Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Tuđman je prespavao jedan očajnički vapaj Dedakovića

Predsjednik Vijeća časti Hrvatskog novinarskog društva Drago Hedl pita se u Intervjuu tjedna zašto javnost ne smije znati činjenice poput onih koje su dovele do suspenzije Šprajca i prozivanja novinara Hrvoja Zovka. ‘Već su jednom objavljene na HTV-u’, kaže o spornim snimkama.

Kako komentirate buru koja se podigla na HRT-u zbog priloga Hrvoja Zovka o evakuaciji Vukovara 1991. godine, odnosno zbog emitiranja tonskih zapisa razgovora Tuđman – Dedaković?
Bura je podignuta potpuno nepotrebno. Hrvoje Zovko samo je koristio snimke koje su postojale u arhivi HRT-a. Uostalom, o tom razgovoru Tuđmana i Mile Dedakovića Jastreba znalo se i ranije. Koliko se sjećam, već su jednom objavljene na HTV-u. Postoji i snimka razgovora kada Dedaković, debelo iza ponoći, zove Hrvoja Šarinića i očajnički ga moli da ga spoji s predsjednikom Tuđmanom zbog užasnog stanja u Vukovaru koji je vapio za pomoći. Šarinić mu odgovara da predsjednik spava i da ga ne može buditi. Zar te činjenice hrvatska javnost ne smije znati? Kome je u interesu da se one skrivaju. Svi se zaklinju u Vukovar, u žrtvu koju je platio taj grad, njegovi branitelji i stanovnici, ali kada se postavi pitanje je li ta žrtva baš morala biti tolika i je li se Vukovaru moglo pomoći, onda neki ne žele odgovor na to pitanje. Kolega Zovko postupio je profesionalno, kao i urednik koji je prilog pustio. Uostalom, i vukovarski branitelji za to su mu dali podršku.

Postoji i snimka razgovora kada Dedaković, debelo iza ponoći, zove Hrvoja Šarinića i očajnički ga moli da ga spoji s predsjednikom Tuđmanom zbog užasnog stanja u Vukovaru koji je vapio za pomoći. Šarinić mu odgovara da predsjednik spava i da ga ne može buditi.Tko je tu, po Vama, postupio neprofesionalno – novinar, urednik ili Programsko vijeće, eventualnim prekoračenjem ovlasti?
Neprofesionalno je postupio dio Programskog vijeća, oni članovi koji su se ponijeli kao nekadašnji partijski komitet. Uzeli su si za pravo da uređuju Dnevnik i odlučuju smije li se neka informacija pustiti u javnost, bez obzira što je istinita, važna i od javnog interesa. Dio članova Programskog vijeća ponio se isljednički i uistinu je bilo ponižavajuće ono što su u očitovanju novinara i urednika tražili. Ali najtragičnije je što je u tome vrlo aktivan bio i jedan član Programskoga vijeća, uz to i novinar, koji je potpisao izmišljeni intervju s Mirkom Norcem, nakon onog poznatog prosvjednog skupa na splitskoj Rivi. On se našao nekome dijeliti lekcije o novinarskoj profesionalnosti. Strašno.

Smatrate li da je javno očitovanje Zorana Šprajca o pitanjima Programskoga vijeća opravdan razlog za njegovu suspenziju?

Zoran Šprajc postupio je posve ispravno. Odmah nakon Dnevnika poslao sam mu mail i čestitao što je stao u zaštitu integriteta novinarske profesije i novinara Hrvoja Zovka. On je to morao uraditi i zbog vlastite vjerodostojnosti. Šprajc ima ugled i ljudi mu vjeruju. Da je odšutio na ponižavajuće zahtjeve pristigle iz Programskoga vijeća i da nije stao u obranu priloga i novinara koji ga je potpisao, pristao bi da netko drugi umjesto njega uređuje Dnevnik.

Je li Bruno Kovačević, kao novinar usko specijaliziran za sport, najsretniji izbor za glavnog urednika javne televizije?
U novinarstvu sam više od 30 godina i da mi netko danas ponudi mjesto urednika sportske rubrike ne bih se to usudio prihvatiti. Zato što to ne znam raditi.

Kako gledate na pojavu Novinarske platforme, koja se ovih dana obratila javnosti otvorenim pismom, i razumijete li njihov argument za ostajanje u anonimnosti?
Svaki svoj novinarski tekst potpisao sam punim imenom i prezimenom. Naravno da svatko može pogriješiti, ali potpisom pod tekst svaki novinar staje i iza moguće greške. I za njih, naravno, odgovara. Zbog toga se ježim na anonimna priopćenja, prijave, pisma… Odvratno je kada za nekog, čije ime i prezime navodite, iznoseći ovo ili ono, za sebe tražite anonimnost. Čega se bojati ako ste u pravu? Čemu anonimnost ako imate argumente? Još je gore kada netko objavi pismo u kojem se navode kojekakve stvari, a iza tih navoda stoji anonimna skupina ili pojedinac. Isto mislim i o komentarima na brojnim portalima, gdje mnoštvo anonimnih “komentatora”, skrivenih iza pseudonima, dijeli lekcije o svemu i svačemu. Potpiši se, kaži tko si, stani iza svog stava. Odgovaraj za ono što tvrdiš i napišeš. Sve drugo je više nego jadno, bijedni strah za vlastitu guzu.

Zoran Šprajc postupio je posve ispravno. Odmah nakon Dnevnika poslao sam mu mail i čestitao što je stao u zaštitu integriteta novinarske profesije i novinara Hrvoja Zovka. U žarištu njihove kritike je i EPH zbog veze koju ima tvrtka Ninoslava Pavića sa zaduživanjem Kamenskog, i to prema javno dostupnim podacima u komunikaciji s Ivicom Todorićem i suradnicima Miroslava Kutle. Pojedine Vaše kolege iz Jutarnjeg Pavića žestoko brane, kakav je Vaš stav?
Ispisano je mnoštvo novinskih tekstova o, navodno, kriminalnoj kupnji Slobodne Dalmacije. Nedavno je objavljen stručni izvještaj sudskog vještaka, vještaka kojeg je pozvao sud, koji je nakon višemjesečnog proučavanja opsežne dokumentacije ustvrdio da je način na koji je EPH kupio Slobodnu Dalmaciji bio potpuno u skladu sa zakonom. Nakon toga više nisam vidio nijedan tekst o kriminalnoj kupnji Slobodne. Nisam odvjetnik Ninoslava Pavića, samo sam zaposlenik njegove tvrtke. Ali reći ću nešto što smatram logičnim: nije Nino Pavić moćnija osoba od Ive Sanadera, Damira Polančeca ili Berislava Rončevića da bi ga netko iz straha, netko u Državnom odvjetništvu ili USKOK-u, zaobilazio u velikom luku, a da je uistinu kriv za ono što mu neki spočitavaju.

Smatrate li da Sindikat novinara obavlja svoj posao?
Nisam član Sindikata novinara, no mislim da nisu ni bolji ni lošiji od ostalih sindikata u Hrvatskoj. Hrvatski su sindikati još daleko od toga da imaju onu ulogu i snagu kakvu sindikat ima u razvijenim demokracijama.

Što biste istaknuli kao glavne probleme koji danas tište novinarstvo?
Najveći problem profesije danas je svakako nesigurnost u kojoj novinari rade. Naravno, ta nesigurnost postoji i drugdje, no u novinarstvu ona je pogubna. Zamislite kako bi radili sudovi kada bi sucima nad glavom stalno visjeli otkazi, kako bi radili liječnici u bolnicama kada bi odlazeći na posao razmišljali hoće li i sutra imati gdje raditi… Ili kako bi, u takvim uvjetima, radili profesori u školama. Takav položaj novinara frustrirajući je i dramatično se odražava na njihovu profesionalnost – od bijega u autocenzuru, do ispunjavanja zahtjeva vlasnika da se, čitanosti i gledanosti radi, bave i krajnje žutim temama.

Kakav posao u informiranju javnosti obavljaju komercijalne televizije i je li HTV još uvijek u prednosti, po Vama, što se kredibiliteta tiče?
U novinarstvu sam više od 30 godina i da mi netko danas ponudi mjesto urednika sportske rubrike ne bih se to usudio prihvatiti.Javna televizija, naravno, mora se razlikovati od komercijalnih. Ona se, velikim dijelom, financira iz pretplate koju plaćaju gledatelji. Tako je to zakonski regulirano, pa dakle mora služiti javnom interesu. HTV to, uglavnom, i čini. Bez obzira na brojne skandale koji su potresali tu kuću, osobito posljednjih mjeseci, mislim da je ipak zadržala vjerodostojnost. Ima ondje sjajnih profesionalaca, ljudi koji odlično rade svoj posao. Ima, nažalost, i onih drugih. Bilo bi sjajno kada bi HTV imao vodstvo koje bi svojim profesionalnim integritetom moglo osigurati uvjete u kojima će novinari i urednici, stručno i odgovorno, bez upliva sa strane, moći raditi svoj posao na način da u potpunosti ispunjavaju onu ulogu kakvu javni servis mora imati.

Jeste li imali još kakvih neugodnosti s klerom otkad Vas je napala Iustitia et pax i jeste li nakon toga komunicirali s predsjednikom Josipovićem vezano za tu temu (što je rekao)?
U priopćenju Hrvatskog novinarskog društva i South East Europe Media Organisation (SEEMO) navedeno je kakve su po mene bile posljedice izjave Iustitia et pax. Na takve sam stvari navikao i s njima se znam nositi. No, teško mi je kada zbog toga stradaju članovi moje obitelji. A upravo se to dogodilo ovaj put. Predsjednik Josipović u ponedjeljak je u emisiji Hrvatskog radija S predsjednikom na kavi jasno rekao da nema namjeru oduzeti dodijeljeno mi odličje i ponovio ono što je rekao i prilikom dodjele – da sam to odličje zaslužio.

O tome nedostaje li Feral Tribune njemu osobno i medijskoj sceni općenito…
Glede & unatoč, Feral Tribune itekako nedostaje. Zamislite samo koliko je moglo biti sjajnih naslovnica o odlazećoj premijerki.

O trijumfu HDSSB-a u Slavoniji, stranke koju je utemeljio Branimir Glavaš…
Zabava koju ćemo sada imati u Saboru, bit će udvostručena.

O tome je li ga kontaktirao Glavaš nakon odlaska u zatvor, budući da se obraćao i Zoranu Pusiću iz Građanskog odbora za ljudska prava, drugom protivniku iz doba istrage i suđenja…
Nije bilo osobnih kontakata, tek mi je poručio po kolegama da je razočaran malim brojem stranica moje knjige Glavaš, kronika jedne destrukcije.

O Hrvatskom vijeću za medije…
Mislim da kao i Vlada imamo pravo na prvih 100 dana. Vijeće je tek konstituirano, ideja je dobra, ostalo ćemo vidjeti.

O utjecaju velikih oglašivača na medije…
Loše je s njima, bez njih još lošije.

Povratak na Net.hr