Tema seksa u svemiru raspravlja se u posljednjem izdanju časopisa Quest. U časopisu je predstavljen članak u kojem se istražuje povijest seksa u američkim i ruskim svemirskim programima.
Predstavljene su zanimljive činjenice o nekadašnjim planovima da se na svemirskoj postaji Mir snimi seks dokumentarac, snošaj dvoje ruskih kozmonauta, i odrede pornografski video materijali koji bi se gledali tijekom misija.
Iako je seks u svemiru neobična tema za akademski časopis, jedan njegov urednik, prof. Stephen Johnson, objašnjava kako je članak postavio novo tlo za raspravu o sociološkim i psihološkim problemima svemirskih letova iz jedne ljudske i povijesne perspektive. ? Seksualnost i odnosi među spolovima samo su jedna od nekoliko tema o kojima autor članka raspravlja. Seks je, dakako, tema u svemirskim letovima s ljudskom posadom, a bit će i u budućnosti - kaže Johnson.
Članak je napisao Peter Pesavento i u njemu se usredotočio na najveći izazov dugotrajnih letova svemirom: nužnost da se ljudi vrate sa misija u prihvatljivom emocionalnom i fizičkom zdravstvenom stanju. Stoga je njegova teza da kako su ljudi seksualna bića na Zemlji, tako su i seksualna bića u svemiru. Problem je to koji je NASA, bar javno, do danas ignorirala.
Prema Pesaventu, u NASA-i vjeruju da je seks samo vrlo mali dio mnogo važnijeg problema: nedostatka ikakve fizičke veze sa voljenima za boravka astronauta u svemiru. Drugi urednik Questa, Scott Sacknoff, ne može zamisliti da NASA podrži napore u smjeru snimanja pornografskog filma na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS), poput onoga planiranog na Miru. Zbog takvih zatvorenih stavova NASA-e postoji vrlo malo podataka o seksualnim aktivnostima astronauta za boravka u svemiru.
O seksu u Svemiru raspravljao je u svojoj knjizi Living in Space pokojni savjetnik u NASA-i G. Harry Stine. Prema njemu bi bilo moguće voditi ljubav u svemiru, ali vrlo teško. Stine je objasnio kako su pokusi otkrili da bi seks za stanja nulte gravitacije bio mnogo vjerojatniji i lakši kada bi treća osoba, astronaut, asistirala paru koji vodi ljubav, to jest, pridržavala jednog od ljubavnika.
Pesavento objašnjava kako su Rusi oduvijek bili mnogo otvoreniji prema pitanju seksa u Svemiru. Vodeći ruski institut na polju svemirske medicine i biologije, Institut biomedicinskih problema, desetljećima je izvodio istraživanja povezana sa seksualnošću živih bića u svemiru.
Međutim, javljaju se i drugi problemi vezani uz spolnost u svemiru osim samog vođenja ljubavi. Pitanje zavisti i ljubomore, primjerice. Astronaut Alan Bean je jednom rekao kako je posada sastavljena samo od muškaraca dobar način da se izbjegne ljubomora, koja se javlja u miješane posade u kojoj ne Ťsudjelujuť svi.
Pesavento se prisjeća i priče kozmonauta Valeria Vladimirovicha Polyakova i Yelene Vladimirovne Kondakove koji su za svoje svemirske misije 1995. navodno isprobali sve potencijale izražavanja seksualnosti u dubokome svemiru.
Tako je Plyakov tvrdio da ni neka seksualna igračka nije baš pretjerano dobra ideja u stanju nulte gravitacije. U psiho-socijalnim okolnostim specifičnim za svemir, ljudi polako razviju ovisnost o takvim seksualnim igračkicama, od kojih se ne odvajaju ni nakon povratka na Zemlju. Seksualne igračke postanu privlačnije od Ťpravihť partnera. Nije to ništa novo. Primjeri stvaranja takvih ovisnosti pojavljivali su se i za dugotrajnih prekooceanskih putovanja i boravaka na Antartiku.
Bez obzira na relativnu vremensku udaljenost komercijalnih svemirskih letova, možda ipak ne bi bilo loše da svjetske svemirske agencije započnu ozbiljno razmišljati i ispitivati mogućnosti nesmetanog seksualnog odnosa u stanju nulte gravitacije. Dakako, bez prisutnosti trećeg.
