Hrvatski dužnici pušu i na hladno! I to je dobra vijest. Nikad korisnici kredita nisu s takvom pozornošću pratili makroekonomske pokazatelje i izjave kreatora ekonomske i monetarne politike kao što to u Hrvatskoj rade posljednjih mjeseci i godina pa je tako burne reakcije i rasprave izazvala i nedavna izjava guvernera Borisa Vujčića o mogućem rastu euribora, referentne kamate za kredite u eurima, u nekoj perspektivi. No, koliko je taj rast realan i u kojem razdoblju? I što dužnici mogu napraviti da im euro nikad ne postane novi “švicarac”?
Ulaze i novi igrači
Za početak, još neko vrijeme mogu ostati mirni. U 2017. nitko od financijskih autoriteta ne prognozira nikakav rast kamata. ECB nema namjeru do kraja 2017. podizati referentnu kamatnu stopu te bi euribor trebao ostati stabilan, a kamatu višu od 1% investitori ne očekuju prije 2020., dok će nacionalna referentna kamata (NRS), koja je ključna za kunske kredite, nastaviti padati, posebno nastavi li HNB utjecati na kunsku likvidnost. Iz Hrvatske udruge banaka izjavljuju da će kamate u 2017. biti u padu jer još ima prostora za snižavanje troškova izvora iz domaćih depozita.
Naglašavaju da se na kamatne stope u novoj ponudi kredita može utjecati umanjenjem troškova ukupnih izvora financiranja kroz smanjenje premije rizika zemlje, rezanjem troškova regulacije koji su znatno veći nego u eurozoni, ali i jednostavnijom i boljom pravnom regulacijom.
– U tim uvjetima postoji prostor da se kamate i uz rast europske referentne stope dodatno ne povećavaju – umiruju iz HUB-a.
Hrvoje Stojić, direktor Ekonomskih istraživanja Addiko banke, također naglašava da kratkoročno nema pritisaka na rast kamata u eurozoni i kretanje euribora stavlja u kontekst povećanja kreditnog rejtinga koji bi mogao uslijediti u slučaju pokretanja strukturnih reformi i pada javnog duga. Alen Kovač, direktor ureda za ekonomska istraživanja u Erste banci, jednako očekuje u 2017. godini i za kredite i za depozite.
Kamatna politika američkog FED-a, koji je podigao referentnu kamatu, a u 2017. napravit će to još triput, ne bi trebala bitno utjecati na Europu. Analitičari RBA podsjećaju da su se FED i ECB još lani razišli u strategijama. U Hrvatskoj ne očekuju ni jače inflatorne pritiske pa bi višak novca trebao osigurati njegovu nižu cijenu i snižavanje kamata na depozite. Dodatno snižavanje kamata moglo bi doći zbog jačanja konkurencije – otvaranja tržišta kreditorima licenciranima u EU, kao i zbog konsolidacije kreditora koji su prolazili previranja u vlasničkim odnosima, smatraju analitičari RBA koji vjeruju da će konkurenciju pojačati i ponuda iz nekomercijalnih izvora – europskih i domaćih razvojnih banaka i fondova.
Znatno je manje optimističan Ivan Ostojić, član uprave Wüstenrot stambene štedionice, koji pak podsjeća na povijest kretanja euribora koji je od 2008. varirao u rasponu od 5,51% do nule. Jedinom realnom zaštitom drži fiksne kamatne stope, koje stambene štedionice imaju cijelo razdoblje otplate, a odnedavno ih na sve dulje razdoblje nude i banke.
Kad sve zbrojimo, u konačnici ne treba zanemariti ni pritisak koji na konkurentnost rade sami dužnici. Konačno su otkrili da banku čijim uvjetima nisu zadovoljni mogu i promijeniti, i to više puta. U tome im pomaže i Zakon o potrošačkom kreditiranju koji za prijevremenu otplatu kredita podignutih nakon 2010. zabranjuje plaćanje naknade, a u slučaju rasta kamate naknadu ne smiju naplatiti ni za starije kredite.
Zanimljivo je da bankari kao potencijalni rizik koji bi mogao nepovoljno utjecati na visinu kamata spominju odluke zakonodavne i sudske vlasti. Nije teško zaključiti da misle na novu presudu Vrhovnog suda koja bi eventualno mogla ići na njihovu štetu i dovesti do gubitaka. No, takve su se prijetnje čule i kad je provođena konverzija, a kamate su nakon toga padale. Doda li se tome iznimno niska potražnja za kreditima, računica je jasna – ono što nekome ne treba, gubi na vrijednosti.
Ako si zaduzen kako mozes biti miran ? Meni to jedno iskljucuje drugo...