, a formalno, kazneni postupak počinje donošenjem rješenja o pokretanju istrage. Ako se u izvidima utvrdi da nema elemenata za daljnje postupanje, onda nema daljnjih postupanja. Istraga se provodi za kaznena djela za koje je predviđena kazna od 5 godina zatvora i više, a teoretski, državni odvjetnik bi mogao podnijeti optužnicu za takva djela i bez istrage ako smatra da je ono što je prikupljeno daje dovoljno osnove za podizanje optužnice. Ako se dogodi jedan od ta dva scenarija u Uljaniku, onda možemo reći da je kazneni postupak službeno započeo.

Sunčana Roksandić VidličkaFoto: Vjekoslav Skledar

NET.HR: Koliko dugo mogu trajati sve te procedure? Kada bi se moglo znati hoće li biti nekih optužnica?

ROKSANDIĆ VIDLIČKA: Teško je dati odgovor na to pitanje. Ako nema prijave, nego se provode izvidi nema roka, ako se izvidi provode nakon podnošenja prijave, načelno prvotno mogu trajati 6 mjeseci. Rokovi su instruktivni. Kako samo državno odvjetništvo kaže na svojoj web stranici, Državno odvjetništvo je odgovorno za trajanje izvida koje provodi ili nalaže samo, te za pravovremeno donošenje odluke o kaznenoj prijavi uključujući u to i provođenje dokaznih radnji i istrage. Državni odvjetnik dužan je donijeti nalog o provođenju istrage u roku od devedeset dana od upisa kaznene prijave u upisnik kaznenih prijava. Dakle, u redovitom postupku (županijska nadležnost) državni odvjetnik u navedenom roku mora odlučiti o prijavi.

Nadalje, državni odvjetnik dužan je završiti istragu u roku od šest mjeseci, u protivnom je dužan izvijestiti Glavnog državnog odvjetnika o razlozima zbog kojih istraga nije završena. Glavni državni odvjetnik iz opravdanih razloga može produžiti istragu. Koliko god bi javnost možda htjela da sve ide brzo, i zaista pravosuđe mora biti učinkovito jer ćemo nastaviti gubiti pred Europskim sudom za ljudska prava radi neučinkovitosti pravosuđa, izvidi su ozbiljna djelatnost i potrebno je zaista prikupiti dovoljno dokaza ako se ide u daljnje faze postupanja, a ono zaista nije lako ako je riječ o gospodarskim kaznenim djelima koje zahtjeva specijalizirana znanja.

NET.HR: Možemo li reći pojednostavljeno: koliko je potrebno? Mi iz medija često smo znali reći da Uskok svako malo objavi – posebno kada bi u javnosti grunuli veliki skandali – “da radi izvide”, a onda bi sve nekako nestalo, a mi bismo rekli da se opet nešto “spremilo pod tepih”.

ROKSANDIĆ VIDLIČKA: Ja bih na te rokove za izvide i istrage kako su dani u zakonu ipak gledala pozitivno. Instruktivni rokovi ipak omogućuju da postupak bude što bolje pripremljen, da se ne dogode greške radi kojih mogu padati presude, a ipak su rokovi dani. Osim toga, ako se u izvidima, i kasnije istrazi ako je bude, utvrdi da treba proširiti istragu protiv drugih osoba, to se isto može učiniti.

NET.HR: Kako vi komentirate ovu skepsu kojom je dočekana i ova objava “izvida”? Podsjećanje na jako puno slučajeva u kojima se sumnjalo na gospodarski kriminal, a onda nije nitko bio optužen, ili kažnjen?

ROKSANDIĆ VIDLIČKA: To je pitanje koje se stalno provlači u hrvatskoj javnosti i izvješćima mjerodavnih tijela. Ako je suditi po istima, hrvatsko društvo zaista ima problem s prisutnošću korupcije. Moguće s pravom, ali ne možemo reći da je sve zato crno ili tako crno. Ako netko tko nije kriv nije bio optužen, onda znači da je bilo postupano kako treba. Nekad možda nije bilo moguće skupiti dokaze, nekad se možda nije znalo gdje tražiti jer, kako sam rekla, gospodarska kaznena djela su vrlo složena. Prema statistici DORH-a vidimo da su kaznena djela protiv gospodarstva treća po redu po učestalosti u Hrvatskoj. I to nije tako samo zadnje godine.

Valja vjerovati da DORH na temelju prijava koje su opravdane zaista postupa. Ne možemo reći, prema javno dostupnim statistikama, da nema ni pravomoćnih presuda. Možda one nisu očito toliko vidljive u medijima, ili pred širom javnošću. Mediji se, naravno s punim pravom, bave onim slučajevima u kojima ne ide sve tako glatko ili za koje se čini da postoji sprega s politikom. Osobno smatram da je to u redu, to je legitiman pritisak javnosti da se određeni slučajevi otvore, da bi nam svima bilo bolje. Učinkovitost pravosuđa po meni obuhvaća i pravično vođen postupak ali i osudu onih koji su zaista krivi na temelju tako provedenog postupka.

Dobro je da slučajevi izađu u medije, ali na tijelima progona je da vide da li u njima bilo kaznenih elemenata ili ne. Tako da nemojmo a priori očekivati da se nešto neće završiti podizanjem optužnice, no ipak neće radi pritiska ili mita. Apsolutno smatram da smo spremni kao država voditi postupak i osuditi one koje treba, a pustiti one koji nisu krivi i u složenim slučajevima kao što su gospodarska kaznena djela. Kada kažem spremi mislim i na zakonsku podlogu prvenstveno u Kaznenom zakonu i Zakonu o kaznenom postupku, no nekada izostaje provedba, odnosno mogućnost i kapacitiranost da se isti provode do kraja.

Roksandić Vidlička proučava gospodarski kriminalFoto: Vjekoslav Skledar

NET.HR: Možemo li slučaj Uljanik usporediti s nekim drugim u dosadašnjoj hrvatskoj praksi? Koji od dosadašnjih slučajeva gospodarskog kriminala kojim se bavio Uskok možemo smatrati najsličnijim ovoj slučaju?

ROKSANDIĆ VIDLIČKA: Nesumnjivo se radi o velikom slučaju, radi se o velikom broju zaposlenih, o slučaju koji je bitan, vjerujem, iako nije moja struka, za gospodarsku sigurnost Hrvatske, za cjelokupni razvoj, u konačnici za budućnost cijele države. Gonjenje svakog gospodarskog kaznenog djela iziskuje poznavanje poslovanja te tvrtke. To je nesumnjivo kompleksan posao za poslovne sustave kakav je Uljanik.

Teško je ovako, u fazi izvida, kada ne znamo što se točno razmatra, uspoređivati s drugim kompleksnijim slučajevima s kojima se bavio USKOK. Kada govorimo o kaznenoj odgovornosti važno je utvrditi je li to netko radio s namjerom, je li bilo propusta od strane Uprave ili Nadzornog odbora, itd. Ovakvi slučajevi iziskuju dubinsko poznavanje poslovanja tvrtke, trgovačkog prava i cijelog zakonskog okvira bitnog za gospodarski subjekt, a onda i kaznenog prava koji kažnjava propuste u gospodarskom poslovanju.

NET.HR: U javnosti se često potezala usporedba s Agrokorom. Govorilo se da je to “novi Agrokor”, ili da je ovo – teži slučaj od Agrokora.

ROKSANDIĆ VIDLIČKA: I u ovom slučaju se opet vraćamo do pretvorbe i privatizacije, a bilo bi sjajno kada bismo konačno mogli podvući crtu i krenuti graditi novo, zdravo gospodarstvo i imati, što manje, ali ipak samo “obična” gospodarska kaznena djela, odnosno takva bilo u stjecaju sa službeničkim kaznenim djelima ili počinjena u udruženju kakva postoje u svim zapadnim državama.

I u slučaju Uljanika se opet povlači pitanje temelja, jesu li temelji tvrtke nakon pretvorbe i privatizacije dobro postavljeni jer su se evidentno problemi samo gomilali i ne rješavali pravodobno, ako je suditi opet po istraživačkom novinarstvu, pogotovo od 2012. godine. Ali, to su samo još nagađanja koja prelaze pravnu analizu. No, nisu sve pretvorbe i privatizacije provedene na jednak način i nisu sva trgovačka društva propala zbog jednakih pogreški, a posebno valja istaknuti: imamo i trgovačka društva koja nisu propala zbog nečije kaznene odgovornosti nego zbog problema u poslovanju ili nedovoljnog adaptiranja na nove poslovne uvjete. Imamo i sjajnih primjera koja posluju izvrsno.

U ovom trenutku možemo preliminarno govoriti da je to još jedan slučaj neuspjele pretvorbe i privatizacije, ali je potrebno puno više analiza za koje su kompetentni ekonomski stručnjaci domeni. Ono što mogu reći je da ne možemo još govoriti da je firma propala zbog kaznenih djela Uprave ili Nadzornog odbora ili sindikata ili nekog trećeg. To mora tek biti utvrđeno.

NET.HR: Što kažete na diskusiju je li i Uljanik “sistemska kompanija” koju treba tretirati po lex Agrokoru? Bilo je i onih koji su govorili da zbog Uljanika trebamo novi poseban zakon, lex škver?

ROKSANDIĆ VIDLIČKA: Određivanje je li Uljanik kompanija od sistemskog značaja treba prepustiti stručnjacima. Također, kakav je utjecaj potresa u Uljaniku na cjelokupnu gospodarsku sigurnost države trebaju reći oni koji su zaduženi za tu sigurnost. A to je Vlada i druga zakonom ovlaštena tijela.

Ono što mogu reći kao pravnica jest da je sigurno indikator da nešto nije optimalno s aspekta pravne sigurnosti ako se svako malo dogode ekonomski potresi za koje se donose posebni zakoni. To može ukazivati i na dugogodišnje sustavno i nepravovremeno postupanje odnosno provođenje postojećih zakona. Pravna sigurnost je u svakom slučaju bitna za sve poslovne subjekte i potrošače, kao i za primjenu odredaba gospodarskog kaznenog prava kao ultima ratio postupka.

NET.HR: Prema dostupnim informacijama gubici su u Uljaniku iskazivani od 2012., ali sve do ove godine Nadzorni odbor ili bilo koji drugi subjekt – nije tražio odgovornost Uprave Uljanika. Tko je “odgovorniji”? Nadzorni odbor, ili Uprava?

ROKSANDIĆ VIDLIČKA: Pravni sustav poznaje više sustava odgovornosti, od kojih neki koji mogu teći i paralelno. Kaznenoj odgovornosti bi trebali pristupati kao ultima ratio odgovornosti, kada se problem ne može riješiti nekim drugim modelom odgovornosti. Što se tiče gospodarskog poslovanja, očito je da u istom mogu nastati kaznena djela koja jako štete samim društvima, uključivo radnicima, njihovim obiteljima, cijeloj zajednici, a u slučaju ključnih gospodarskih subjekata, i cijeloj državi. To je jasno.

Načelno, odgovornost za poslovanje trgovačkih društava leži u oba tijela koje ste spomenuli, svakoga u svojoj domeni. Kako sam naglasila već, da imamo i njihovu kaznenu odgovornost odgovornost drugih odgovornih osoba u nekom društvu potrebno je ispunjavanje svih elemenata koje Kazneni zakon propisuje. No, da bi nekog proglasili krivim moramo imati dokaze. S obzirom da se radi o potencijalnom gospodarskom kriminalu, ako je suditi po dostupnim podacima, treba detaljno proučiti ima li odgovornosti svakog tijela i/ili pojedinih njegovih članova ili drugih odgovornih osoba. Uprava vodi društvo, Nadzorni odbor nadzire.

Ako je došlo do povrede dužnosti nekoga od njih i ako postoji namjera za kazneno postupanje, a ispunjeni su i dodatni elementi nekog od gospodarskih kaznenih djela može biti odgovoran bilo tko iz Uprave ili Nadzornog odbora. Bilo koja osoba koja preuzima neku odgovornost, dužnost ili funkciju mora biti svjesna svojih obaveza. Nekad je ta osoba koja ih krši samo nesposobni menadžer, a nekad tu ima i elementa građanske i/ili kaznene odgovornosti. Nema jednog recepta za sve situacije. Bitno je dobro utvrditi prvo činjenice.

NET.HR: Dio radnika okupljen u Stožeru za obranu brodogradnje koji su ujedno i mali dioničari tvrde da su bili sustavno obmanjivani, da ih predstavnici Sindikata u Nadzornom odboru nisu informirali o stvarnom stanju u tvrtki. Može li se tužiti one koji su lagali, ako se utvrdi da su lagali? Dio njih su i mali dioničari, ali po svemu sudeći, nisu razumjeli obaveze i mogućnosti te pozicije.

ROKSANDIĆ VIDLIČKA: Zakon o trgovačkim društvima jasno propisuje kada se moraju podnositi izvješća, kakva ona moraju biti, kada dioničari mogu sazivati skupštine itd. Ima čitav niz prekršajnih odredaba za nepoštivanje obveznih odredaba i mogućnosti za zahtjevima za naknadom štete. Uprava jest odgovorna za vođenje društva, a članovi društva nisu ti koji vode društvo, no, član društva može uvijek biti pomagač ili poticatelj kaznenog dijela. Naravno, ako ima elemenata za to.

NET.HR: Sada i predsjednik Uprave i članovi NO nude svoje mandate na raspolaganje, a tvrtki prijeti blokada. Pojednostavljeno rečeno, s jedne strane su radnici koji možda neće dobiti više niti jednu plaću a s druge strane menadžment koji je dobivao visoke plaće, bonuse i stekao je značajnu materijalnu korist. Ako će se dokazati korupcija i zloupotreba položaja u gospodarskom poslovanju, ima li osnova za tužbe za naknadu štete?

Gospođu Roskandić Vidličku fotografirali smo ovog tjedna na Pravnom fakultetu u ZagrebuFoto: Vjekoslav Skledar

ROKSANDIĆ VIDLIČKA: Na žalost, ako tvrtka neće više imati za plaće, ako će se nastaviti blokada računa, vrlo je izgledno da će tvrtka završiti u stečaju. U stečaju se radnici mogu naplatiti, ali neprimjereno je prognozirati što i kako će biti moguće. Kazneni postupak je ultima ratio, samo jedan – definitivno najrepresivniji – postupak za zadovoljenje pravičnosti. Naravno da postoje i drugi mogući postupci. Primjerice, građanski postupak za namirenje štete i čitav niz drugih pravnih mogućnosti koje stoje na raspolaganju oštećenoj strani.

NET.HR: To znači da bi radnici i svi koji se smatraju oštećenima mogli krenuti s posebnim tužbama prema onima koje smatraju da su ih oštetili?

ROKSANDIĆ VIDLIČKA: Ako postoje pravne pretpostavke, i ako postoji uporište u činjenicama, da, radnici mogu ići s tužbama za namirenje štete. I ako kazneni postupak završi bez kaznenog progona, oštećene osobe imaju mogućnost podizanja tužbe.

NET.HR: Mogli bi tužiti i predstavnike Sindikata koji su bili u Nadzornom odboru a za koje tvrde da su ih obmanjivali?

ROKSANDIĆ VIDLIČKA: Da, mogli bi. Za dobiti spor bitno je imati činjenice na svojoj strani i podlogu u pravu, a često i dostupnost pravnog zastupanja. Za to se treba dobro pravno pripremiti i znati točno što se traži i imati uporište u zakonu. Ja ne mogu komentirati direktno što bi se konkretno moglo u ovom slučaju jer niti imam saznanja o činjenicima niti želim komentirati konkretno slučaj Uljanik u fazi u kojoj kazneni postupak nije niti formalno započeo. Na načelna pitanja mogu odgovoriti.

NET.HR: Vi se posebno bavite gospodarskim kriminalom. Vidite li vi pomake u procesuiranju gospodarskog kriminala?

ROKSANDIĆ VIDLIČKA: Gledajući samo kazneno pravne odredbe kako su postavljene u Kaznenom zakonu, rekla bih da smo sada spremni slijediti gospodarstvo. Odredbe u Kaznenom zakonu su tako napisane da mogu slijediti tržišno gospodarstvo. Jedno vrijeme smo imali kaznena dijela definirana po starom, sustavu planske ekonomije, a već smo bili zagazili u tržišnu ekonomiju. Zatim, osvijestili smo da su to komplicirana kaznena djela, osviješteno je da je potrebna edukacija sudaca, odvjetnika, pa i menadžera.

Za neka poduzeća sada već postoji i obaveza nefinancijskog izvještavanja, kako štite ljudska prava, kako se bore protiv korupcije, kako štite okoliš. Rekla bih da napredujemo, da se diže svijest kako biti odgovoran gospodarstvenik. Isto tako sve smo, po mome mišljenju bolji u procesuiranju gospodarskih kaznenih djela. Slažem se da procesuiranje ovih djela nije nimalo lak zadatak, ali to nikad ne smije biti isprika nego motiv da budemo što bolji.

NET.HR: Objavili ste knjigu “Kažnjavanje teških gospodarskih kaznenih djela kao zločina protiv čovječnosti”. Jeste li u Hrvatskoj do sada detektirali gospodarski kriminal koji je dosegao rang “zločina protiv čovječnosti”?

ROKSANDIĆ VIDLIČKA: Ne, do sada u Hrvatskoj nije zabilježen zločin protiv čovječnosti u gospodarstvu. Ne znači da nikad neće biti ili da eventualno nije nikada počinjen. Kao zločin protiv čovječnosti u gospodarstvu mogle bi se detektirati povrede koje bi bile sistemske i sustavne i vodile do posljedica koje svaki zločin protiv čovječnosti zahtjeva. Za njih nema zastare. Obzirom da danas ne branimo više svoju domovinu, valja vjerovati da će tijela progona na vrijeme reagirati ako ima kaznenih elemenata u gospodarskom poslovanju tako da ne bi trebalo doći do zastare.

Iako, preporuka je i međunarodnih dokumenata da zastara za ta djela, upravo zbog njihove složenosti, bude duža. Ključna gospodarska kaznena djela koja dominiraju su zasigurno su zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju, gospodarska prijevara, bilo u stjecaju s bilo sama, počinjena i u supočiniteljstvu. Javno su dostupne statistike, a znanstvenu i stručnu analizu tih djela nastojimo provoditi kako bi što više razumjeli fenomenologiju tih djela i moduse postupanja. Kažem, treba znati prepoznati gdje je došlo do takve povrede i tko je zaista pravno odgovoran.

NET.HR: 2010. je Sabor usvojio amandman da kriminal iz pretvorbe i privatizacije ne ode u zastaru, ali Ustavni sud je potom protumačio da se taj amandman i na njemu utemeljeni zakoni ne mogu primjenjivati? Malo je spornih i sumnjivih pretvorbenih situacija istraženo… Vi ste osobno pozdravili Zakon o nezastarijevanju.

ROKSANDIĆ VIDLIČKA: Tim smo zakonom bili na tragu svjetskim kretanjima kako pristupiti djelima teškog gospodarskog zločina, ali Ustavni sud je donio odluku kakvu je donio vodeći se načelom zaštite načela zakonitosti. Taj zakon je bio tipičan zakon tranzicijske pravde koja ima neke svoje zakonitosti koje valja dobro poznavati. Ako se pitamo zašto je devedesetih bilo malo pravosudno riješenih slučajeva, možemo eventualno reći da je bilo teško paralelno braniti državu i istodobno provoditi i istraživati pretvorbu i privatizaciju.

No, nije sve tako crno. Za razliku od drugih država u regiji, mi se tim problemima otvoreno i sustavno bavimo, i kroz radove stručnjaka raznih profila i kroz istraživačko novinarstvo i kroz aktivnosti političkih stranaka. Mediji su mnoge slučajeve propitivali, neki su slučajevi dobili svoj pravosudni epilog, drugi još nisu, neki nisu bili propitivani. Trebamo naglasiti i pozitivne primjere. Možda je potrebno ipak osnovati i posebno neovisno povjerenstvo sastavljeno od stručnjaka koje bi pokušalo dati odgovore ili barem analizirati razne faze pretvorbe i privatizacije i kako su završile ili objediniti radove koje su bavili tim pitanjima.

Mi na Pravnom fakultetu imamo predmet gospodarsko kazneno pravo. Dakle, postoje pomaci, dizanje svijesti, educiranje budućih generacija pravnika, a ne da se s tim složenim djelima tek po prvi puta susretnu u praksi, a ta su djela treća po redu po pojavnosti ako je suditi po statistikama. Za izgradnju zdravog gospodarstva i vladavinu prava je to izuzetno bitno. Zato valja vjerovati kako će akteri slučaja Uljanik postupati sukladno pravilima struke. Ako ne bude tako, onda ćemo analizirati razloge i predložiti zakonodavne promjene.

Povratak na Net.hr