Nakon što je nekoliko stotina pijanih Engleza deportirano iz Belgije, Europa je uprla prstom u laburističku vladu Tonya Blaira.
"Dopustili ste dolazak na Kontinent sveg najgoreg što Velika Britanija ima", pljuštale su optužbe dvaju domaćina EURA 2000., a najglasniji su bili stanovnici "nesretnog" Charleroia. Vlada je stoga morala "oprati obraz" i krenuti u "konačno krčenje džungle u kojoj vlada zakon jačeg, a svi zaziru od bilo kakvog miješanja".
Nakon dva čitanja u Donjem domu Parlamenta, zakon je podržalo 206 zastupnika, njih šestero bilo je protiv.
No vladu u sljedeća dva tjedna tek očekuje prava borba, zakon treba i formalno "uglaviti" u pravni sustav prije ljetne stanke u Parlamentu. On treba dobiti "zeleno svjetlo" i u Gornjem domu, a predstavnici svih stranaka strahuju da bi u ovom obliku mogao ugroziti građanske slobode. Oporbena "ministrica unutarnjih poslova u sjeni" Ann Widdecombe uime konzervativaca izrazila je potrebu za dubljom analizom zakona, ponajviše zbog njegovog zadiranja u osobne slobode svakog pojedinca.
Osim zaustavljanja već osuđivanih huligana, policija bi zakonom dobila ovlasti "presretanja" i onih bez kriminalnog dosjea, "koji su tog trenutka pod sumnjom". Preinake koje se traže od ministra unutarnjih poslova Jacka Strawa tiču se vremena zadržavanja osumnjičenih u pritvoru. Po sadašnjoj verziji policija bi imala pravo na 24-satno zadržavanje pritvorenika, no nevladine udruge za građanska prava traže da se to vrijeme svede na četiri sata ili šest sati uz odobrenje nadređenog.
