Međutim, iako većina roditelja vjeruje u davanje džeparca ipak će tek svaki drugi roditelj posegnuti u novčanik i redovito ga isplaćivati.
Imaju li vlastiti prihod rjeđe će pitati za dodatna sredstva, što će smanjiti stres u odnosu djeteta i roditelja ali ni to nije najbitnije. Najvažnije je naučiti ga kako najbolje iskoristiti dobivenu svotu. Evo nekoliko savjeta:
- Počnite u pravoj dobi. Većina stručnjaka vjeruje da je najbolje početi s pet, a do sedme bi svakako trebalo davati bar nekakav iznos.
- Ne uvjetujte ga dobrim ponašanjem i uspjehom u školi. Ni jedno od toga ne treba biti plaćeno stoga je štetno odašiljati upravo takvu poruku. Discipliniranje odvojite od džeparca.
- Uručujte ga redovito, koliko stoji do vas, prema točnom rasporedu. Dok je za mlađu djecu i jednom tjedno prevelik razmak, za tinejdžere je najkorisnije da isplata pada jednom mjesečno.
- Dobro razmislite želite li džeparac povezati s radovima u kući. Mnogi vjeruju da ga djeca trebaju zaraditi pospremajući sobe ili automobil, no što mislite o ovome: djeca moraju raditi jer su i oni član kućanstva, a ne zato što ih netko plaća.
- Razgovarajte s djecom koje se tri stvari mogu činiti novcem: štedjeti, trošiti i pokloniti. Neka nauče kombinirati sve tri stvari, poklonite im kasicu ili bankovnu knjižicu, a duh davanja naučit će gledajući vaše postupanje s onima u potrebi.
- Sa zrelijim godinama upućujte ih na dugoročnije ciljeve štednje, ipak nemojte inzistirati na vlastitom mišljenju. Radi se ipak o njihovu novcu. Ako ga profućka, pustite ga bez zanovijetanja ili nepotrebnog pomaganja. Sama svrha džeparca i jest eksperimentiranje s financijama.
