Naime, kako piše Marina Kesner-Škreb iz Instituta za javne financija (IJF), Hrvatska se ne bi trebala uspoređivati s prosjekom cijele EU, pa čak niti sa zemljama sličnog BDP-a per capita, već treba uzeti specifične makroekonomske, demografske i institucionalne osobine.
Fiskalna bi se konsolidacija trebala usmjeriti na veću djelotvornost postojećih poreza, a posebno na smanjenje javnih rashoda, ocjenjuje se u osvrtu pod naslovom "Je li Hrvatska dosegnula porezni maksimum?"
Između ostaloga, Kesner-Škreb upozorava i na razliku u metodologiji, jer većina zemalja EU27 u porezne podatke uključuje i naplaćene i nenaplaćene poreze, odnosno bilježe se onda kada su nastali, dok se u Hrvatskoj bilježe prema gotovinskom načelu, dakle samo naplaćeni porezi. Da bi, dakle usporedba bila točnija, trebalo bi podacima za Hrvatsku dodati oko 22 milijarde kuna nenaplaćenih poreza. time bi podaci bili usporediviji, ali bi Hrvatsku vjerojatno stavilo u skupinu zemalja s visokim poreznih teretom.
Daljnje narušavanje konkurentnosti
Kesner-Škreb se poziva na istraživanje Svjetske banke iz 2012. godine, u kojem je proučeno hrvatsko porezno opterećenje između 1994. i 2009. te je zaključeno da u Hrvatskoj nema prostora za daljnje povećanje poreza. Pritisak na porezne obveznike u Hrvatskoj je na razini razvijenih zemalja i daljnje povećanje poreza može voditi do neželjenih ekonomskih poremećaja i daljnjeg narušavanja konkurentnosti zemlje. Trebalo bi stoga, piše u analizi IJF-a, prvenstveno povećati učinkovitost ubiranja poreza, poboljšati pouzetničku klimu uz osiguravanje stabilnosti poreznog sustava, poboljšati upravljanje javnim službama, smanjivati korupciju i sl.
Sve to, zaključuje Kesner-Škreb, ukazuje da Hrvatska ubire više poreza nego što joj porezni kapacitet dopušta, pa stoga više nema prostora za daljnji rast poreznih stopa i uvođenje novih poreza.
Cijelu analizu pogledajte http://www.ijf.hr/upload/files/file/newsletter/84.pdf.
