Kako se Hrvatska prvi put ikad suprotstavila ostatku Europske unije, natjeravši sve da učine točno ono što želi
Hrvatska diplomacija je stala na stranu Kine u sporu oko Južnokineskog mora
Hrvatska diplomacija uspjela je uz pomoć Grčke prisiliti 26 članica EU da prihvate, u najvećoj mjeri, njen prijedlog priopćenja o odnosu Europske unije spram presude Stalnog arbitražnog suda u Haagu u sporu između Kine i Filipina oko prava na Južnokineskom moru. Velika Britanija, Njemačka i Francuska željeli su, za razliku od Hrvatske i Grčke, uputiti strogo upozorenje Kini da mora prihvatiti, uvažavati i provesti odluku Arbitražnog suda u Haagu koji je, u graničnom sporu između dvije države, presudio u korist Filipina.
Berlin, London i Pariz smatraju da Kina, ako želi biti ravnopravna članica međunarodne zajednice, pogotovo stoga što želi igrati i jednu od ključnih uloga u svjetskom poretku, mora poštivati norme međunarodnog prava kao i svaka druga država. Predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk odmah po izricanju presude izjavio je kako je ona od iznimne važnosti: temljena je na međunarodnom pravu pa je od zajedničkog interesa da je podrže i Kina i EU.
Pravo na Južnokinesko more polaže devet država
Inače, kroz Južnokinesko more, koje se prostire na 3,5 milijuna četvornih kilometara, godišnje se preveze roba u vrijednosti od 5 tisuća milijardi dolara, a tuda prolazi i takozvani Pomorski put svile. Više od 65 posto kineskog uvoza i izvoza prolazi tim morem koje je još i beskrajno bogato naftom i plinom. Prava na Južnokinesko more polaže devet država: Indonezija, Brunej, Filipini, Vijetnam, Kambodža, Kina, Malezija, Tajvan i Singapur.
Hrvatska, Mađarska i Grčka nisu željele prihvatiti prijedloge Njemačke, Francuske i Velike Britanije pa su odbile staviti svoj potpis na prva dva prijedloga priopćenja. Nakon toga uslijedilo je, kako kažu u Bruxellesu, još 72 sata neprekidnih i teških pregovora, tijekom kojih se Mađarska povukla, dok su Hrvatska i Grčka ustrajale na svojim zahtjevima. Kako se sve važne odluke u EU donose konsenzusom, tako bez pristanka Zagreba i Atene nije bilo moguće donijeti osuđujuću izjavu protiv Kine.
EU ostala neutralna zbog pritiska nas i Grčke
Povjerenica za vanjske poslove Federica Mogherini na kraju je pripremila nacrt dokumenta koji je bio prihvatljiv Zagrebu i Ateni, pa je zajedničko priopćenje, s gotovo tjedan i pol dana zakašnjenja, ugledalo svjetlo dana. U priopćenju, baš onako kako je predlagao Zagreb, EU je zahvaljujući pritisku Hrvatske i Grčke ostala neutralna u sporu između Kine i Filipina: nije se opredijelila ni za ni protiv presude, nije se izravno obraćala ili optuživala Peking, kako je to prvotno bilo zamišljeno. Primjerice, SAD i Japan rezolutno su tražili od Kine da prizna sudsku odluku, što je Peking s indignacijom odbio.
EU se jedino založila za održavanje međunarodnog pravnog poretka na morima i oceanima, uz napomenu da se sporovi trebaju rješavati mirnim putem i pregovorima. EU je u svom priopćenju predložila svim zainteresiranim stranama da organiziraju “brze i uvjerljive” pregovore na kojima bi se utvrdio zajednički kodeks ponašanja na u Južnokineskom moru. Što je sve, zapravo, na tragu stajališta koje zastupa Kina.
Pozicija Hrvatske uvjetovana vlastitim procesom
Takva pozicija Hrvatske uvjetovana je činjenicom da je protiv njene volje, iako se ona povukla iz sudskog spora, Međunarodni arbitražni sud u Haagu nastavio s procesom utvrđivanja pomorske granice između Zagreba i Ljubljane.
Budući da se može očekivati da će Abitražni sud – doduše, ne prebrzo – ipak donijeti pravorijek o tom sporu, Hrvatska je, podržavajući kinesko stajalište spram suda u Haagu, unaprijed pokazala da ni ona nije spremna priznati jednostrane odluke Arbitražnog suda u Haagu.
Kineska stajališta s kojima se slaže i hrvatska strana sažeto je fomulirao pukovnik Jing Chunlu, kineski vojni attache, na prijemu koji je u Zagrebu, u povodu 89. obljetnice osnutka Kineske narodne armije, organizirala gospođa Deng Ying, veleposlanica Kine u Hrvatskoj.
Južnokinesko more ilegalno prisvojeno 70-ih
“Kina nikada nije pristala da se spor vodi pred Arbitražnim sudom u Haagu, a osim toga taj je sud privremen, nema veze s UN-ovim Međunarodnim sudom pravde. Također, nema pravo jurisdikcije nad teritorijalnim ili graničnim sporovima u Južnokineskom moru i njegova arbitraža je izvan opsega Konvencije UN-a o pravu na moru. Južnokinesko more kroz cijelu je povijest bilo kinesko, sve do 70-godina prošlog stoljeća, kada su Filipini i ostale države ilegalno prisvojile dijelove kineskog teritorijalnog mora.
Kina zbog toga ne priznaje presudu suda u Haagu jer je on nenadležan i za Peking nema obvezujuću snagu. Kina će zauvijek zadržati svoju privrženost mirnom rješavanju sporova, zalažemo se za promicanje pomorske suradnje, zajednički razvoj na obostranu korist u Južnokineskom moru, koje treba biti more prijateljstva i suradnje. I jednu stvar moram posebno naglasiti: sloboda plovidbe i sloboda preleta kroz zračni prostor Južnokineskog mora nikada nisu bili upitni, nikada nisu bili problem, a nikad ni neće biti.”
Delikatne odluke
Obrazlažući svoje stajalište spram odluke Arbitražnog suda u Haagu, hrvatska strana je isticala kako se tako delikatne odluke ne mogu lomiti preko koljena jednog suca, već se moraju sagledavati u širom kontekstu, uzimajući, prije svega, u obzir cijeli niz povijesnih i društvenih okolnosti. Također, svaka odluka mora se temljiti na Konvenciji UN-a o pravu na moru, tzv. UNCLOS.
Isto je stajalište zastupala i Atena, koja, kao i Zagreb, ima teritorijalne sporove s Ankarom, pa ni ona ne želi unaprijed prihvatiti obvezu da prizna baš svaku odluku arbitraže.
Nacionalni interesi ispred interesa EU i SAD-a
Dok su isključivo američki vojni brodovi patrolirali Južnokineskim morem, nijedna zemlja osim, dakako, Kine, nije se tomu protivila. Sada kada se pojavila kineska ratna monarica, koja patrolira unutar vlastitih teritorijalnih voda, odmah je nastao problem. I to takav da je prošlog mjeseca francuski ministar obrane Yves Le Drian najavio da će njegova zemlja zatražiti od članica EU da pošalju svoje ratne brodove u Južnokinesko more kako bi zaštitili slobodni prolaz svojim trgovačkim brodovima.
Dakle, američka i francuska ratna mornarica, koje nemaju nikakve veze s Južnokineskim morem, mogu njime patrolirati, a Kinezi, čije su to teritorijalne vode, ne smiju jer, navodno, time ugrožavaju svjetski mir. Upravo zbog toga dobro je da je hrvatska diplomacija, odlučno i čvrsto, kao rijetko kada do sada, odlučila vlastite nacionalne interese napokon staviti ispred pojedinačnih ili skupnih interesa nekih članica EU i SAD-a.