Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

BITKA S VJETRENJAČAMA

PODUZETNICA NAKON 22 GODINE ZATVORILA BIZNIS: ‘Nisu mi pronašli ništa, osim što je inspektorica sebi uzela čarape i nije platila’

Suzana Kovačević 22 godine bila je poduzetnica, a onda je nakon mnogobrojnih bitki s propisima i državom odlučila staviti ključ u bravu. Presudila je jedna inspekcijska kazna koja joj je uništila posao

“Iscrpljena, bez kapi snage, bez vjere u sebe, samo sam odustala”. Tužna je to rečenica koju je nakon 22 godine u poduzetništvu, nakon brojnih bitki s državom izgovorila poduzetnica Suzana Kovačević.

Suzana je, naime, prije te objave bila vlasnica malog zagrebačkog proizvođača ženskih čarapa Lorien. No, taj posao nije ono što je pokrenulo njen poduzetnički duh, piše Lider. Sve je počelo još kad je sa suprugom vodila videoteke po Zagrebu. No, kada je tehnologija uznapredovala, a posao se počeo gasiti osmislila je novi način plivanja u poduzetničkim vodama.

Prvi susret s inspekcijom

Kao nišu je vidjela proizvodn ju čarapa s uzorcima koje se u to vrijeme nisu mogle naći na hrvatskom tržištu. S tim ciljem pokrenula je Lorien. Prvo je uložila u strijeve i čarape, a nakon godinu dana za ulaganja se obratila i Privrednoj banci i HBOR-u. Danas se prisjeća kako su se prilikom nadzora čudili što je dobiveni novac uložila baš u ono što je u projektu i navela. Pozvali su je da izlaze na Zagrebačkom velesajmu.

Na prvom izlaganju posjetila ju je inspekcija koja nije pronašla ništa, osim inspektorice koja je pronašla jedne čarape za sebe koje nije platila.

“Najveće probleme predstavljale su mi promjene propisa koje su se događale iz dana u dan i koji su mi nabijale troškove. Inspekcijski nadzori pronalazili su najbanalnije stvari za koje bi mi mogli zalijepiti kaznu. Jednom prilikom je na deklaraciji bio naveden poliamid umjesto poliamidno vlakno, što je zahtijevalo plaćanje ogromne novčane kazne”, priča Kovačević dodajući kako je tada trčala od dućana do dućana kako bi zamijenila etikete. To ju je spasilo od plaćanja kazne.

Kazna od 50.000 kuna i ključ u bravu

Kovačević je i dalje radila, širila poslovanje i trudila se. Sve dok joj jednog dana ponovno inspekcija nije upala u tvrtku i ispisla kaznu nešto manju od 50.000 kuna. To ju je na kraju natjeralo da stavi ključ u bravu.

“Inspektor koji je vršio nadzor rekao mi je da sam kriva jer sam odabrala krivu računovotkinju koja nije znala voditi knjige. Ja sam bila sva u čudu. O čemu priča? Ništa mi nije bilo jasno. Izračunao mi je razliku poreza na dobit i kaznu i sve zajedno je iznosilo gotovo 50.000 kuna! Meni koja sam jedva skupljala za isplatu plaća svojim djelatnicama to je doslovno značilo kraj. Nije bilo sluha. Nije posustajao u stavu da nemam izbora osim platiti traženo”, priča Kovačević koja je pokušala i ispraviti problem. Hodala je od institucije do institucije, tražila odgodu plaćanja, molila za plaćanje na rate ili smanjenje kazne da bi je na kraju iz jednog ureda izbacili ni ne pokušavajući joj pomoći.

“Stajala sam ispred vrata shvaćajući svoju pat poziciju. Ipak, ni tada se nisam predala. Promijenila sam knjigovotkinju, pročešljala poslovanje, napravila plan refinanciranja i počela tražiti investitore. Jedna privatna osoba bila je zainteresirana, ali je uložila samo trećinu dogovorenih sredstava i čitav projekt rekonstrukcije pao je u vodu. Zid ispred mene činio mi se nepremostiv, i onda sam odustala i ja. Iscrpljena, bez kapi snage, bez vjere u sebe, samo sam odustala”, zaključila je Suzana.

Povratak na Net.hr