Rezime trećeg dana revije filmova Europske unije u zagrebačkoj Kinoteci: život je lijep, rekli bismo gledajući talijanske filmove (Tipota i Tvrdo kuhano jaje), a pomalo začudan, nadrealan i tragičan kad gledamo portugalske (Među nama i Zlatna rijeka).
Kratki crno-bijeli film portugalske redateljice Margaride Cardoso Među nama (1999.) u kojem opisuje unutarnji svijet introvertiranog mladića Antonija koji je zaokupljen pisanjem dnevnika, pitanjima sudbine, "stvarima koje ne možemo izbjeći" te u sukobom s ocem poslužio je kao izvrstan uvod u puno mračniji film Zlatna rijeka (1998.).
U tragičnoj sagi portugalskog redatelja Paula Roche priroda igra glavnu ulogu. Strast, ljubomora, očaj i smrt prolaze obalama rijeke. Pa iako je cijela okolica nabijena mitom, vjerovanjima u legende i čuda prirode sve kreće nizvodno tek tada kada se u priču uplete trgovac zlatom, Rom Ze koji ne bi bio pravi Ciganin da ne posjeduje i dodatne moći - znanje o tajni rijeke i fantastičnim pričama koje su se dogodile i koje će se tek dogoditi na njenim obalama. Njegovim čarima u međuvremenu podliježe i stara cura Carolina koja mu postaje ljubavnicom. No, kada Carolina doznaje da je suprug Antonio vara s mladom nećakinjom pretvara se u staru vješticu iz mitova koja je spremna na ubojstvo nožem i mazanje zidova kuće krvlju.
Podjednako nadrealan jest i talijanski kratki film Fabrizija Bentivoglija Tipota (1999.) u kojem je prikazan život putujuće obitelji Roma u potrazi za kućom. Film na tragu dokumentarizma (slavlje, pjesma, objedovanje) s elementima nadrealnog (kuferi koji lete, sviranje bez instrumenata) postaje još apsurdnijim kada se grupa čudaka susreće s urbanom skupinom Talijana - kostimiranim glumcima.
A da u talijanskoj svakodnevnici Livorna ništa nije kostimirano svjedoči film o odrastanju dječaka Pietra (od rođenja do vjenčanja) - Tvrdo kuhano jaje (1997.). Uradak Paula Virzija simpatično je i zgodno djelo u kojem upoznajemo bistrog i pomalo preosjetljivog dječaka Pietra koji živi s retardiranim bratom i maćehom dok mu otac čami u zatvoru te otkačenog avanturista Tommasa. Pa iako je mnogo elemenata preuzeto iz Fellinijeva opusa i načina kako je on prikazivao ulicu, svadljive susjede, očeve kriminalce, ljubavne susrete, prsate prodavačice to nimalo ne ometa njegovu izvrsnu recepciju kod publike, a još manje stručne članove komisije u Veneciji koji su mu 1997. godine dodijeli specijalnu nagradu žirija.
