Karamarko je politički tabula rasa

24.5.2012.
12:04
VOYO logo

Izbori u HDZ-u završili su pobjedom Tomislava Karamarka. Naročito otada, mnogo je toga lošeg o njemu napisano. Može li se išta lijepo reći o tom čovjeku? Prvo treba izraziti poštovanje prema činjenici da je pobijedio u otvorenom demokratskom nadmetanju. Možemo samo pretpostavljati kako je uspio okupiti većinu i je li nudio određene pogodnosti onima koji ga podrže u ambiciji da postane vođa HDZ-a. No, svakako se može reći da je izbor Karamarka i novog vodstva rezultat dosad najotvorenijeg natjecanja unutar HDZ-a. U tom je natjecanju primjerice i sam Karamarko morao primiti na znanje da njegov kandidat za zamjenika nije prošao nego je izabran Drago Prgomet, koji je nastupao zajedno s Milanom Kujundžićem. Može se reći da je Karamarko pokazao sposobnost da agira i pobijedi u uvjetima otvorenog unutarstranačkog natjecanja.

Drugo što se eventualno može reći jest da Tomislav Karamarko pokazuje veliku prilagodljivost i sposobnost za promjenu, što će mu mnogi, doduše, zamjeriti. On je očito prošao mnoge transformacije u svojoj političkoj, obavještajnoj i policijskoj karijeri, izrazita fleksibilnost može mu biti prednost. No, tu odmah počinju nedoumice: Karamarkova prilagodljivost ujedno znači da nema jasnih političkih stavova ni ideoloških orijentacija. Stoga se njegova fleksibilnost može tumačiti i kao jedna vrsta oportunizma, što znači da je spreman u političkoj borbi zastupati one ideje i retoričke formule koje su mu u danom trenutku korisne. Bez obzira na Karamarkove izlete u nacionalističku retoriku posljednjih godinu dana i pokušaj profiliranja kao tvrdog desničara, zapravo se ne zna što je njegova politička pozicija. U stanovitom smislu, Karamarko je politički tabula rasa, koju tek treba ispuniti na svom novom istaknutom položaju vođe HDZ-a.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

http://www.youtube-nocookie.com/v/c9Zcm6iI9O4?version=3&hl=en_US

Snimio i montirao: Franjo Tot

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Stranka traži povratak korijenima'

Možemo spekulirati o tome da će Karamarko promijeniti svoju retoriku sada kad je preuzeo funkciju šefa HDZ-a, ali činjenica je da je na nacionalističkoj retorici dobio izbore u HDZ-u. S obzirom na to da je sljedeći kandidat koji je osvojio najviše glasova Kujundžić, koji je također obilježen jako žestokom nacionalističkom retorikom, što nam nosi i kakve poruke šalje takav HDZ? Uzmimo pritom u obzir i činjenicu da kandidati ne govore ništa o gospodarskom programu koji bi eventualno stranka mogla ponuditi svojim birača imajući u vidu situaciju u zemlji. To je važno pitanje, a Kujundžić je prepoznat kao još desniji od Karamarka. Nije li riječ o čovjeku koji je, doduše, privatno, išao posjetiti grob Ante Pavelića. Smatram da je pomak udesno HDZ-a, osobito kod članstva, donekle razumljiv. U trenutku krize stranka želi potvrditi svoju povezanost s korijenima. Sve što se događalo iza 2002. velik dio stranke danas vjerojatno doživljava kao aberaciju, otklon od izvornog stranačkog identiteta, a simboliziraju ga Ivo Sanader, pa onda i Jadranka Kosor. Kao što znamo, u tom se razdoblju HDZ pozicionirao kao izrazito proeuropska stranka koja ispunjava sve europske zahtjeve na putu Hrvatske u članstvo u Europskoj uniji. Time se stranka udaljila od svojih korijena.

Bez obzira na Karamarkove izlete u nacionalističku retoriku posljednjih godinu dana i pokušaj profiliranja kao tvrdog desničara, zapravo se ne zna što je njegova politička pozicija. U stanovitom smislu, Karamarko je politički tabula rasa.Dva najuspješnija kandidata na unutarstranačkim izborima, Karamarko i Kujundžić, retorički su nastojali pokazati da se vraćaju izvornoj tradiciji Franje Tuđmana, da ne prihvaćaju Sanaderovo distanciranje od tog naslijeđa. Sanadera se pak etiketira kao nositelja svojevrsne dekadencije i utemeljitelja sustava političke korupcije. Međutim, problem je što taj retorički postupak ne odgovara stvarnosti. Jer valja se prisjetiti da je režim Franje Tuđmana bio legitimiran i na kraju je propao upravo zbog toga jer je proveo spornu privatizaciju, jer je omogućio bogaćenje nekolicine i proizveo velike nejednakosti i nepravde u hrvatskom društvu. Nadalje, politička korupcija nije nastala tek sa Sanaderom, nego je bila konstitutivno obilježje poretka u devedesetima. Zar nam imena poput Miroslava Kutle i Vladimira Zagorca, koji su se okoristili privatizacijom, ne simboliziraju korumpiranost tog režima? Možda sam Tuđman nije bio opterećen koruptivnim radnjama, iako ne treba zaboraviti način na koji je stekao vilu u procesu otkupa državnih stanova niti činjenicu da su se mnogi pripadnici njegove šire obitelji nastojali okoristiti političkim i poslovnim povlasticama. No, najvažnija je činjenica da je upravo Franjo Tuđman tolerirao cjelokupni proces privatizacije, sa svim popratnim pojavama korupcije i zloupotreba. Stoga retoričko pozivanje na Franju Tuđmana danas ima samo simboličko značenje, ono, naravno, ne može definirati smjer ekonomske i socijalna politike HDZ-a. Isto važi i za pozivanje na branitelje. Problem nije u tome da im se simbolički oda priznanje, nego u tome kako regulirati njihov status, a da to ne rezultira novim socijalnim nejednakostima ili proračunskim troškovima koji se ne mogu financirati.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Zagonetka je zašto se Karamarko percipira kao promjena'

Ne stječe li se opet dojam da HDZ samo misli na sebe i na svoje interese, a ne na ono što može ponuditi biračima, naročito s obzirom na činjenicu da je stranka odlučila izabrati za predsjednika čovjeka koji se za vrijeme Ive Sanadera kao šef policije imao priliku obračunati s korupcijskom hobotnicom u Hrvatskoj, a koja je u konačnici i samu stranku bacila na koljena? Mislim da osobito loš rezultat Jadranke Kosor možemo tumačiti kao želju da se napravi jasan zaokret i iskorači iz Sanaderova razdoblja. Međutim, paradoksalno je da je većina stranačkih delegata ulogu da izvrši taj zaokret dala čovjeku koji je zapravo funkcionirao unutar tog sustava, i kao istaknuti šef obavještajne zajednice i kao ministar unutarnjih poslova. Teško je reći kako je Karamarko u percepciji HDZ-ovih delegata postao nositelj političkog zaokreta. Mogu samo pretpostaviti da su članovi i izaslanici na Saboru HDZ-a projicirali u Karamarka određene kvalitete i želje. Ta projekcija počiva na njegovoj retorici i profiliranju kao desnog nacionalističkog političara koji može obnoviti HDZ. Međutim, vrlo brzo bi se moglo pokazati da je HDZ izveo pogrešnu računicu. Možda treba dodati da se Tomislav Karamarko ne doima kao tipičan političar, nije jak na riječima niti ima imidž koji bi mogao biti simpatičan u javnosti. Kao vođa HDZ-a mora se suočiti sa sasvim novim zadaćama, za koje ne izgleda najbolje pripremljen. Rezultat će se pokazati već na lokalnim izborima iduće godine.

http://www.youtube-nocookie.com/v/z1dk07QDBbI?version=3&hl=en_US

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Snimio i montirao: Franjo Tot

'Karamarko ne nudi politički sadržaj'

Jak na riječima nije ni Milanović. A PR stručnjaci uvijek mogu popraviti loš Karamarkov imidž. Što mislite, može li Karamarko i takav, PR-ovski ušminkan, parirati Zoranu Milanoviću na izborima i gdje bi mogao pronaći put kojim bi mogao doprijeti do birača? Zoran Milanović je sasvim drugačiji tip političara. On retorički ima problem što ga se percipira kao elitističkog političkog aktera koji ne govori jezikom koji je blizak prosječnom građaninu. Pa ipak, on otpočetka uživa relativno visoku potporu javnosti. Prisjetimo se prvih anketa nakon njegovog izbora za predsjednika SDP-a, kada je došlo do velikog skoka u podršci SDP-u. Milanović je percipiran kao netko tko je mlad i potpuno nov, koji donosi nov politički smjer. Teško da se išta slično može reći za Karamarka. Ono što možemo očekivati jest da će desnom retorikom pokušati konsolidirati biračko tijelo HDZ-a i privući izgubljene glasove. No, to je na posljednjim izborima donekle pokušala i Jadranka Kosor, pa nije uspjela. Drugi i veći problem je što osim simboličke politike, Karamarko ne nudi nikakve političke sadržaje. A nije jasno ni tko će biti nositelji njegove nove političke koncepcije, tko će formulirati ciljeve HDZ-ove ekonomske, socijalne, vanjske politike. Imajmo na umu da je došlo do potpune smjene stranačkog vodstva, koja je bez presedana u Hrvatskoj. U Predsjedništvu HDZ-a od osoba koje imaju nekog iskustva u nacionalnoj politici ostali su samo Božidar Kalmeta, Davor Božinović, Ana Lovrin i Gordan Jandroković. Ostaje da vidimo tko će zapravo formulirati novu političku platformu HDZ-a.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Čistke na terenu bile bi kontraproduktivne'

Paradoksalno je da je većina HDZ-ovih delegata ulogu izvršenja zaokreta dala čovjeku koji je funkcionirao unutar Sanaderovog i Kosoričinog sustava, i kao istaknuti šef obavještajne zajednice i kao ministar unutarnjih poslova.Što će biti s gubitnicima ovih izbora? Hoće li biti osvete? Karamarko tvrdi da će biti mjesta za sve u HDZ-u, ali može li mu se vjerovati? Darko Milinović ga je otvoreno optuživao da je ucjenjivao delegate na terenu, ali na isto je aludirao i Kujundžić. Što će biti s njima, što s Jadrankom Kosor i Vladimirom Šeksom? Karamarko se nedvojbeno mora potruditi uspostaviti slogu i jedinstvo stranke. Nije bilo dobro što je kampanja tako dugo trajala i evidentno je dovela do podjela i sukoba u HDZ-u, a stranka je mjesecima bila paralizirana i nije se ničim drugim mogla baviti. Mislim da bi za stranku bilo jako kontraproduktivno da se sada ide na nekakve čistke na terenu. Ali uvijek će biti gubitnika koji naprosto sami neće htjeti surađivati s novom ekipom ili će se voditi borbe za određene položaje. Kao što sam rekao, ključno je pitanje koje će biti posljedice ove potpune smjene vodstva. Vidimo da ni Kosor ni Šeks nisu ostali u Predsjedništvu stranke i pitanje je hoće li im Karamarko ponuditi da zadrže svoja potpredsjednička mjesta u Saboru. Tko će voditi Klub zastupnika HDZ-a? Hoće li Karamarko tražiti da se potpuno povuku svi suradnici Jadranke Kosor? Za Jadranku Kosor sumnjam da će ostati na mjestu potpredsjednice Sabora, ali osobito je zanimljivo pitanje hoće li Karamarko Vladimiru Šeksu ponuditi neku ulogu u svome timu. Treba utvrditi da većinu novih članova Predsjedništva HDZ-a čine ljudi bez političkog iskustva na nacionalnoj razini. Uklanjanje svih stranačkih veterana znači velik gubitak znanja i političkog iskustva. Pragmatičan političar bi nastojao sačuvati bar nešto od tog znanja i iskustva, recimo unutar zastupničkog kluba ili u nekim drugim stranačkim gremijima.

Tko bi po Vama bio najbolja opcija za HDZ? S Domagojem Miloševićem bi možda došlo do najradikalnijeg zaokreta, ali sam bio svjestan da on nema nikakve šanse pobijediti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

'Nikolić predstavlja i euroskeptike'

Jedan segment stranačkog spektra i biračkog tijela jasnije je euroskeptičan, njihov je izraz upravo Nikolić. Mislim da je do izražaja došla socijalna struktura srbijanskog društva koja ima još nižu razinu obrazovanosti.U Srbiji je pobijedio još jedan Tomislav. Zašto se Srbija odlučila za Nikolića? Možemo kazati da je Srbija htjela promjenu, ali kakva je to promjena s obzirom na prošlost Tomislava Nikolića, bivšeg radikala i desne ruke Vojislava Šešelja. Srbi su, uostalom, imali priliku već dvaput izabrati Tomislava Nikolića i nisu to napravili. Zašto su ga ovaj put izabrali? Podaci pokazuju izrazit pad participacije birača u drugom izbornom krugu. Očito je velik dio biračkog tijela bio demotiviran izaći na izbore. Spekulira se i da dio njih nije izašao na izbore misleći da je Tadićeva pobjeda sigurna, a drugi kažu da je on zapravo kažnjen zbog načina na koji je vodio politiku. Tadić je, naime, jako autokratski predsjednik države, ali i stranke. Mnogi kažu da je to bio jedan partitokratski model vlasti u kojem su se funkcije dobivale po stranačkim kanalima, i tu se sigurno razvilo nezadovoljstvo upravo u onom segmentu biračkog tijela koje je inače zapravo sklono demokratima i više je proeuropski orijentirano. Upravo te birače, obrazovanije i građane srednje klase, iritiraju nedemokratski mehanizmi unutarstranačkog odlučivanja i partitokratskog imenovanja na položaje. Uz to dolazi i duboka ekonomska kriza u Srbiji, koja ima drastičnije posljedice nego u Hrvatskoj. A političar na vlasti za vrijeme ekonomske krize snosi i odgovornost za to i mora očekivati reakcije. Treći element objašnjava i uspjeh Nikolića, a to je njegova krajnja neodređenost i činjenica da se prilagođava trenutku i govori ono čime može privući određen broj birača. Njegovi birači su manje obrazovani, socijalno niže pozicionirani slojevi. Razlika između Nikolića i Tadića u konačnici je bila mala, a uz nisku participaciju građana na izborima, možemo jedino zaključiti da je Nikolić bio uspješniji u mobilizaciji svojeg biračkog tijela. No, sadržajno, zapravo, nije jasno kakvu će politiku voditi Nikolić.

Nikolićeva Napredna stranka tek je u novije vrijeme rekla da neće ugroziti ulazak Srbije u EU, ali sada smo mogli čuti da će Nikolić ići na kongres Putinove stranke. Dakle, ipak je retorika drugačija. Imate jedan segment stranačkog spektra i biračkog tijela koji je jasnije euroskeptičan i čiji je izraz upravo Nikolić. Mislim da je do izražaja došla socijalna struktura srbijanskog društva koja ima još nižu razinu obrazovanosti.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U Srbiji su u tijeku pregovori o formiranju Vlade. Demokratska stranka kao premijera želi vidjeti Borisa Tadića, no bivši je predsjednik neodlučan. I dok se on premišlja oko te funkcije, Dačić je već započeo pregovore s Nikolićem oko formiranja Vlade. Tako bi se lako moglo dogoditi da još jedan nacionalist (Ivica Dačić) zasjedne na važnu funkciju. Kako bi pojedini od ovih scenarija utjecao na odnose Srbije prema Hrvatskoj i ostalim zemljama u regiji? Jako je važno kako će se sada formirati Vlada i mogu zamisliti da bi se Tadić nakon ovog poraza, ako je točno da ima zdravstvenih problema, doista mogao sasvim povući iz politike. Time se otvara pitanje novog vođe Demokratske stranke i čitavog proeuropskog bloka u Srbiji. Ako opstane prijedlog o koaliciji SPS-a, DS-a i neke treće stranke, može se dogoditi da neka snažna ličnost iz DS-a postane premijer. S obzirom na činjenicu da je u osnovi riječ o parlamentarnom sustavu s nešto naglašenijom ulogom predsjednika od ove u Hrvatskoj, to bi značilo da bi se u srpskoj politici uspostavila određena ravnoteža. U tom slučaju ne bi došlo do velikog pogoršanja odnosa između dviju zemalja, no oni bi ipak postali delikatniji. Moralo bi se voditi računa o unutarsrpskoj ravnoteži između predsjednika, premijera i vlade. Ako pak dođe do sasvim nove konstelacije, ako se formira vlada SNS-a, SPS-a i neke treće stranke, koja je izrazito nacionalistički orijentirana, poput Koštuničina DSS-a, onda doista možemo očekivati osjetne promjene u odnosima između dviju država. Za Hrvatsku u ovom trenutku to, naravno, nije dobro, ali nije ni toliko opasno, jer će Hrvatska kao NATO-članica i kao skorašnja članica EU imati određenu zaštitu svojih međunarodnih partnera. No, s obzirom na velik broj neriješenih pitanja između dviju zemalja, mogli bismo se suočiti s većim inzistiranjem na problemima, poput povratka srpskih izbjeglica, odnosno kompenzacije za njihovu imovinu i druga prava, u konačnici sa zahlađenjem odnosa.

Jačanje nacionalizma i separatizma u regiji

Dolazak na vlast nacionalističke opcije u Srbiji značit će dodatnu potporu Dodikovoj separatističkoj politici. Osobito ako se formira vlada koja će imati pretežno nacionalističku orijentaciju, mislim da bi posljedice mogle biti katastrofalne.Kakve bi posljedice mogao imati izbor Nikolića za BiH? Svi znamo da je i Tadić bio u dobrim odnosima s Miloradom Dodikom. Ali dolazak na vlast nacionalističke opcije u Srbiji značit će dodatnu potporu Dodikovoj separatističkoj politici. Osobito ako se formira vlada koja će imati pretežno nacionalističku orijentaciju, mislim da bi posljedice mogle biti katastrofalne. Ojačat će srpski separatizam u BiH, koji bi se, u najmanju ruku, ako se ne bi mogao baš do kraja realizirati, mogao očitovati u opstrukciji državnih institucija. Uza sve probleme koje BiH ima, bili bismo svjedoci dodatnog zastoja u političkom odlučivanju u BiH, a Dodikova bi se strategija možda jednim dijelom sastojala u tome da pokaže disfunkcionalnost države, kako bi mogao reći da njima ništa drugo ni ne preostaje nego izići iz te države. Svakako, Nikolić je za BiH puno veća opasnost nego za Hrvatsku.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

A za Kosovo? Kosovo je u delikatnom položaju zbog nemogućnosti da u potpunosti afirmira svoju nezavisnost u međunarodnoj zajednici. Tu odnosi Nikolića i Rusije mogu igrati određenu ulogu. Rusija je sprečavala potpuno međunarodno priznanje Kosova, međutim po pitanju Kosova ni Tadić nije bio puno drugačiji. Smatram da bi se moglo dodatno otežati djelovanje kosovskih političara na međunarodnom planu, a to je vrlo loše, jer onda imate jedan teritorij, političku zajednicu čiji je status nejasan. Kosovo jest proglasilo nezavisnost, ali ne može ući u međunarodne organizacije, ne može postati članica UN-a, ne može u ovim uvjetima započeti pregovore s EU. Ta nejasna situacija pogoduje radikalizaciji politike unutar Kosova. Prije mjesec dana bio sam na jednom međunarodnom skupu na kojem se prvi put govorilo o tome da se u Albaniji jasno pojavljuju velikoalbanske snage koje ističu da ne mogu ništa očekivati od Europe. Oni smatraju da Europa marginalizira Albance, ne dopušta punu neovisnost Kosova, odnosno blokira pristup Albanije u EU, pa se traže druge političke opcije, a to znači ugrožavanje opstanka Makedonije i, naravno, postavlja pitanje eventualno nastanka jedne velikoalbanske države koja bi uključila Kosovo, te na međunarodni plan dovela neke nove aktere u igru. Već sam spomenuo Rusiju, ali nju više vidim kao nekoga tko će blokirati proces međunarodnog priznanja Kosova. No, u igri je i Turska, koja bi eventualno mogla postati oslonac albanskih nacionalista. Treba imati na umu da će porast nacionalizma u Srbiji imati neposredno za posljedicu jačanje nacionalizma i kod Makedonaca i kod Albanaca.

Recepti za nove sukobe

Hoćete reći da postoji mogućnost izbijanja i novih sukoba? To je sve recept za nove sukobe. Oni ne moraju biti oružani, ali dovoljno je da se poveća broj incidenata. Vidjeli ste da je već bilo incidenata i u Srbiji i u Makedoniji. Iz hrvatske, ali i europske perspektive možemo konstatirati da nam u regiji predstoji nestabilna budućnost vezana uz naše istočne susjede. Valja također konstatirati da Srbija, dokle god ima neriješeno pitanje Kosova, ostaje nestabilna država.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Treba imati na umu da će porast nacionalizma u Srbiji imati neposredno za posljedicu jačanje nacionalizma i kod Makedonaca i kod AlbanacaSrbija je otišla unatrag. Koliko prema Vašem mišljenju? Sada su se ponovno pojavile konstelacije koje sliče na devedesete godine, primjerice s povratkom SPS-a, ali ja ne bih to tumačio kroz tu metaforu. Ipak je Nikolić s ovim prekidom odnosa sa Šešeljem pokušao nešto novo, pokušava pomiriti srpski nacionalizam s proeuropskom perspektivom. Za Šešelja je pak bilo ključno da radikali moraju odbijati bilo kakve pregovore s Europskom unijom. Ne bih rekao da je riječ o povratku u prošlost, nego o jednoj novoj konstelaciji, pa i zbog ove krize Europe. Početkom 2000. godina, nakon pada Miloševića, odlaska Franje Tuđmana i dolaska novih opcija, donekle rješavanja makedonskog problema Ohridskim sporazumom, izgledalo je kao da su sve te zemlje na putu prema Europskoj uniji i da će europska perspektiva ublažiti nacionalističke tenzije. Danas možemo konstatirati da je ta perspektiva doživjela slom, da dinamika ne ide u tom smjeru te da je danas Europa iz bosanske, kosovske i makedonske perspektive dalje nego što je bila prije deset godina. A jedinim dijelom krivnju za to snosi i sama Europska unija.

'Međunardna zajednica neće dopustiti demontiranje Bosne'

Možemo li očekivati razbuktavanje velikosrpske ideje? Ona je stalno prisutna, to je istina. Radi se o utjecajnoj opciji i zbog ovih problema s Kosovom, ali i zbog prisutnosti i utjecaja nekih političara koji proizlaze iz korpusa izbjeglih Srba iz Hrvatske. Dakle, to ostaje nešto što je aktualno i moramo voditi računa o tome. Ne trebamo prihvatiti, uvjetno rečeno, nacionalističku paranoju u Hrvatskoj, ali treba biti realan i informiran o tome što se zbiva u Srbiji i u tom smislu štititi hrvatske interese.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako bi se u slučaju jačanja nacionalističke retorike mogla postaviti Europska unija prema Srbiji? EU će nastojati ne izgubiti svoj utjecaj u Srbiji. No, ne dolazi u obzir da neke od članica popuste takvoj Srbiji – ni Velika Britanija, ni Nizozemska, ni Njemačka. Ne bude li nova konstelacija vlasti u Srbiji voljna ispunjavati određene europske zahtjeve, doći će do zastoja u približavanju. Recimo, jedna od posljedica bi mogla biti i jačanje međunarodne prisutnosti u BiH. S jedne strane, Dodik stalno traži da se ukine institucija visokog predstavnika EU-a i poluprotektorat koji postoji u BiH, no mislim da danas to više nije realno, čak se razmišlja o jačoj prisutnosti EU-a u BiH jer bi potpuno povlačenje vjerojatno značilo političku katastrofu. Nažalost, bojim se da će nas ponovno jačanje nacionalizma u regiji još iznenaditi po svojim konzekvencijama.

Što treba prema Vašem mišljenju napraviti s Republikom Srpskom? Mislim da je riječ o jednom rješenju koje jest disfunkcionalno, ali ustavna transformacija koja bi promijenila položaj Republike Srpske mora biti rezultat unutarnjih procesa u BiH. Određena razina međunarodnog pritiska je nužna da bi se spriječili sukobi, ali sumnjam da će se po drugi put izvan BiH pisati novi Ustav. BiH političari bi trebali naći mudrosti i snage da postignu nekakav dogovor, ali mislim da međunarodna zajednica neće dopustiti demontiranje Bosne. Smatram da to ne dolazi u obzir.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Samit
Gajin svet
fnc 15
Hell's kitchen
Brak na prvu
default_cta
Azbuka našeg života
Cijena strasti
Tajne vinove loze
Ljubavna zamka
Smrt u raju
default_cta
Pevačica
Obiteljske tajne
Brak na prvu Australija
Sumrak saga: Mladi mjesec
Playmobil
default_cta
Volio bih da sam ovdje
VOYO logo