Kako ćete na prvi pogled razlikovati europski od američkog filma? a) Po tome što su u europskim filmovima glavni protagonisti djeca ili starci, b) ritam je sporiji c) boje izblijedile, kontrastne, stilizirane d) stvarnost neuljepšana e) kraj ni tragičan ni komičan.
A sve te preduvjete ispunili su švedski i belgijski filmovi prikazani u Kinoteci u nedjelju uvečer, zorno svjedočeći kako filmovi sa sličnom tematikom mogu biti miljama udaljeni jedan od drugog.
Švedski film redateljice Elle Lemhagen Princ iz snova (1996.), možda bi bio sjajan film da je napravljen u kratkoj formi. No, ovako svega ima previše. Neobična djevojčica ? blaga verzija Pipi Duge Čarape, kojoj na početku filma gori kućica za igru zaljubi se u podjedanako neobičnog dječaka ? nešto u stilu Huckleberry Finna i prelazi u njegovu "vilu" za igru. I dok djevočica doživljava svoja prva ljubavna iskustva, sučeljavanja škvadre a la Zvižduk s Bukovca, raspada joj se obitelj, a ona stoji na raskrsnici. No, kada se i druga kućica za igru zapali sve je riješeno i filmu je kraj.
U poluvremenu je prikazan sjajan belgijski film Leonie (1996.) redatelja Lievena Debrawera ? nagrađen 1997. godine u Cannesu u kategoriji najboljega kratkog filma. Film o nepodnošljivo monotonoj svakodnevnici dvoje staraca, gubitku pamćenja starice, nabijen emocijama i sjajnim detaljima.
A koliko je dječja fantazija bogata i do kakvih posljedica može dovesti, izvrsno je dočarao belgijski film Rosie redateljice Patrice Toye iz 1998. godine. Film započinje dolaskom trinaestogodišnje djevojčice Rosie u popravni dom. Iz brojnih flash-backova saznajemo zašto je Rosie svoju mamu morala zvati sestrom, kako se zaljubila u plavokosog Jimija, kojim se bajkama hranila, o čemu sanjala, kako je tratila svoje vrijeme, ukrala malu bebu i ufurala se u ulogu mame, te zbog čega se djevojčica željela riješiti maminog brata (zapravo svoga oca) ostavivši ga nakon opasnog pada da leži na travi i gotovo umre.
Redateljica i scenaristica Patrice Toye dobila je 1998. godine u Canessu nagradu za najbolji debitanski film, a nakon primitka nagrade za svoj uradak izjavila je: - Film Rosie nastao je na temelju brojnih dokumenataca koje sam radila za televiziju i iz želje da vjerno dočaram realnost i psihu trinaestogodišnjeg djeteta, ljepotu u ružnoći, obogaćenu poetičnim momentima.
