Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

A MJERE USELJAVANJA?

LJUDI NAM MASOVNO ODLAZE, ALI ZAŠTO NITKO NE DOLAZI? Stručnjaci za Net.hr otkrivaju što moramo napraviti ako ne želimo potpuno propasti

O mogućem uvozu radne snage u Hrvatsku, je li Hrvatska za to spremna, postoje li uzori u EU koje bismo slijedili, te postoje li projekcije na temelju kojih bi se mogla pripremiti migrantska politika pitali smo dr. Nenada Pokosa, demografa s Instituta dr. Ivo Pilar, te ravnateljicu Ekonomskog instituta u Zagrebu, dr. Marušku Vizek

Premijer Andrej Plenković se u izjavi nakon mise na Dan državnosti, kada je bio upitan o demografskoj kataklizmi, pohvalio rekordno malom – nezaposlenošću. No, neovisno o različitim interpretacijama skromnih statističkih pokazatelja o stvarnom stanju zaposlenosti i nezaposlenosti i odljevu radno sposobnog stanovništva, sve se otvorenije govori i o tome da bi kao jednu od demografskih mjera u Hrvatskoj trebalo razmotriti i useljavanja radne snage iz inozemstva.

Predsjednica Grabar Kitarović je u predstavljanju demografskih mjera, nakon gospodarskih mjera, reforme javne uprave, obiteljskih mjera – izdvojila i “mjere useljavanja”, ali bez većeg obrazloženja. “Hrvatskoj nedostaje radne snage, a ona sama ne može okrenuti demografske trendove i zato joj treba politika useljavanja”, istaknuto je u obraćanju predsjednice.

DEMOGRAFSKA MJERA O KOJOJ NITKO NE PRIČA: Hrvatskoj bi sad, usred iseljavanja u Irsku, dobro došli ‘naši Srbi’ koji su napustili zemlju 90-ih 

Hrvatska nema migracijsku politiku

Navodno se i u vladinoj radnoj grupi za demografiju koja priprema strategiju koja bi trebala biti predstavljena za godinu dana razmatraju i ta rješenja. No, iako se ovih dana spominje da se o tim mjerama govorilo već u vrijeme Vlade Jadranke Kosor, činjenica je da Hrvatska u ovom trenutku nema definiranu “migracijsku politiku”.

Dr. Nenad Pokos, poznati demograf s Instituta Ivo Pilar kaže da su razumljivi zahtjevi za donošenjem migracijske politike: “Hrvatska se posljednjih nekoliko godina suočava s nedostatkom radne snage zbog intenzivnog iseljavanja stanovništva u radno aktivnoj dobi te ulaska u tu dob, malobrojnijih generacija rođenih devedesetih godina prošlog stoljeća.

Taj nedostatak radne snage najbolje se očituje u povećanju kvota za izdavanje radnih dozvola strancima s prošlogodišnjih devet tisuća na čak ovogodišnjih 35,5 tisuća radnika. Zbog manjka radne snage sve su glasniji zahtjevi za donošenjem migracijske politike, s jasno definiranim mjerama te njihovom implementacijom, a što Hrvatska do sada nikada nije imala.”

Dr. Pokos smatra da bi u toj politici, odnosno strategiji, naglasak trebao biti na povratku “hrvatskog iseljeništva te uklanjanju prepreka s kojima se povratnici susreću prilikom preseljenja u Hrvatsku.”

Troma birokracija je prepreka

“Pri tome se misli na lakše rješavanje “papirologije” (spora i troma hrvatska administracija, koja je neučinkovita i predstavlja dodatnu prepreku za brojniji povratak hrvatskih iseljenika), lakšem stjecanju državljanstva te omogućavanju učenja hrvatskoga jezika. Naravno, ovdje se kod problema povratka u domovinu ističe i integriranost odnosno asimilacija u državama u kojima se iseljenici trenutno nalaze te napuštanje dobro plaćenih radnih mjesta ili poduzeća čiji su vlasnici.”

No, dr. Pokos smatra da je vrijeme da se ozbiljnije poradi i na dolasku radnika iz ostalih država. “Do nedavno su najveći broj doseljenika činili Hrvati iz Bosne i Hercegovine, ali se ulaskom Hrvatske u EU i njima pružila mogućnost lakšeg zapošljavanja u državama članicama zbog posjedovanja hrvatskog državljanstva. Stoga najveći broj stranih radnika u Hrvatskoj danas čine Bošnjaci i Srbi iz Bosne i Hercegovine, ali i Srbije te Albanci s Kosova i Makedonije. Međutim njihov broj nije dovoljan za popunjavanje deficitarnih zanimanja među kojima su najbrojnija ona u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu, metalnoj industriji te brodogradnji.

Zbog iseljavanja hrvatskih građana ove godine znatno su povećane kvote i u zdravstvu, poljoprivredi, prometnim zanimanjima (vozači, piloti, stjuardese) te u IT sektoru gdje su traženi inženjeri i dizajneri računalnih igara. Kako mnogi građani navedenih zemalja (Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova, Makedonije) također pronalaze bolje plaćeni posao u zapadnoeuropskim državama, Hrvatske se mora u potrazi za radnom snagom okrenuti istočnijim zemljama u kojima radnici imaju niže plaće od nas. No, vezano uz to, prije neki dan objavljen je podatak da su u EU prema stvarnoj kupovnoj moći od građana Hrvatske siromašniji samo Bugari. Stoga, Hrvatska može biti atraktivna primjerice stanovnicima Ukrajine koji imaju veoma niske plaće no znatan dio stanovnika iz te države danas nalazi zaposlenje u Estoniji i Poljskoj.”

Estonija i Poljska nam mogu biti primjer

Na pitanje postoje li u EU zemlje koje mogu biti primjer za Hrvatsku što se tiče uvoza radne snage, dr. Pokos izdvaja upravo Estoniju i Poljsku:
“Upravo su te dvije države posljednjih godina zbog niskih stopa nataliteta i iseljavanja svojih građana u inozemstvo mnogo učinile u privlačenju svojih iseljenika te stranih radnika. Tako je Estonija 2015. godine prvi puta nakon stjecanja neovisnosti zabilježila pozitivnu migracijsku bilancu od 2,4 tisuće stanovnika, što je nastavljeno i iduće dvije godine; 2017. već s pet tisuća više doseljenih nego iseljenih.

Među doseljenicima u Estoniju malo više od 50 % čine povratnici iz inozemstva tj. Estonci, a slijede Rusi i Ukrajinci sa po 8 % te Finci sa 6 % ukupnog broja doseljenih. Poljska je pak, 2016. godine zabilježila pozitivnu migracijsku bilancu prvi puta nakon 1959, godine, a među doseljenicima sa 65% uvjerljivo prednjače Ukrajinci čemu je u velikoj mjeri doprinijela i nestabilnost u toj zemlji. Nakon njih slijede doseljenici iz Bjelorusije, Rusije, Indije, Vijetnama, Kine, Turske, Gruzije, Pakistana i Moldavije.”

Dr. Pokos pozdravlja i primjer zapošljavanja nekoliko radnika iz Indije u građevinarstvu o čemu su pisali brojni hrvatski mediji. “Možda su upravo Indijci, Bangladešani, Filipinci, Pakistanci i sl. rješenje za popunu velikog dijela radnih mjesta jer s hrvatskim plaćama mogu prehraniti svoje obitelji te imaju dobre radne uvjete te adekvatan smještaj. Međutim, integracija takvih radnika za Hrvatsku je znatno skuplja jer s njima nemamo kulturnu i jezičnu sličnost kao s pripadnicima nekih europskih naroda”, naglašava dr Pokos.

NISU NAŠLI RADNIKE, PA SU ZAPOSLILI INDIJCE: ‘U Hrvatskoj nam je bolje nego u Dubaiju, navijamo za vaše Vatrene’ 

Uopće ne znam koliko radnika nam treba

No, unatoč tome što demografi upozoravaju da je krajnje vrijeme za donošenje migrantske politike i ozbiljnijeg uključivanja stranaca na hrvatsko tržište radne snage, činjenica je da u ovom trenutku nema preciznih pokazatelja i projekcija potreba za radnom snagom. Kada smo pitali dr. Marušku Vizek, ravnateljicu Ekonomskog instituta postoje li projekcije o mogućem uključivanju strane radne snage do npr. 2025., dr. Vizek upozorava da mi u Hrvatskoj zapravo nemamo ozbiljno vođene statistike na temelju kojih bi se mogle raditi projekcije potreba za radnom snagom. Sustav u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje mora biti informatiziran i povezan s Ministarstvom znanosti, te bi se na godišnjoj razini trebale provoditi analize i pripremati projekcije.

“Mi nemamo godišnje lako dostupne i institucionalizirane podatke o radnoj snazi koja je izašla iz škola i fakulteta i o potrebama s tržišta – jedino tako se može utvrditi “razlika”, koliko točno radnika i kojih profila nedostaje. Sustav mora biti informatiziran i pregledan da bi se jednostavno i brzo moglo utvrditi koje profile radnika imamo a što gospodarstvo treba. Onda se može govoriti o “razlici” i kako brzo i učinkovito riješiti problem nastale razlike. Tek na temelju ozbiljnih statistika mogla bi se uključiti i znanost sa svojim analizama i projekcijama”, naglašava dr. Vizek.

Povratak na Net.hr