A tko je sv. Martin i zašto ga se povezuje s običajima "kršetnja mošta"? Sam lik sveca Martina, kojega se kroz stoljeća na slikama prikazuje kao asketa, sasvim je u suprotnosti s veselom pučkom proslavom mladoga vina. Te martinjske svetkovine potječu iz predkršćanskih vremena, a najvjerojatnije su se uvriježile zbog toga jer je to doba godine u kojem se završavaju poslovi izvan kuće, odnosno na polju.
Također se pretpostavlja da se blagdan sv. Martina vezuje uz tu proslavu jer je svetkovina Martinja zadnja u nizu svetkovina kroz čitavu godinu, a koje se povezuju s radovima u vinogradima.
Naime, uz poslove u vinogradima vezuju se i štuju četiri sveca - sv. Juraj (u travnju) kada se prvi put okopavaju vinogradi, zatim sv. Ivan (u lipnju) kada se na trsovima zameće grožđe, pa sv. Mihovil (u rujnu) kada se grožđe bere i priprema mošt i na koncu sv. Martin kada taj mošt dozrijeva i postaje mlado vino.
A povijest kaže da je sv. Martin rođen u Panoniji u IV. stoljeću za vrijeme cara Konstantina Velikoga. Još kao dijete obratio se na kršćanstvo i od kuće odbjegao u samostan. Otac mu je bio vojnički tribun i na njegov je zahtjev Martin stupio u carsko konjaništvo i ostao u službi u tadašnjoj Francuskoj.
Priča kaže da je jednog zimskog dana u Amiensu Martin naišao na prosjaka odjevenoga u prnje i prozebla od studeni. Martin je skinuo svoj plašt, rasjekao ga na pola i polovicu dao siromahu. Te mu se noći u snu pojavio Isus i rekao - "ono što si učinio siromahu, meni si učinio".
Martin tada odluči život posvetiti redovništvu te zatraži otpust iz vojske. Kada mu je car na to prigovorio i rekao da se boji neprijatelja, Martin je odgovorio da se s neprijateljem voljan suočiti samo s križem. Dogodilo se da se nakon toga neprijatelj vrlo brzo predao, a uz to je stvoreno uvjerenje da je sam Bog po Martinovoj vjeri neprijatelja na to natjerao. Stoga Martinu dopuste da se povuče iz vojske. Živio je na nekom otoku u Tirenskom moru i u Ligugeu, a u to je vrijeme i doznao da su ga imenovali za biskupa u Toursu.
Želeći nastaviti život u redovničkoj samoći, sakrio se pred izaslanicima koji su ga došli odvesti. Prema priči, sklonište mu je otkrila gakanjem jedna guska. Kao biskup u Toursu ostao je 30 godina. Na renesansnim slikama sv. Martin se obično prikazuje u biskupskoj odori, katkad s guskom pokraj sebe, ili na konju u vojničkoj odori kako mačem sječe svoj plašt i daje ga siromahu.
