Nekad je nužno odabrati stranu

Zbog rapidnog pada proizvodnje nafte ovoj zemlji prijeti ekonomski kolaps

Ključna naftna polja i naftovodi su zatvoreni zbog stalnih borbi različitih vojski

A Libyan oil worker walks infront of smoke rising from an oil facility in northern Libya's Ras Lanouf region on January 23, 2016, after it was set ablaze ealier in the week following fresh attacks launched by Islamic State (IS) group jihadists to seize key port terminals.
Firefighters battled the blaze at the oil facility for a third day, an official said, after an assault by jihadists aiming to seize export terminals.
 / AFP PHOTO / STRINGER
FOTO: AFP

Rapidno propadanje libijske naftne ekonomije prijeti ciljevima nove vlade poduprte zapadom i potiče borbu protiv Islamske države u sjevernoj Africi, tvrde politički analitičari.

Nekoliko sati nakon dolaska u Tripoli prije dva tjedna, nova vlada si je za prioritet postavila kontroliranje naftne ekonomije te je uvjerila moćnu vojsku da preda tri naftna terminala, a nacionalna naftna tvrtka im je dala podršku, prenosi The Washington Post.

Mogla bi postati ovisna o pomoći Zapada

Unatoč tome cesta prema osiguravanju najveće naftne rezerve u Africi protkana je velikim preprekama, a vraćanje te industrije u njen puni potencijal čini se poput ogromnog zadatka.
S padom globalnih cijena sirove nafte postoji potreba za stvaranje jedinstva u vladi kako bi se potaknula proizvodnja nafte. “Libija je na rubu gospodarskog i financijskog kolapsa”, rekla je Claudia Gazzini, analitičarka Međunarodne krizne grupe.

Do pada proizvodnja nafte došlo je nakon što su naoružane frakcije preuzele kontrolu nad područjima s naftom i plinom. Ako vlada ne uspije uspostaviti svoju kontrolu, natječaj za energetskim resursima mogao bi produbiti političke probleme i potaknuti nasilje.
Ponovno oživljavanje libijske produkcije nafte ključno je za sprječavanje ekonomske propasti, a to bi moglo prisiliti tu državu da postane ovisna o pomoći zapada i da još više Libijaca krene prema Europi u kojoj vlada migrantska kriza.

“Dok se ne riješi ekonomsko pitanje i dokle god ekonomska moć nije podjeljenja nećete moći pronaći niti političko rješenje”, rekao je Merin Abbas, regionalni direktor Friedrch Ebert Stifung, njemačke političke organizacije koja radi na izgradnji mira u Libji. “tko imam oć nad naftom u Libiji taj ima i političku moć”, tvrdi Abbas.

Zatvaranje naftovoda

Dvije druge samoproglašene vlade, jedna koja se nalazi u Tripoliju i druga u istočnom gradu Tobruk, također se natječu za utjecaj. Mnogi članovi vojske, čija je odanost upitna, još uvijek prima državne plaće koje ovise o proizvodnji nafte.

Ključna naftna polja i naftovodi su zatvoreni zbog nesigurnosti, borbi različitih vojski i pojedinih sporova. Analitičari tvrde da je infrastruktura za proizvodnju nafte nakon nekoliko godina građanskog rata u lošem stanju.
Islamističke militantne skupine sve više ciljaju na industriju sjeverne Afrike. Oni vide proizvodnju nafte kao krađu prirodnih resursa od strane zapadnih naftnih kompanija zbog čega napadaju značajne objekte kako bi potkopali međunarodnu ekonomiju i generirali propagandu koja ima omogućuje regrutiranje novih članova.

Rafinerije na meti terorističkih napada

Sjevernoafrička grana Al-Qaedae je prošli mjesec preuzela odgovornost za raketni napada na alžirska plinska postrojenja koje vode europske naftne kompanije i pritom obećala kako će počiniti još više napada na zapadne naftne kompanije.
Tome u prilog ide i slučaj kada je islamska država prošlog kolovoza u Egiptu uhvatila i odrubila glavu Tomislavu Salopeku, Hrvatu koji je radio u francuskoj tvrtci za naftu i plin.

Islamska država je u Libiji napala nekoliko objekata s naftom, uključujući rezervoare koji su zapaljeni u siječnju kod Ras Lanuf i As Seder terminala koji spadaju među najveće terminale u zemlji.

“Islamska država je pribjegla pokušajima da uništi naftni sektor kako bi spriječila svoje antagoniste da imaju benefit od sektora proizvodnje ugljikovodika”, rekao je Geoff Proter, čelnik sjevernoafričkog Risk Consultinga.

Libijska ekonomija se dugo oslanja na ekslpoataciju nafte i plina koji čine 95 posto prihoda od izvoza u 99 posto državnog prihoda prema statistikama U.N.-a.

A picture taken on January 8, 2016 showssmoke billowing from a petroleum storage tank after a fire was extinguished at Al-Sidra oil terminal, near Ras Lanuf in the so-called "oil crescent" along Libya's northern coast. At least four petroleum storage tanks were set ablaze during deadly fighting as the Islamic State group tries to seize coastal export terminals in eastern Libya, the National Oil Company said. / AFP PHOTO / STRINGER
Islamska država je u Libiji napala nekoliko objekata s naftom AFP

Prije pet godina, prije nasilne revolucije koja je svrgnula diktatora Moamera Gaddafija, Libija je proizvodila 1,6 milijuna barela nafte dnevno. Iako je je u tom sektoru postojalo puno korupcije i organizacijskih propusta, prihod je isplaćivao golemu radnu snagu, ojačao je libijsku valutu i donio joj ekonomski rast.

Nakon što je ubijen Gadafi, nafta je postala atraktivna nagrada. Kada je u Libiji izbio građanski rat, pojedini moćnici su se borili za prevlast, posebno u libijskom naftnom polumjesecu duž Mediterana. Nedostatak kohezivnog sigurnosnog sistema za infrastrukturu nafte i plina napravio je cilj Islamske države.

Brutalan pad proizvodnje

Današnja proizvodnja nafte u Libiji iznosi 360 tisuća barela nafte po danu, a to je pad od 78 posto u odnosu na rethodnih pet godina. “Naftne bušotine iskorištavaju oružane skupine koje su u potrazi za generiranjem financijske i političke koristi od kontrole naftnih polja, cjevovoda i izvoznih terminala zbog čega dolazi do lokalnih sukoba”, napisali su istražitelji U.N.-a u svom izvješću od prošloga mjeseca.

Nije poznato hoće li jedinstvo vlade koja je pod pokroviteljstvom Ujedinjenih naroda imati moć da pod svoju kontrolu dovede zaraćene frakcije. Ibrahim Jathran koji je vođa vojnig frakcija koje kontroliraju nekoliko naftnih postrojenja nedavno je najavio da će njegova skupina poduprijeti jedinstvo vlade i ponovno otvoriti naftne terminale u Ras Lanufu, AS Sederu i Zeutinu. Ras Lanuf i As Seder, koji su se zatvorili u prosincu 2014. godine, samostalno su proizvodile i izvozile 550 tisuća naftne dnevno.

Borba unutar frakcija

Frakcija koja se odvojila od Jathranove i proglasila vjernost anti-islamskom generalu Khalifu Haftaru koji zapovijeda snagama vlade Tobruka, nastoji kontrolirati naftna postrojenja.
Istočna vlada, koja je stvorila National Oil Corporation, tvrtku koja prodaje naftu, također nije prihvatila jedinstvo vlade, a neki visoki dužnosnici prijete da će se odcijepiti od zapada.

Analitičari upozoravaju da ako se nastavi pad proizvodnje nafte i cijena sirove nafte na globalnoj razini da će doći do širenja krize i potencijalne devalvacije libijske valute. E to bi vjerojatno moglo izazvati nove sigurnosne krize i poticanje predatorskog ponašanja kod militantnih skupina”, napisala je Međunarodna krizna skupina u izvješću prošlog prosinca.