Hrvatski građani često su spremni reći kako su oni iz bogatijih nacija sitničavi, jer više paze na stvari koje su nama do jučer bile bile nevažne. A upravo suprotno, trebale su biti važne! Naime, Hrvati nerijetko, unatoč sve većim računima, učestalom povećanju cijena, kreditima... bacaju hranu, ne vole kovanice, ne čekaju da im se vrati kusur u lipama, odnosno imaju potpuno iskrivljen sustav vrijednosti.
Svatko godišnje baci 930 kg hrane
"Neke benzinske crpke ne žele kovanice od 20 lipa, a i 10, 20 lipa, i novčanica od tisuću kuna dio su nacionalne monete i onaj tko ih ne priznaje je neposlovan, bezobziran, krši zakon. Moramo mijenjati mentalni sklop, moramo prihvatiti ponašanje standardne norme u EU. Potrebna nam je mentalna tranzicija", ustvrdio je Ilija Rkman iz Društva za zaštitu potrošača dodajući da su naši građani svoje ponašanje počeli mijenjati tek 2011. i to planirajući kupnju i određujući koje će obveze prve podmiriti.
Novi list piše da svaki građanin godišnje baci oko stotinjak kilograma hrane u vrijednosti 930 kuna, dok nam istovremeno redovi u pučkim kuhinjama rastu. Olako bez hrane ostajemo i tijekom žetve i berbi jer se zbog nepažnje i nemara te starih prikolica u transportu izgubi oko 30.000 tona uroda, odnosno milijuni kuna. Istovremeno, cijene hrane nam rastu.
Kava viška i nepotrebna kupnja
Prema riječima psihologinje Mirjane Nazor, ponašanje Hrvata je u okvirima bahatosti te ne mare puno kad su u pitanju primjerice kuna ili dvije. Upozorava da se treba osvrnuti na svakodnevne troškove u kojima se treba izbjegavati "kava viška", kupovanje stvari koji nam ne trebaju samo zato što su na akciji ili sram koji osjećamo dok čekamo kusur od 10 lipa. Tvrdi da su si Hrvati u mentalnu sliku ugradili imperativ "ostati galantan" te da to treba mijenjati.
Ta "galantnost" može se potvrditi i kad je riječ o odjeći. Naime, vlasnici kemijskih čistionica svjedoče o ostavljenoj očišćenoj odjeći po koju vlasnici nikad ne dolaze. Isto kažu i krojači, događa se da građani donesu nešto na popravak i više se po to nikada ne vrate, a radnici u tim obrtima na takve popravke troše i trud i vrijeme.
