Kada mi je urednica Trojke poslala video klip "Umij se" sa namerom da ga obradim u tekstu, mislila sam da je to uvod u najdosadnijih pola sata u mom životu. Ja sam obično u pravu, ali ovaj put nije bilo tako. Humor koji će razumeti svaki Dinarac, onaj sa dinarom ili bez dinara, naterao me je da probam da uradim intervju sa autorom klipa, umetnikom Damirom Nikšić. Ovaj gospodin je bio dovoljno ljubazan da mi učini to zadovoljstvo. O igri sa primitivizmom, umivanju jednog Muslimana ili Srbina, Ekremu Jevriću...
1. U svom klipu "Umij se" prosečnom gledaocu sa YouTube-a možda izgledate kao personifikacija neandertalca iz Bosne koji se zapravo krije u svima nama. Da li ste računali na taj efekat kao na deo svog plana ili ne? Naravno. To je dio projekta koji nazivam "Put u središte zemlje". To je put u srce Dinarskih Alpa, u prašumu Perućicu, put u Dinaridsku dušu. Vi znate da su posljednja DNK istraživanja pokazala najveću koncentraciju haplogrupe evropskih starosjedilaca kod Bosanaca i Hercegovaca. Dakle postoji koncentracija staroevropljana koji su se sklonili na jug Evrope u posljednjem ledenom dobu, prije nego su Evropu naselili tzv. Proto-evropljani, tj. indoevropski narodi koji danas u njoj žive. Ja sam nastojao da se povežem sa genom evropskog starosjedioca, domoroca, urođenika Evrope koji danas živi u jedinom evropskom rezervatu zaraćenih urođeničkih plemena, rezervatu i nacionalnom parku koji se zove Bosna i Hercegovina. Dakle mi smo ti kao neki Dinaric Park, imamo jednu od dvije posljednje prašume u Evropi, i imamo pračovjeka.
2. Kažete da je "kulturni fundamentalizam" suprotan elitizmu, ali u vašem tonu se može osetiti visoka doza elitizma. Da li mislite da lupam ili donekle imam pravo? Pa tako je bilo i sa New Primitivs pokretom. Zar nije? Ipak su to radili neki pametni i obrazovani mladi ljudi, studenti, djeca iz finih familija. Ja sam možda malo dalje otišao i sa filozofijom primitivizma, sa njegovom definicijom na ovim prostorima, sa školom i stručnom spremom, ali sam tim otišao i dublje u "korijene" primitivizma, oslobodio se kompleksa produkcije i uletio u ovaj medij, nastojao postati primitivniji od primitivaca i probiti taj zvučni zid, preći u "noble savage", očišćenog od derivata svih kultura i društvenih konstrukcija koje su plavile ovo područje, pronaći izvor autentične kulture, plemenske i plemenite - onako - antropološki. Vjerovatno kada bi danas sreli nekog iz tih prastarih vremena - mislili bi da je sebi umislio da je neko i nešto, jer ti ljudi su imali jako razvijen kodeks časti i odgovornosti unutar plemena. Dovoljno je pročitati mudrost sa stećaka i shvatiti koliko površni nisu bili.
3. Ipak, i dalje ste na ovim prostorima najprepoznatljiviji po klipu "If I Wasn't Muslim". Koliko vas inspiriše "mračni vilajet", a koliko samo diskriminacija i različitost? Kako bi izgledali klipovi na temu "If I Wasn't Croatian" ili "If I Wasn't Serbian"? "If I Wasn't Muslim" je napravljen u Americi, nakon napada na Irak i u vrijeme diskriminacije Arapa, pa sam nekako osjećao potrebu da Amerikancima poručim da ne budu rasisiti i antisemiti, da to nije lijepo. Da ne budu kao Evropljani. Sada sam nazad u tamnom vilajetu tako da se sada bavim ovim temama. Svako vrijeme ima svoja pitanja, svoje odgovore, svoje probleme i svoja rješenja. Ako se radi o pitanju identiteta, onda svi mogu da tragaju za njim, da ga izmišljaju, renoviraju. Ne kažem da trebaju. To je opasan psiho-trip, u stvari ultimativni psiho-trip. Ja ne preporučujem nikom da se prepušta tom tripu bez vodiča, nekog ko poznaje zamke, nekog ko poznaje istoriju, mitove, derivate, nekog ko poznaje put, jer na kraju dolazimo preko stereotipa do arhetipa, a susret sa animusom i animom je težak trip, pa zatim susret sa likom protoroditelja i tako to... neka se paze koji krenu na taj trip jer potrebno je biti jednako površan koliko i dubok da bi se brzo isplivalo i izronilo, a humor je dobar način, dobar površni glupavi bosanski humor, on je prava bijela magija. Valjda su ga ljudi razvili vijekovima u ovom Tamnom Vilajetu da bi se znali instant-vaditi iz dubokih govana ove gorštačke i kotlinske psihoze.
4. Malo koji gledalac koji se smejao na vaše klipove na istom nivou na kom se smejao i hitu "Pos'o Kuća - Kuća Pos'o" zna da ste vi zapravo slikar, da ste studirali u Milanu i Bolonji, te da ste izlagali na Venecijanskom bijenalu. Kako je jedan intelektualac odlučio da se spusti na nivo jednog ekremofila? Zbog čega? Ja sam magistrirao umjetnost i istoriju umjetnosti u Arizoni. Imao sam kontakt sa Jaqui indijancima, sa jednim Navaho indijancem, Kelvin Yazzie-jem sam izvodio performanse. Kasnije sam živio i predavao u Čikagu. Volio sam otići u klub Buddy Guy-a na South Loop-u, par stotina metara od stana koji smo bivša žena i ja tamo kupili. Vidiš, Ekrem je indijanac. Ekrem je crnac. Ekrem je manjina. Ekrem je urođenik. Ekrem je dijaspora. Ekrem je rob. Ekrem je specimen, egzemplar jednog bića, jednog duha. I ono što je on otpjevao, tekst koji je otpjevao, ne razlikuje se mnogo od teksta nekog blues-a iz delte misisipija ili indijanske žalopojke. Blues koji je otpjevao svi razumiju, pa čak i prosječan afrički-amerikanac ili italo-amerikanac ili irac-amerikanac imigrant u Čikagu, Nju Jorku, bilo gdje gdje Ekrem živi. Bijeli ljudi koji su počeli svirati bluz u Londonu - bili su ekremofili jednog crnog Ekrema iz delte, jednog Muddy Waters-a, R.L. Burnside-a, Robert Johnson, Skip James, J.B. Lenoir -a, itd... I oni su bili školovani bijelci, elita, koji su išli za "korijenima", za nečijim "narodnjacima" , jer Blues je folk muzika jednog naroda, a za mlade Londonce je bio veoma elitna muzika... znaš o kojoj generaciji muzičara govorim otprilike.
http://www.youtube.com/embed/pu-eeRFWcxI 5. Je l' imate devojku? Meni ste jako simpatično nenormalni. Bez šale, nazvani ste i "bosanskim Havijerom Bardemom". Opa. Poredile su me neke djevojke s njim, i to baš u vrijeme kada je bio tu u Sarajevu. Mimoišli smo se na ulici, on je gurao kolica s djetetom, i onda mi je prijateljica s kojom sam bio rekla da sam mnogo zgodniji, visočiji, markantniji od njega. On je sitan. A malo je falilo da glumim nekog umjetnika u filmu sa njegovom ženom. Ali tada sam okupirao Umjetničku galeriju BiH, pa nisam mogao napustiti položaj, a i ovaj glumac koga sam trebao mijenjati javio se na vrijeme tako da nisam uspio da dobijem odgovor iz prve ruke u vezi mene i Havijera i naše sličnosti. :))) Imam djevojku, naravno. Evo je kraj mene, čita knjigu, ja donosim drva na drugi sprat iz garaže, ložim vatru, pazim je, tetošim. Odlučili smo da koristimo ukrasnu peć za grijanje i romantiku ovu zimu.
6. Gde su žene u vašoj umetnosti, koje mesto zauzimaju one u svetu jednog Bosanca? Napisao sam ja dosta pjesama koje su posvećene odnosu prema ženama. Žene vole moje ljubavne pjesme. Uradio sam i par video radova sa bivšom ženom. Ona je amerikanka. U stvari mislim da se radilo o jednom radu. Kasnije, u toku i nakon razvoda sam joj posvetio još par nekih radova, neki karasevdah-blues me je bio spopao. Trenutno ih nema u vizuelnoj umjetnosti jer to je nezgodno sa ženama i modelima danas. Tuže te, traže prava, pretvore se u karakondžule..., žene u umjetnosti danas su jako zeznute, kompetitivne, ponosite, sujetne, ne smiješ niti jednu izdvojiti. To ti je nešto kao Sulejmanov harem. Ili ćeš pjevati svima, ili nijednoj posebno. :)
7. Nije lako umiti se ni vodom, a kamo li svešću. Mislite li da je takva vrsta umivanja moguća na širokim narodnim masama, ili je svest mase do kraja tužna i opskurna priča? Pa slušaj, ako ih se ne pazi, ako ih se zapusti - onda to ode u otuđenje od samih sebe. Umjetnici moraju tražiti izvore u narodu. To gotovo pa niko više ni ne radi. Ja volim antropologiju, i šteta što to nisam studirao. Svijest ljudi je takva kakva jeste. Kao antropolog ne smiješ intervenisati. Kao umjetnik možeš zapisati, prokomentarisati. Ali ne treba se previše vezivati za taj kolektivni identitet, svijest, nesvijest ili podsvijest. To je sve samo jedna mogućnost, jedna od realnosti, a ima ih jako mnogo. Ostane ti da radiš što direktnije, što impulsivnije, i da ne očekuješ ništa, ni rezultate, ni promjene, a naročito ne ono što izmaštaš da bi moglo da se desi. Ne treba ozbiljno shvatati maštu, tj. treba je ozbiljno shvatati kao maštu i maštanje, fikciju, umjetnost, ali pravi umjetnik nikada ne shvata maštu na način na koji shvata realnost. Kao madžioničar, tako i umjetnik najbolje razlučuje fikciju od stvarnosti, trik od iskrenosti, laž od istine - i naročito je važno da nikada ne povjeruje u sopstvenu laž, ali da je živi i izgovara kao da je potpuna istina. To je svijest.
8. Nazvali ste sebe "prvim mini starom kulture". Ko je tu mini star, ko ministar, a ko superstar? Da, proglasio sam sebe mini starom kulture jer želim da povedem ljude da osnuju Ministarstvo kulture, nauke i obrazovanja BiH koje za sada ne postoji. Mislim da je to bitna i spasonosna stvar za ovu zemlju, pa i sve zemlje u okruženju. Mislim da je BiH srce dinarskog identiteta. Nešto sasvim drugačije. Neka vrsta škotske. Čak i oni likovi sa stećaka iz Stoca, oni koji pozdravljaju, primijetićete - imaju kiltove. Ti gorštački simboli, ti srednjevijekovni kameni blokovi na visoravnima - to je nešto gdje čovjek sebe pronađe. To je kultura. To je rokenrol, gorštački, teški, sirovi, bosanski. Mi ovdje bijemo bitku protiv turbofolka, samo što je ta bitka u BiH nekako iskristalizirana. Jedan sirovi soj - sirovog bosanskog rokenrola, protiv drugog sirovog soja - ugojenog i zadojenog turbofolka. Mi ovih dana bijemo bitku za Dom mladih, za Skenderiju gdje je ponikao rokenrol Sarajeva. Mi istjerujemo cajke i turbo-folk iz njega.
9. Delujete malo zajebano. Nema upitnika. Bosna je zajebana. Takvim te napravi. Puno je ovdje zajebanih ljudi. Ne bih rekao zajebanijih od mene jer svako ima svoju slabost gdje se najmanje nada, pa smo mi svi podjednako zajebani u onoj mjeri u kojoj imamo , poznajemo ili ne poznajemo svoje slabosti. Nekada najzajebaniji padaju na najbezazlenijim glupostima. Sve je to rokenrol. To tako treba. U toj slabosti i toj svijesti o tome da se ne može ni daleko ni visoko, u tome je sav epskolirski romantični moment. A ova zemlja, ma daj, samo pogledaj Jajce i reci mi da taj kraljevski grad nije bio Dizniju u snovima pa ga nije dobro preslikao - to je kraljevski grad iz čijeg srca teče vodopad jedne rijeke koja se uljeva u drugu podno grada. Kako može neko ostati normalan i ne biti raspuhan tim ljepotama i vjetrovima u ovoj zemlji. Nije normalan ko je normalan. Otud možda ta "zajebanost". I Tito je znao šta radi. Napravio je FNRJugoslaviju u bosanskom kraljevskom gradu. Iz Jajca se ispilila ta Jugoslavija. Najveća slobodna teritorija u okupiranoj Evropi bila je u Bosni. Zajebani ljudi ovdje žive, samo treba taj potencijal inicirati.
Hvala Vam mnogo na Vašem vremenu, ako ikada budete na relaciji Pariz - Beograd, častiću vas lošim vinom. Još jednom, hvala Prilično često sam na toj relaciji. Kada se vraćam iz Pariza onda mi valja čekati čitav dan večernji avion za Sarajevo. Onda mi se često desi da sa Monmartra gdje sam bio noć prije završim na Skadarliji sa prijateljima iz Beograda dan kasnije. Onda pjevamo: noćni život na Balkanu - bio je ko sred Pariza. Skoro sam bio u Beogradu, za Bajram. :)) Pjevali smo Čolinu "April u Beogradu", samo smo je prepjevali u: "Bajram u Beogradu, jedno prošlo doba, itd.... Bilo je dobro. Ismijemo se do suza. Opet je bila Skadarlija i raja. Čak sam zapjevao "Roadhouse Blues" sa nekim bendom koji je svirao tu noć. Prepala se publika, nisu smjeli da me gledaju, ne znam šta im je. "Sve je to od lošeg vina" valjda.
Nema na čemu, hvala tebi....
