Tvrtke se zovu Schaeffler/Continental, Knorr-Bremse, Boehringer Ingelheim, Rossmann ili Aldi i jedno im je zajedničko: njima upravljaju obitelji. Od 100 najvećih poduzeća u Njemačkoj, 51 je u rukama poduzetničkih obitelji. Njihov promet je 2011. rastao brže nego u drugim tvrtkama. To su pokazali rezultati jedne analize, koju je proveo Institut za obiteljska poduzeća (IFF) iz Stuttgarta, piše Deutsche Welle.
Ta poduzeća posluju natprosječno uspješno – iako spektakularni bankroti, poput onoga lanca drogerija Schlecker, pomućuju sliku. Od oko 2.058 milijardi eura prometa, koliko je ostvarilo 100 najvećih tvrtki u Njemačkoj, udio onih u obiteljskom posjedu je 915 milijardi eura.
'2011. je za mnoge bila rekordna godina'
"Njemačka obiteljska poduzeća su oduvijek bila jaka", navodi profesor Mark Binz, predsjedatelj kuratorija IFF-a i stariji partner odvjetničkog ureda Binz & Partner iz Stuttgarta. "Nijedna druga velika gospodarska nacija na svijetu nema toliki udio obiteljskih poduzeća među vodećim tvrtkama u zemlji", kaže Binz.
Gotovo polovica od 51 obiteljskog poduzeća je protekle godine zabilježila dvoznamenkasti rast prometa. Za mnoge je 2011. bila rekordna godina. Kao prvaci rasta se primjerice ističu lanac drogerije Rossman ili trgovačko poduzeće Alfred Toepfer.
Mnoga obiteljska poduzeća su se tijekom godina odlično razvila. Među njih naprimjer spada, pojašnjava Binz, koncern za proizvodnju i trgovinu plemenitim metalima. Dok je to poduzeće 2007. zabilježilo dvanaest milijardi eura prometa, protekle godine je to bilo već 26 milijardi eura. Ili pak naftno poduzeće Marquard & Bahs, koje u istom razdoblju zabilježilo rast prometa s 11 na 17,3 milijardi eura.
Osjećaj zajedništva, lojalnost i povjerenje
Iza tih uspješnih priča se nerijetko kriju istaknute poduzetničke ličnosti. Osim toga, kaže profesor Binz, obiteljska poduzeća ne razmišljaju u kategorijama kvartala nego generacija. To nužno utječe na dugoročnu strategiju, dodaje on: "Ona su brža i pri donošenju odluka jer se ne moraju u za koncerne tipičnom ponašanju osigurati ili opravdavati."
Ipak su obiteljska poduzeća svjesnija rizika nego zaposleni menadžeri "jer je to njihov vlastiti novac koji gube u slučaju pogrešnih poduzetničkih odluka", pojašnjava Binz i dodaje da dobra obiteljska poduzeća svoje radnike tretiraju kao jednu veliku obitelj i time stvaraju jedan osjećaj zajedništva, obilježen uzajamnom lojalnošću i povjerenjem.
Prema rezultatima analize instituta IFF, kod obiteljskih poduzeća je mušterija jače u središtu pozornosti nego kod drugih velikih poduzeća, koja u prvom planu zanimaju njihovi dioničari, napominje profesor Binz.
