Trenutačno jedan od najpopularnijih Nijemaca, od srpnja prošle godine, kada je uskočio na užarenu izborničku klupu "Elfa", ostvario je tri uzastopne kvalifikacijske pobjede. Nakon skandala s "narkomanom Daumom", nacija je jednoglasno zatražila Voellerov ostanak u reprezentaciji do 2002. To će se i dogoditi. Četrdesetogodišnji Voeller ima samo jedan "sveti cilj", osigurati odlazak na skup najboljih na Dalekom istoku.
Tonjenje njemačkog reprezentativnog nogometa krenulo je nakon Europskog prvenstva 1996., nastavilo se na Coupe de mondeu prije dvije godine, kada su Šuker i društvo "napucali" Nijemce poput "stare kante", a svoj vrhunac doseglo sramotnim ispadanjem na ovogodišnjem EURU i ostavkom Ericha Ribbecka.
Toliko različit od "sivog" Ribbecka, bivšeg prosječnog igrača koji nikad nije ostvario vezu s navijačima, Voeller s 47 pogodaka u devedeset nastupa za Njemačku ima karizmu. Toliku jaku da je uz bivšeg kapetana "Elfa" Franza Beckenbauera jedini dosegao veličinu jednog Uwea Seelera. No sadašnji predsjednik minhenskog Bayerna stekao je nadimak "Kaiser", a Voeller je uvijek bio "čovjek iz susjedstva", "pristupačan 'lik' koji će uvijek reći što misli". Sin tvorničkog radnika svoju je popularnost uvijek opravdavao onom kako "nikad nije zaboravio svoje korijene, sredinu u kojoj je odrastao". Njegovi sunarodnjaci to su uvijek znali prepoznati.
Kao nogometna nada igrao je na lijevom krilu, no na uspinjanje prema vrhu krenuo je kao vrsni napadač 1860 Muenchena u ranim osamdesetima. Vrlo brzo stekao je reputaciju onog koji je "uvijek na pravom mjestu u pravo vrijeme", onog koji "kažnjava i najmanju neopreznost suparničkih braniča". Karijeru je nastavio u bremenskom Werderu, a 1983. osvojio je naslov najboljeg strijelca Bundeslige. Te je godine proglašen najboljim njemačkim nogometašem godine. Nedostajao mu je, međutim, jedan veliki trofej, koji je došao tek sedam godina poslije, s trećom njemačkom titulom najboljeg na svijetu. Niz je nastavljen u sezoni koja je slijedila, s Romom je osvojio "scudetto". Potom je obukao dres Marseillea, s kojim je 1993. pokorio europske travnjake osvojivši Kup prvaka. Karijeru je završio u leverkusenskom Bayeru, koji ga je nakon što je objesio kopačke o klin postavio na mjesto sportskog direktora. Upravo na toj funkciji zbližio se s velikim tragičarem Christophom Daumom. Kada je Daumov košmar počeo, Voeller je ostao po strani, bez određivanja prema famoznom nalazu vlasi kose, podržavši prijatelja na životnoj prijelomnici. Uskočio je na njegovo mjesto na klupi Bayera, klub otada nije doživio nijedan poraz. Čelnici "Apotekara" na kraju su morali žrtvovati Voellera zbog viših interesa, popustiti pred pritiskom Saveza. Novi trener Bayera postaje Berti Vogts, a Voeller će ipak moći i dalje obnašati funkciju sportskog direktora. No njegov posao u reprezentaciji svi njemački mediji ocrtavaju kao "trenutačno najvažnije sportsko poslanje u Njemačkoj".
