Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Priča o najpopularnijem božićnom baletu svih vremena

Repertoare pozornica diljem svijeta u predbožićno vrijeme obilježavaju izvedbe slavnog baleta “Orašar” Petra Iljiča Čajkovskog, no današnja nezaobilazna obiteljska blagdanska kazališna poslastica nakon svoje je praizvedbe krajem 19. stoljeća bila pravi promašaj.

Danas jedno od najljepših djela klasične baletne literature, “Orašar” je stoljeće i nešto nakon praizvedbe daleko najpopularniji balet predbožićne sezone čija popularnost kod publike neprekidno raste te je to danas najizvođeniji balet u svijetu uz kojega su odrastale generacije i generacije mladih.

No, tog davnog 18. prosinca 1892. publika Marijinskog kazališta u Sankt Peterburgu nije bila osobito dirnuta koreografijom slavnoga Mariusa Petipae, “oca ruskog klasičnog baleta” i njegova asistenta Lea Ivanova, piše Huffington Post.

Fabula se labavo temeljila na priči njemačkog romantičara Ernesta Hoffmanna “Orašar i kralj miševa”.

Neuvjerljiv, neinspirativan i dosadan

Kritičarima se skladba svidjela, no baletnu su izvedbu i kostimografsko rješenje u svojim osvrtima nazvali “neuvjerljivim, neinspirativnim i dosadnim”. Sve u svemu, “Orašar” nikako nije bio “instant uspjeh” a Čajkovski, koji je preminuo 1893., nije svjedočio njegovoj kasnijoj planetarnoj popularnosti.

Činjenicu da je postao nezaobilazni dio božićnih rituala diljem svijeta “Orašar” može gotovo u cijelosti zahvaliti ruskom baletnom koreografu gruzijskog podrijetla Georgeu Balanchineu, jednom od najvećih koreografa 20. stoljeća kojeg se smatra utemeljiteljem američkog baleta.

Sastavni dio blagdanskog panteona

Balanchine je “Orašara” prvi put postavio 1954., dva desetljeća nakon američke praizvedbe, a njegova je adaptacija odmah postala pravi hit u New Yorku. Od tada do danas, Klara i Drosselmeyer, Orašar i Šećerna vila postali su jednako važan sastavni dio “zimskog blagdanskog panteona” kao i Snjegović, Grinč i Rudolf, piše Huffington Post.

Samo na repertoarima hrvatskih pozornica ovog su se Božića našle produkcije Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu u koreografiji Dereka Deana; izvodio se i u HNK-u Osijek u rekonstrukciji baleta iz 1970.; nezavisni Teatar Aplauz postavio ga je kao mjuzikl u režiji Marka Jurage; Zagrebačka filharmonija izvela je “Orašara” u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog na predbožićnom koncertu tradicionalnih božićnih pjesama, izvodio ga je i Simfonijski orkestar HRT-a prilikom nedavne predbožićne turneje Italijom, a u Lisinskome je početkom prosinca s njime gostovao i baletni ansambl Carskog ruskog baleta.

Povratak na Net.hr