Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

PIŠE LUCIJAN CARIĆ

STIŽE SULUDI ZAKON KOJI ĆE RAZORITI NE SAMO INTERNET, NEGO I NEŠTO MNOGO VAŽNIJE: Stručnjak piše za Net.hr o totalnom EU-ropskom ludilu

Europski parlament ovog je tjedna izglasao prijedlog direktive o zaštiti autorskih prava. Najspornija su dva članka članka ove uredbe – 11., prema kojem se uvodi tzv. ‘porez na linkove’, prema kojem bi novine, časopisi i novinske agencije morale dobivati naknadu kada bi ih netko linkao te članak 13. po kojem bi platforme poput YouTubea bile zakonski odgovorne za kontrolu korištenja sadržaja zaštićenog autorskim pravima. O ovoj uredbi za Net.hr piše stručnjak za sigurnost na internetu i poduzetnik Lucijan Carić

Takozvana Uredba o autorskim pravima, pogotovo njeni članci 11. i 13., sulud su europski birokratski napad ne samo na slobodu interneta, razmjenu informacija, tehnologiju i europsku tehnološku budućnost, već i na sama temeljna prava i slobode građana i poslovnih subjekata država članica te iste Europske unije – upravo na ona prava i slobode u koje se Europska unija najviše kune.

Glupost i nerazumijevanje

Europska unija ovom uredbom pokušava zaštititi tehnološke i ekonomske modele koji pripadaju u 19., a ne u 21. stoljeće, što će se katastrofalno odraziti na europsku informatičku scenu i zatrti bilo kakvu mogućnost da ona u budućnosti konkurira onoj u SAD, ali i Kini, Indiji i drugima.

Oblici dijeljenja informacija koji se ovom uredbom štite jednostavno ne mogu komercijalno opstati u 21. stoljeću, odnosno za svoj opstanak moraju tražiti nove poslovne modele. Autorska prava, naravno, treba štititi, ali to moraju napraviti pravni sustavi država članica, a ne svoju odgovornost prebaciti na poslovne subjekte i pri tome – uz suspektne pravne metode – forsirati poznato loše i nepouzdane tehnologije automatskog filtriranja.

Ovakav propis će u konačnici svima u EU-u donijeti bitno lošiju kvalitetu usluge i pri tom povećani njenu cijenu budući da će internetski divovi svoje eventualne troškove gotovo sigurno prebaciti na krajnje korisnike.

Napad na ljudska prava

Najluđe u svemu je da upravo u trenutku kada EU zbog navodne zaštite ljudskih prava udara packe Mađarskoj i Viktoru Orbanu – Europski parlament donosi uredbu koja u svojoj konačnici nije ništa drugo nego napad na ta ista ljudska prava koja EU nazivno štiti, jer uvodi masovnu nenadziranu cenzuru upravo onim metodama koje su se pokazale loše u praksi, a doživjele su totalni debakl po pitanju zaštite korisnika od neopravdane cenzure i maltretiranja lažnim zahtjevima za zaštitom autorskih prava.

Pored masovne cenzure, svi u EU-u vrlo vjerojatno doživjet će informacijski slom, totalni black-out, jer postoji šansa da u ratu EU-a i internetskih divova ostanu bez većine informacija jer tražilice i društvene mreže jednostavno mogu ignorirati sadržaje iz EU-a kako bi izbjegle plaćanje poreza na linkove.

Napad na temelje pravnog sustava

Nadalje, uredba potire temeljne principe prava, odnosno ustava svih država članica – presumpciju nevinosti – jer za navodnu povredu autorskog prava automatski okrivljuje i proglašava odgovornim onog kod koga se sadržaj našao, a ne onoga tko je taj sadržaj postavio.

To je kao da netko grafitima uništi fasadu, a vlasnika zgrade kazne zbog nagrđivanja urbanog okoliša. Pored toga, ovakav princip narušava drugo temeljno pravno načelo – jednakost pred zakonom.

U praksi će se dogoditi da ćete neprestano morati dokazivati zašto koristite određeni sadržaj, braniti svoje pravo na iskazivanje mišljenja, satiru, preradu ili doradu sadržaja koja je napravljena legalno, a to nije ništa drugo do uvođenja cenzure u EU na velika vrata.

Besmislenost

Uredba o autorskim pravima još je jedan besmislen birokratski proizvod, poput GDPR-a ili zakona o kolačićima (cookie law). GDPR je zakomplicirao i poskupio poslovanje i to de facto potire sve njegove dobrobiti.

Svakog dana suočavamo se sa sve luđim i luđim zahtjevima u ime poštivanja GDPR-a, a u isto vrijeme jedna za drugom velike europske informacijske i tehnološke firme doživljavaju katastrofalne sigurnosne brodolome u kojima dolazi do kompromitacije osobnih podataka milijuna i milijuna korisnika (najnoviji incident u Švicarskoj – 450 milijuna kompromitiranih korisnika).

Pored toga, korisnicima interneta iz EU-a na web stranicama stalno iskaču GDPR upozorenja, uz već poznato notorna i supidna upozorenja o kolačićima. Sve je to rezultat kompletnog nerazumijevanja tehnologije, što u konačnici uništava korisničko iskustvo, a korisnicima – poput stalnog iskakanja tih upozorenja o kolačićima – ne donosi nikakve dobrobiti.

Hoće li EU krenuti u smjeru Ugande?

To je slično kada bi vas na ulazu u bilo koji trgovački centar – koji svi redom imaju videonadzor – netko morao zaustaviti i upozoriti da ste snimani, a vi mu potpisom na papiru morate potvrditi da ste upozorenje shvatili.

Uredbu besmislenom čini i VPN (virtualne privatne mreže), mogućnost da jednostavno sakrijete svoj identitet na internetu i da mu pristupate s bilo koje (virtualne) lokacije na svijetu.

Već danas mnogi od nas koriste tu mogućnost, kako bi pristupili web stranicama koje zbog GDPR-a nisu dostupne u Uniji, te kako bi smanjili količinu raznih GDPR-a i cookie obavijesti koje prisilno dobivaju. Na kraju, iskreno se nadam da EU neće slijediti nedavni primjer Ugande koja je zabranila korištenje VPN sustava kako bi prisilno primijenila svoj jednako suludi zakon o oporezivanju pristupa društvenim mrežama.

Povratak na Net.hr