Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

'Plaća od 8.304 kune nije neko čudo, s njom samo lakše preživite'

Što kod zaposlenika najviše cijeni najpoželjniji poslodavac u Hrvatskoj, koji su benefiti koje im nudi te kakva je mogućnost zapošljavanja i napredovanja, pročitajte u Intervjuu tjedna s Mirkom Mrakužićem, prvim čovjekom dm-a Hrvatska.

Prije dva tjedna predstavili ste rezultate poslovanja za fiskalnu godinu 2012./2013. Dobit je desetak posto manja, a ostvareni prihod od 1,96 milijardi kuna predstavlja rast od 1,2 posto u odnosu na godinu ranije. Kako se borite protiv krize i koliko je osjećate?
Trudimo se naći neke putove do srca potrošača našim kampanjama, aktivnostima i tu pokušavamo biti drugačiji od drugih. Pogledate li statističke podatke, vidjet ćete da je prisutan pad u prometu drogerijskom robom i to već godinama. U pojedinim kategorijama proizvoda bilježi se stagnacija, a u pojedinim kategorijama pad. U odnosu na konkurenciju, napravili smo nešto veći promet zahvaljujući upravo marketinškim aktivnostima. I kupci su se malo prilagodili krizi i naše vlastite robne marke igraju sve veći značaj u ukupnom prometu.

Ako imate gospodarstvo u kojem je jedna trgovačka kuća četiri puta zaredom izabrana za najboljeg poslodavca, to, nažalost, puno više govori o gospodarstvu u našoj Hrvatskoj.S udjelom od gotovo 26 posto zadržali ste lidersku poziciju na drogerijskom tržištu. Tko vam je najveća konkurencija u Hrvatskoj?
Udio na tržištu koji imamo u Hrvatskoj najveći je u cijeloj grupi. Niti u jednoj zemlji u kojoj posluje dm nemamo toliki udio na tržištu i na to smo posebno ponosni. Znači da su nas kupci u Hrvatskoj izuzetno dobro prepoznali i zahvaljujući njima ide nam tako dobro. Što se konkurencije tiče, na drogerijskom tržištu u Hrvatskoj su pored dm-a prisutni Müller, Bipa i Kozmo.

Imate veći udio na drogerijskom tržištu nego podružnice u Njemačkoj i Austriji, zemljama u kojima je tvrtka osnovana i u kojima žive vlasnici kompanije?

Da. U Austriji držimo udio od 18 posto, a u Njemačkoj oko 14 posto. Činjenica je da su žene, koje su nama primarni kupci, u Hrvatskoj njegovane i drže do čistoće u kući. Zahtjevne su upravo u onim segmentima koji su nama najbitniji.

Koliko su uspješne podružnice dm-a u zemljama u okruženju, mislim u prvom redu na Sloveniju, Srbiju i BiH?
U Sloveniji smo se pojavili 1993. i u toj zemlji sada imamo 60 trgovina, te godišnje otprilike ostvarujemo promet od 100 milijuna eura. U Hrvatskoj smo prisutni od 1996., imamo 152 trgovine i radimo oko 255 milijuna eura prometa godišnje. Slovenija je dala podršku Hrvatskoj, a Hrvatska širenju dm-a u regiji, pa je 2004. otvorena prva filijala u Srbiji, 2006. u BiH, a lani je otvorena prva filijala u Makedoniji. U Srbiji imamo 50-ak trgovina i 36 milijuna eura prometa, a u Bosni imamo 54 trgovine i godišnje radimo oko 40 milijuna eura prometa. U Sloveniji i BiH držimo prvo mjesto na drogerijskom tržištu, a u Srbiji smo na drugom.

//www.youtube.com/embed/poOmTX8nJBY
Snimio i montirao Franjo Tot

Radite li na tome da se na policama vaših trgovina u Hrvatskoj nađe više domaćih proizvoda, prvenstveno mislim na prehrambene? Prilično je jasno da je u Hrvatskoj teško naći partnere koji su stanju proizvesti količinu robe za cijelu grupaciju, ali sigurno ima onih koji mogu pokriti potrebe trgovina u Hrvatskoj?
Hrvatski proizvodi sada čine oko 10 posto u ukupnom asortimanu dm-a. Surađujemo s 59 domaćih proizvođača, a u ukupnom broju dobavljača domaći partneri imaju udio od gotovo 25 posto. Jako nam je bitan udio domaćih proizvođača.

Naše vlastite marke moraju pokriti cijelo tržište dm-a. Ako nema tih količina, onda ne idemo u proizvodnju. No, imamo mogućnost dogovoriti proizvodnju ekskluzivnih marki za primjerice tržište Hrvatske ili regije. Stalno pozivamo proizvođače na suradnju, ne samo zdrave hrane, nego primjerice i kozmetike. Svi koji nam se jave dobit će šansu i u svakom slučaju bit ćemo blagonakloni prema njihovom pojavljivanju na našim policama. Vjerujemo da će i naši kupci podržati takve proizvode.

dm već nekoliko godina nosi titulu najpoželjnijeg poslodavca u Hrvatskoj. Visoke plaće zaposlenih u trgovinama zasigurno nisu jedino što privlači ljude da dođu raditi u vašu tvrtku. Što biste istaknuli kao najveći benefit vaših zaposlenika?
Najveći benefit je dobra atmosfera u tvrtki. Možete se osjećati kao kod kuće, a zaposlenici imaju jako veliku slobodu. Primjerice, sami odlučuju hoće li se neka vrsta čaja ili druga linija proizvoda pojaviti na policama trgovine, mogu samostalno kreirati cijene, mogu samostalno ići u marketinške kampanje, otvoreni smo za sve dobre ideje i, što je najvažnije greške. Greške su dopuštene.

Ali nekad se kažnjavaju. Ili bismo otkaze u trgovinama dm-a, primjerice u Sinju ili Kninu, mogli nazvati prije zlouporabama, a ne greškama?
Trebamo razlučiti što je greška, a što zlouporaba ili manipulacija. Greška je ako mi sad, primjerice, radimo marketinšku kampanju i ona se, unatoč dobrim namjerama, pokaže financijski neisplativom. To je greška i nešto smo na njoj naučili. Jedino iz vlastitih grešaka možemo učiti. Druga stvar su neke greške kad, primjerice, radite na blagajni. Naša blagajnica nema blagajnički minus, ali niti blagajnički plus. U oba slučaja smo oštećeni mi ili kupac. Nije problem ako ponekad blagajnica ima minus, ali ako ga radi tri mjeseca zaredom, to onda više nije greška nego zlouporaba ili manipulacija.

Ni mi ne živimo u Disneylandu. Opća situacija u gospodarstvu je loša, u svemu tome nešto dugoročno ne štima. Mislim da ni 8.304 kune, kolika je plaća kod nas u trgovini, nije neko čudo.U primjerima o kojima govorite radi se o slučajevima u kojima smo morali vrlo jasno podvući crtu. Nažalost, na taj način ne možemo poslovati. Bilo je više filijala u kojima smo internom kontrolom otkrili manipulacije i jednostavno morali sankcionirati određene zaposlenike. Inače, što se tiče inventurnog manjka, poslovnice u Hrvatskoj stoje najbolje u odnosu na cijelu grupaciju.

Rekli ste da je sloboda benefit vaših zaposlenika. A što je po vama idealan zaposlenik? Što kod njih najviše cijenite?
Onog zaposlenika kojem ne treba govoriti što treba napraviti. Onog koji prepozna i vidi svoj posao bez da mu se išta kaže. Nikoga ne pitam kad je došao na posao, ali nikoga ne pitam ni kad je otišao ako je obavio svoj posao. Govorim o menadžmentu. Mislim da se čovjek mora osjećati kao kod kuće i da će vam tada, u ugodnom ambijentu, napraviti sve.

//www.youtube.com/embed/FbiTsnQ0b7g
Snimio i montirao Franjo Tot

Vaša tvrtka je san svakog trgovca u Hrvatskoj, i ne samo trgovca. Vjerujem da većinu privlači velika plaća. Koliko iznosi prosječna plaća u trgovini, a koliko na razini dm-a Hrvatska?
Prosječna neto plaća u našoj trgovini je 8.304 kune, a što se tiče plaće na razini tvrtke, ona je oko stotinjak kuna manja. Naše kolegice u trgovini su bolje plaćene od naših kolega i kolegica ovdje u centrali, ako govorimo o istom ili sličnom tipu posla. To smo namjerno tako napravili jer naše kolegice koje rade u trgovini su naša spona s kupcima i o njima sve ovisi. Pokušavamo biti drugačiji. Sad, je li ta plaća puno ili malo? Ja mislim da je malo. Trgovci mogu biti plaćeni više, u dm-u i u drugim trgovačkim kućama. Ako imate gospodarstvo u kojem je jedna trgovačka kuća četiri puta zaredom izabrana za najboljeg poslodavca, to, nažalost, puno više govori o gospodarstvu u našoj Hrvatskoj. Tu bi možda trebalo poraditi drugačije, pa i na samoj percepciji zaposlenika.

Jesu li kod vas posljednjih godina rasle plaće?
One gotovo uvijek minimalno rastu za iznos inflacije ili nešto iznad toga. Svake godine pokušavamo sačuvati realnu vrijednost novca odnosno plaća. Na razini neke godine nikad do sada nismo imali rast plaća koji je ispod iznosa inflacije.

Nikoga ne pitam kad je došao na posao, ali nikoga ne pitam ni kad je otišao ako obavi svoj posao. Govorim o menadžmentu. Mislim da se čovjek mora osjećati kao kod kuće i da će vam tada, u ugodnom ambijentu, napraviti sve.Da su plaće u dm-u na razini prosjeka onih u trgovinama u Hrvatskoj, koliko bi vašem vlasniku ostalo više profita, primjerice na godišnjoj razini?
Idemo li grubim izračunom da je naša prosječna plaća u samoj trgovini sto posto veća od one prosječnog hrvatskog trgovca, znači ostalo bi mu pola iznosa koji mi dajemo za zaposlene. Na nivou jedne godine to je oko 10 milijuna eura dobiti.

Jesu li plaće i u drugih 12 zemalja u kojima posluje dm također visoke u odnosu na prosječne plaće trgovaca?
One su iznad prosjeka zaposlenih u trgovinama u tim zemljama, ali ne toliko kao kod nas. U zemljama u okruženju dm ima manji udio na tržištu, kraće je na tim tržištima, a u konačnici, ukupno poslovanje u nekoj zemlji utječe na visinu plaća zaposlenika.

Vratimo se u Hrvatsku. S obzirom na dobre uvjete koje nudite zaposlenicima, postoji ili uopće fluktuacija zaposlenih u dm-u? Ima li onih koji žele otići iz tvrtke?
Naravno, postoji fluktuacija. Na razini cijele firme kreće se oko četiri posto.

Primate masu molbi za zapošljavanje, prema podacima koje se iznijeli, to je 120 na dan. Kakve su procedure pri zapošljavanju novih ljudi? To je veliki posao želite li samo i pogledati sve pristigle molbe.
Trudimo se da procedura bude što transparentnija. Imamo nešto više od 1.200 zaposlenika i prvenstveno šanse za napredovanje imaju ljudi koji trenutno rade kod nas. Uvijek najprije idemo vidjeti imamo li u internim snagama nekoga tko može popuniti određenu poziciju. Mogućnost napredovanja na menadžerske pozicije i u upravu je gotovo isključivo iz kadra unutar tvrtke. Ako otvaramo neko mjesto i prodavaonici u gradu u kojem već poslujemo, opet se prvo pruža prilika za napredovanje ljudima već zaposlenima u dm-u. Primjerice, zamjenica poslovotkinje dobije šansu voditi trgovinu, a onaj tko je radio skraćeno radno vrijeme da radi puno. Uopće nemamo potrebu izlaziti s natječajima jer imamo bazu, samo iz prošle godine s 30-ak tisuća molbi.

Stvorili ste imidž društveno odgovorne kompanije. Podržali ste broje humanitarne akcije, razne kampanje za zdrav život, manje i više poznate sportaše. Jesu li takve akcije dio poslovne filozofije kompanije?
Njemački suvlasnik kompanije Götz Werner i austrijski Günter Bauer poznati su po tome da su veslali u dvojcu bez kormilara. Ta sportska nota se stalno provlači, pa i kroz poslovanje i odnos prema zajednici. dm podržava sve kampanje kojima se može pomoći ljudima koji žive u zajednici. Prvenstveno su nam u fokusu ljudi kojima je potrebna pomoć, bilo da su to djeca ili, primjerice, ljudi koji imaju posebne potrebe. U kampanje smo uključili i sve svoje zaposlenike, koji na račun firme jedan radni dan mogu potrošiti na volontiranje. Po izboru mogu otići u starački dom u svom kvartu, vrtić i volontirati pomažući osobi kojoj je, primjerice, potrebno obojiti stan, otići u dućan po kruh i mlijeko ili s njom popričati. Na svakom od nas je da odluči kako će iskoristiti taj dan, a u svrhu da bude bolje ljudima u zajednici u kojoj žive.

Dobit je u fokusu, ali nije svrha poslovanja. To je možda osnovna razlika između nas i drugih gospodarskih subjekata.Osnivač dm-a Götz Werner prije nekoliko godina odlučio je cijeli svoj udio u kompaniji prenijeti na jedan humanitarni fond, a ne na svoje sedmero djece. U Njemačkoj je poznat kao borac za prava nezaposlenih i siromašnih. Koautor je i knjige Tisuću eura za svakoga, u kojoj se zauzima za to da svaki građanin dobiva osnovni prihod od 1.000 eura. Je li ta njegova životna filozofija utjecala na poslovnu filozofiju dm-a – dobrobit zaposlenika i visoke plaće?
Apsolutno da, no moram naglasiti da ta plaća koja možda ‘strši’ iznad prosjeka u Hrvatskoj, nije, primjerice, slučaj u Njemačkoj ili Austriji, gdje se isplaćuju plaće nešto više iznad iznosa zajamčenog kolektivnim ugovorom. Svako tržište je specifično. Ali činjenica je da se njegova humanistička crta provlači kroz cijelu grupu, kroz poslovanje i odnos prema dobiti. Njegov je stav da dobit trebamo ostvariti kako bismo išli naprijed. Dobit je u fokusu, ali nije svrha poslovanja. To je možda osnovna razlika između nas i drugih gospodarskih subjekata. Primjerice, kad procjenjujemo neku lokaciju ili neki projekt, nikad nam nije u prvom planu povrat investicije. Kad vam isključivo dobit prestane biti u fokusu, na neki se način oslobodite i tada možete biti uspješni.

Kakvi su planovi za budućnost? Rekli ste da najviše prostora za širenje vidite u Dalmaciji i Istri.
Idemo u daljnje širenje, a fokus ćemo staviti na same lokacije i prodavaonice. Ići ćemo na veće prodajne formate kako bismo mogli izložiti više robe i ponuditi drugačije usluge. Vidimo potencijal i u Istri i Dalmaciji, koje su se pokazale kao izuzetno dobre prodajne regije. Ne možemo reći da nam Slavonija ide loše, ali zbog turizma je potencijal ovih dviju regija jednostavno veći.
Poslodavci se u Hrvatskoj konstantno žale da smo kruto tržište rada, traže fleksibilnost – lakše otpuštanje i zapošljavanje radnika. To predviđa i nacrt prijedloga novog Zakona o radu, koji je izazvao burne rasprave i negodovanje sindikata. Kakvo je vaše mišljenje o toj temi?
Kroz pristup naše kompanije da profit nije jedini u fokusu poslovanja, mi nemamo problema sa Zakonom o radu. On je samo okvir, a poslodavac je onaj koji nudi više iznad tog okvira. Mi se uvijek trudimo ponuditi više.

Je li u Hrvatskoj teško otpustiti zaposlenika?
Mislim da nije teško.

Imamo ogromnu razliku između državnih tvrtki i privatnog sektora.
Već sam rekao. Kod nas se može napraviti greška, ali ako jednu te istu ponovite pet puta, onda vjerojatno nešto nije u redu. Tada je bolje da zaposlenik svoju budućnost potraži negdje drugdje. Mislim da postojeći zakon pruža dovoljno mogućnosti za otpuštanje zaposlenika ako dođe do takve situacije. Državne tvrtke bi se otprilike trebale ponašati kao privatne tvrtke.

Mislite li da su ljudi u državnim tvrtkama previše zaštićeni?
Vjerojatno procesi duže traju kad se nekoga želi otpustiti. Možda je prag tolerancije u državnim tvrtkama prevelik. Nemam potpuni uvid u stanje. Tamo gdje se u državnim tvrtkama to može napraviti, trebalo bi se zaposlenika vrednovati po učinkovitosti, odnosno uspjehu u radu i onda će biti vrlo lako ocijeniti može li netko ili ne može biti na nekom radnom mjestu.

Kako komentirate potplaćenost zaposlenika u trgovinama u Hrvatskoj. Uz male plaće, problem je i velik broj prekovremenih sati koji nisu plaćeni ili su neadekvatno plaćeni, neplaćeni rad vikendima i blagdanima, uskraćivanje slobodnih dana, pa čak i godišnjeg odmora.
Smatram da to nije specifičnost trgovine, možemo reći da smo u svemu potplaćeni. Nemam podataka da se kod nekih trgovaca radi sedam dana bez slobodnih dana, ali to sigurno nije slučaj kod nas. To je onda stvar inspekcije koja to treba utvrditi i sankcionirati.

S tim temama prilično često izlazi Sindikat trgovine, vjerujem da vam nije stran pojam modernih robova u trgovinama u Hrvatskoj.
Ni mi ne živimo u Disneylandu. Ne možemo živjeti u njemu ako je opća situacija u gospodarstvu loša, u svemu tome nešto dugoročno ne štima. Mislim da ni 8.304 kune, kolika je plaća kod nas u trgovini, nije neko čudo. S njom samo lakše preživite od prvog do 31., s njom se nećete obogatiti. Ali prvi i 31. sigurno ne možete spojiti s dvije tisuće kuna.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr