Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

PITANJE DANA DRŽAVNOSTI

KAO DA PRIJE ’90. NIJE POSTOJALO NIŠTA: HDZ je ponovno krenuo s teškim optužbama o ‘krađi povijesti’, nevjerojatno koga za to optužuju

Hrvoje Klasić piše o pitanju koje se ovih dana ponovno pokrenulo – kada bi u Hrvatskoj trebalo slaviti dan državnosti

Ovih dana ponovo se pokrenulo pitanje kada bi u Hrvatskoj trebalo slaviti dan državnosti. Po mišljenju nekih političara, uglavnom onih iz HDZ-a, to bi (ponovo) trebao biti 30. svibanj. Najglasniji u toj inicijativi bio je zamjenik predsjednika spomenute stranke naglasivši da je to “dan kad je formiran prvi višestranački sabor, da je to povijesni dan za Republiku Hrvatsku, upamćen u narodu.”

U nastavku on daje i objašnjenje zašto onda toga dana više ne slavimo dan državnosti. Zato što nam je, kaže on, “2001. netko pokušao ukrasti povijest”.

Kradljivci povijesti su naravno oni koji na izborima 2000. pobjeđuju HDZ nakon desetogodišnje vladavine. Oni koji su smatrali da formiranje prvog višestranačkog sabora s HDZ-ovom većinom (30.5.1990.) nije dovoljan razlog da se taj dan obilježava kao dan državnosti.

Zašto onda HDZ nije vratio ‘ukradeno’?

Upada u oči činjenica da je od spomenute “krađe” do danas HDZ na vlasti bio duže nego oni koji su “pokušali ukrasti povijest”. Zašto u međuvremenu nisu vratili “ukradeno” vjerojatno oni najbolje znaju.

Nema spora da je 30. svibanj jedan od važnijih datuma u našoj povijesti. Bio je to svojevrstan “službeni” početak demokracije u Hrvatskoj. Međutim, u kakvoj su vezi taj događaj i (hrvatska) državnost? Ili još konkretnije, je li Hrvatska toga dana dobila državnost? Odgovor je jednostavan. Nije!

ISTINA O TUĐMANU: Zašto desnica nekritički slavi Titovog generala i šefa kluba Partizan koji se s Miloševićem dogovarao o Bosni? 

I prije ’90. smo imali državnost

Hrvatska je i prije 30. svibnja 1990. imala svoju državnost. U Ustavu iz 1974. jasno piše da je “SR Hrvatska država utemeljena na suverenosti naroda”, da je “nacionalna država”, te da za njezine građane “postoji republičko državljanstvo”.

Istim ustavom određeni su teritorij, granice, zastava, grb pa čak i himna Hrvatske, kao države. Naravno, jasno je naglašeno da se SR Hrvatska nalazi u sastavu SFRJ. Drugim riječima, u tom trenutku Hrvatska nije neovisna država.

Ali, je li to postala 30. svibnja 1990? Odgovor je opet negativan. Baš naprotiv, višestranački sabor koji je konstituiran toga dana nekoliko će mjeseci kasnije donijeti prvi demokratski, tzv. Božićni ustav. U njegovom članku 140. izrijekom piše: “Republika Hrvatska ostaje u sastavu SFRJ do novog sporazuma jugoslavenskih republika ili dok Sabor Republike Hrvatske ne odluči drugačije.”

Sabor će drugačije odlučiti tek godinu dana kasnije, u lipnju 1991., donošenjem Deklaracije i Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti. Ti će dokumenti stupiti na snagu 8. listopada iste godine.

KLASIĆ: Zašto neki u Hrvatskoj imaju potrebu uljepšavati ulogu Hitlerovih saveznika? Pa, to bi bilo pitanje za psihijatre 

Kada bi, zapravo, trebali slaviti dan državnosti?

Dakle, više od godinu dana nakon 30. svibnja 1990. Hrvatska je još uvijek formalno-pravno sastavni dio države koja se zvala Jugoslavija. Štoviše, u ljeto 1991. jedan visokopozicionirani član HDZ-a postat će i predsjednikom te države.

Ovaj tekst je tek mali doprinos raspravi o jednom važnom događaju iz hrvatske povijesti oko kojeg očito postoje određeni prijepori. Ne oko činjenice treba li slaviti uspostavu državnosti i neovisnosti, nego kada i kako.

Ako će smisao tog (kao i svih ostalih) praznika i dalje biti jedan neradni dan više u kalendaru, onda bolje da ništa ni ne mijenjamo. Ukoliko pak želimo ozbiljno razgovarati bilo bi poželjno da u toj raspravi svatko ima pravo izreći svoje mišljenje, a da zbog toga ne bude unaprijed proglašen neprijateljem Hrvatske. Ili, kradljivcem hrvatske povijesti.

Tko ustvari krade našu povijest?

Jer, pitanje je tko ustvari krade našu povijest? Oni koji se usuđuju reći da su Hrvati do 1990. živjeli i u Hrvatskoj, a ne samo u emigraciji? Da su brojni hrvatski političari i prije osnivanja HDZ-a branili hrvatske interese.

Da su se do 1990. po Hrvatskoj gradile tvornice u kojima su radili hrvatski radnici, osnivale škole i fakulteti na kojima su se školovali budući hrvatski stručnjaci, otvarale bolnice u kojima su se usavršavali najbolji hrvatski liječnici. I sve to u nešto većem broju nego u posljednjih dvadesetak godina. Jesu li svi oni koji nisu doživjeli totalnu amneziju i koji pamte život i prije 1990. kradljivci povijesti?

Ili su “kradljivci” oni koji ne znaju učiti iz povijesti, koji se s njom ne suočavaju nego obračunavaju. Oni za koje povijest uvijek počinje i završava s njima.

Povratak na Net.hr