Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

SEKSI KOLUMNA

ŠTO ZNATE O FETIŠIMA? U svima nama leži fetišist, a ovaj bi vam Marinin tekst mogao pomoći otkriti neke vlastite tajne

O fetišima znamo jako malo, a Marina Krleža je uvjerena kako u svima nama čuči fetišist

Jeste li znali da pirofilija (uzbuđenje na vatru) spada u fetiše, baš kao i, na primjer, sadizam (uzbuđenje na bol)? A jeste li znali da postoje neki fetiši za koje, vjerojatno, nikad niste čuli, poput, na primjer, fetiša na kipove (agalmatofilija), fetiša na ljude zakinutog kognitivnog ili mentalnog razvoja (savantofilija; da! Jenny u Forrestu Gumpu bila je savantofilka!), fetiša na prokletstvo ili pakao (stigiofilija) ili fetiša na kamen i grob (litofilija)? Znam da sam ovu kolumnu počela prilično brutalno pa hajdemo u nastavku ipak malo blaže.

Jeste li znali da možda imate neki fetiš, a da toga niste ni svjesni? Da ste, recimo, katoptronofil ako vas privlači gledanje sebe u ogledalu prilikom seksa, zatim da ste stenolag(nist) ako vas na drugima privlače mišići, da ste dakrifil ako vas privlače nečije suze, da ste diplodist ako vas uzbuđuje udaranje po stražnjici (spanking) ili da ste knizmolag ako vas pali škakljanje na određenim mjestima.

Naratofil ste ako volite govoriti proste riječi tijekom seksa, a olfaktofil ako vas uzbuđuju određeni mirisi ljudskog tijela. To je samo mali broj fetiša kojima smo okruženi, a koji u stručnoj terminologiji imaju svoje definicije. Također, vjerujem da postoji mnogo fetiša koji još nisu našli svoj put do stručne literature jer kako se razvija čovjek, tako svakodnevno nastaju novi fetiši.

MARINA KRLEŽA U NAJSEKSI KOLUMNI DEMISTIFICIRA ŽENSKI ORGAZAM: ‘Evo zašto su žene orgazmičnije od muškaraca’

Fetiši budućnosti

Na primjer, sutra tehnologija može izmisliti neku kapsulu kojom će ljudi od 2050. godine nadalje moći putovati po svemiru i sigurna sam da bi se odmah našlo fetišista koji bi pri masturbaciji zamišljali kako se u njoj voze i orgazmiraju, bivajući glasnima koliko god žele, znajući da ih apsolutno nitko na Zemlji ne može čuti. Fetiš je, dakle, misteriozna pojava jer nastaje posve slučajno i nepredvidljivo, a opet je tako prirodan i posve ljudski jer se stvara iz svjesnih i nesvjesnih seksualnih sfera čovjeka.

Najčudniji fetiš za kojeg sam do sad čula tiče se jednog mi poznanika, a radi se o seksualnoj fiksaciji na žene u ronilačkim odijelima, po mogućnosti s ronilačkom maskom na licu i cipelama visokih peta na nogama. Na prvu pomisao ronilačko odijelo i visoke pete nikako ne idu zajedno, ali postoji objašnjenje za njegov neobičan patchwork.

Priznao mi je kako je sve počelo: rano djetinjstvo. U vrijeme dok mu se počinje buditi libido s referencijom na druge ljude, on i dvije vršnjakinje igraju se na krovu zgrade. U jednu od njih je zaljubljen (prva simpatija u životu). U stanju tadašnje lagane napaljenosti, spomenuta mu simpatija tijekom igre i iz zezancije, dok on leži na leđima, stavlja svoju nogu na usta i govori mu da šuti. Njezina noga i nedostatak zraka u plućima tako stvaraju njegov prvi i najveći fetiš. Do danas je njime obilježen jer postoji malo ljudi koji su fetišisti baš na tu kombinaciju, iz jednostavnog razloga što nisu imali takvo životno iskustvo.

DAVOR: Zašto voliš neparne kombinacije? MARINA ODGOVARA: Bolje funkcioniram sama nego u paru 

Zašto svi šute o učenju seksualnosti?

Od kad sam se, prije oko tri godine, javno počela baviti teorijom seksualnosti, naglašavala sam da je na našim prostorima važno proučavati ponajprije opću seksualnost i to heteroseksualnu. Nekima je misija djelovala prejednostavno, pitajući se što se novog može otkriti o općoj heteroseksualnosti. Također su se pitali kome trebaju priča i teorija o seksualnosti jer seks bi se trebao prakticirati, a ne teoretizirati.

Onima koji i sada misle isto, postavit ću pitanje. Trebaju li vam jezici u životu? Trebaju. Učite li ih? Učite. Trebaju li vam osnove matematike u životu? Trebaju. Učite li ih? Naravno da ih učite. Ista je stvar s biologijom, poviješću i drugim predmetima, iako, kao bivši prosvjetni radnik, mogu reći da se u školama uči mnogo nepotrebnih informacija koje čovjeku nikad poslije ne zatrebaju. O učenju seksualnosti pak svi šute.

Kad sam počela otvarati neke aspekte i perspektive progovaranja o seksualnosti koje na našim prostorima do sad još nitko nije, mnogima je postalo jasno koliko seksualnost, zapravo, može biti zanimljiva. Također im je postalo jasno da sâm seks može biti puno zanimljiviji i kvalitetniji ako je potkrijepljen teorijom.

Rubna seksualnost

Ovdje volim povući paralelu s hranom. Svi obožavamo uživati u finoj hrani – no, s vremenom se ipak volimo informirati što točno unosimo u sebe i koje benefite svaka namirnica ima po naše tijelo. Cilj je, naravno, očuvanje zdravlja. Seks i masturbacija također mogu učiniti nepresušne benefite za zdravlje ako ih prakticiramo u skladu sa znanjem o tome kakav užitak najviše trebamo i na koji način doći do njega.

Ne samo da ne znamo dovoljno o općoj heteroseksualnosti jer sve moramo učiti iz iskustva i preko interneta, nego ne znamo dovoljno ni o rubnoj seksualnosti u koju spadaju i fetiši. Priznajem da o njima ne znam mnogo pa sam si dala izazov pisati o tome i vidjeti kako ih doživljavam. Dok se medicina i psihijatrija klinički bave njihovom negativnom stranom, pokušavajući ih “normalizirati”, mnogi u njima vide raznolikost, slobodu, misterioznost i vrijednost seksualnosti.

Oduvijek sam ih namjerno stavljala u rubnu seksualnost jer je rubno sve što ne prakticira većina, a većina je od 51% populacije nadalje. Kako ih ozbiljnije proučavam posljednjih nekoliko tjedana, tako shvaćam koliko su, zapravo, učestali i svakodnevni pa se pitam zašto im dajemo tako malo pažnje, ne samo u stručnoj literaturi nego i u stvarnom životu. Za početak si postavljam vrlo važno pitanje – što su, ustvari, fetiši i kako ih definirati?

NEDELJKO: Zašto žene lažu o seksualnim iskustvima? MARINA ODGOVARA: One govore što misle da drugi žele čuti

Balkanski pogled prema fetišima

Smatram da je kvalitetnih knjiga s područja seksualnosti u svijetu premalo, o prijevodima na hrvatski jezik da ne govorim. U to spada i stručna literatura o fetišima, kao i kvalitetni članci na internetu (pogotovo autorski). Iz tog razloga ne povodim se mnogo tuđim definicijama i istraživanjima (osim onih nekolicine znanstvenika koje poštujem a o kojima ću vam, nadam se, također jednom pisati), nego stvaram vlastite zaključke u svakodnevnoj interakciji s ljudima.

Pritom primjećujem da u hrvatskom jeziku neki nazivi fetiša nisu dovoljno jasno prevedeni, dok za druge prijevod uopće ne postoji. Na kraju primjećujem i to da se fetiši razvijaju toliko brzo i razgranato da za neke trenutno u svijetu niti ne postoji adekvatni naziv.

Na Balkanu se fetiše puno češće proučavalo s medicinsko-psihijatrijskog aspekta, nego sa zabavno-avanturističkog. To je možda djelomično zato što su fetišisti često osobe s izraženijim libidom, a naše društvo, zbog utjecaja kršćanstva, takve ljude do danas osuđuje pa fetišisti svoja iskustva rijetko iznose javno.

Fetiši su normalni i legitimni

Nastavit ću još jednim primjerom. Imam poznanika koji ni u seksu ni u masturbaciji ne može svršiti ako ne zamišlja da svršava osobi po licu. Uzbuđenje mu je još veće ako osoba ispred njega kleči i doživljava ga dominantnim. On je tzv. parcijalist, odnosno fetišist na određeni dio tijela (u ovom slučaju ljudskog lica). U isto je vrijeme lagani sadist jer voli poniziti objekt svoje žudnje tako da se nad njim osjeća nadmoćnim (u ovom kontekstu sadizam ima samo psihičke, ne i fizičke konotacije).

Osim što je u sretnom braku, prekrasan je otac svojoj djeci, kvalitetan radnik na poslu i osoba sasvim normalno integrirana u društvo u svim segmentima. Takvu ili neku sličnu preferenciju kod seksa imaju mnogi ljudi. Zato fetiše smatram normalnom i legitimnom pojavom koju uopće ne moramo proučavati klinički ako osobi ne predstavlja problem ni u jednoj sferi života, uključujući seksualnu. Jedina stvar koja je pritom važna jest da osoba seks prakticira s onima koji ju razumiju i koje privlači njezin fetiš.

U svima nama leži fetišist

Na kraju si postavljam još jedno pitanje: u kojoj mjeri trebamo imati naglašenu specifičnu vrstu seksualne potrebe da bismo se definirali fetišistom na nešto. Ja bih za sebe, između ostalog, mogla reći da sam aktirast (aktirastija je uzbuđenje na sunčeve zrake) jer mi sunce i sunčano vrijeme vrlo potiču libido, ali mi, opet, to isto sunce nije potrebno da bih svršila.

Također, nekoga mogu privlačiti žene kovrčave kose, no je li on fetišist ako isključivo na dodir/gledanje takve kose može postići orgazam ili se smatra fetišistom već ako na to ima erekciju? Tu su mišljenja podijeljena. Zato ne bih na fetiše gledala isključivo klinički, nego sveobuhvatno. Smatram ih vrlo zanimljivom pojavom u kojoj su obuhvaćene naše žudnje, strahovi, djetinstvo i hrabrosti.

I još nešto čega praktički do nedavno nisam bila svjesna. U svima nama leži neki fetišist, ako ne i više njih. Zato što smo bića koja se sastoje od mnogo nesvjesnih slojeva, a neke stvari ne možemo mijenjati dok ih ne definiramo. No, zašto bismo ih uopće mijenjali? Osobno nisam za poopćavanje, nego za prihvaćanje naših različitosti i pronalaženje onih koji će nas prihvatiti upravo onakvima kakvi jesmo.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr