"Kad je prije mjesec dana otvoren stečaj, pozvani smo da potpišemo otkaze i sada odlazimo. Osjećam se sposobnim za rad, no pitam se tko će me sada zaposliti kao dostavljača, vozača i prodavača kad me ni moja firma ne želi", kaže 63-godišnji Srećko Boras koji je u kadrovskoj službi Dalmacijavina podigao svoju radnu knjižicu. Otkriva kako mu je sada cijela obitelj biti na Zavodu za zapošljavanje. Supruga će u evidenciji nezaposlenih dočekati mirovinu, a njihova dvadesetogodišnja kći je komercijalistica i ne može naći posao.
Uz pomoć trajne naknade uzdržavat će dijete s posebnim potrebama te školovati kćer
"Nemamo ništa. Struju ni vodu ne možemo platiti, a ovrhe stižu...", kaže Boras koji će sa Zavoda prva tri mjeseca dobivati 70 posto plaće, a zatim 35 posto, i tako dvije godine dok ne ode u starosnu mirovinu.
Udovica i samohrana majka Vesna Lepetić (57) otkaz je dobila nakon 36 godina staža. Od naknade s biroa uzdržavat će dijete s posebnim potrebama te školovati kćer, studenticu medicine.
"Uz trajnu naknadu sa Zavoda nećemo biti bez prihoda. Tako mi je ipak malo lakše nego kolegama koji nemaju uvjete za trajnu naknadu", kazala je za Slobodnu Dalmaciju Vesna, jedna od 220 radnika koji su ostali bez posla.
'U grču sam i noćima ne spavam'
Radnicima je radne knjižice dijelila Ljiljana Dragan (51) iz kadrovske službe: "Jako mi je teško i žao mi je kolega koji moraju otići. Neki plaču kada preuzmu radnu knjižicu... Sudbina mi je neizvjesna. Na poslu sam temeljita i rada se ne bojim. No, zbog straha do kada će trajati moj novi ugovor na radu u stečaju, kod kuće sam živčana i rastrojena. U grču sam i noćima ne spavam. Sama odgajam gimnazijalca koji bi studirao farmaciju. Nema mi ga tko školovati nego ja. A što ako završim na birou..."
