Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Todorić bi bez podrške bio srednja klasa

‘Onaj tko je bio sposoban, bez obzira bio šofer ili savjetnik predsjednika, opstao je. Onaj tko je zbog političkih veza kupovao firme, a nije imao smisla, taj je propao’, kazao nam je odvjetnik Zvonimir Hodak u Intervjuu tjedna, u kojem smo pretresali zakon o nezastarijevanju kriminala iz devedesetih.

Zakon o nezastarijevanju kriminala iz pretvorbe i privatizacije, te ratnog profiterstva. Kakvi su Vaši dojmovi i imate li zamjerki?
Zakon sam po sebi nije loš, ali ima duboke političke implikacije. Prvo, nije ga inicirala radna skupina Ministarstva pravosuđa, nego predsjednik Republike. Zatim, tko je bio na vlasti u vrijeme kad se zakon provodio? Zna se. Taj “zna se” i danas je na vlasti i trebao bi raščistiti mulj koji se zaista događao, ali i demaskirati i osobe, i ljude, i sustav, i tehnologiju, koja je po meni bila loša. Ali, svaki zakon se odnosi prema svima. SDP se tu našao u situaciji kao Tuđman kada je potpisivao suradnju s Haškim sudom – mislio je da će, kao u Nürnbergu, suditi onome tko je agresor. Tuđman se prevario, a prevario se i Josipović: prva zasad medijska, još uvijek ne pravosudna žrtva, prvi je gradonačelnik Rijeke. Linić tu ima uglađen akademski rječnik – špijunčina i Oliver me pokušavaju kompromitirati. Ali, činjenica je da je u privatizaciji bilo svega i svačega, i sa strane SDP-a i HDZ-a. Iako je tu SDP bio daleko pametniji i nisu se kao Kutle razbacivali s 200 firmi, nego su uzeli što su mogli, što je kvalitetno, razvijali i radili posao. HDZ je prilično divljao. Znalo se da će podijeliti radnicima otkaze, prodati zemljišta, firme su se kupovale vlastitim životnim osiguranjem, polica je bila jamac za kredit, a kredite bi otplaćivale firme koje bi kupovali. Taj zakon je trebalo donijeti kao običan i transparentno ući u to. Sad je retroaktivno donesena odluka da ta djela ne zastarijevaju nakon nastupanja apsolutne zastare. Naravno da će biti još procesa – ne želim o imenima, a znam ih – protiv ljudi iz SDP-a, ali recimo 70 naprema 30 posto u korist HDZ-a.

Nije Vam, dakle, neobično što je Linić prvi na udaru?
Ne. Linić se izvukao oko Riječkih tržnica, a izvukao bi se i oko ovih 800 tisuća da nije donesen ovaj zakon o pretvorbi i privatizaciji, jer tu se radi o ratnom profiterstvu.

Kažete da se danas vidi koji su tajkuni, što su se obogatili nakon privatizacije, sposobni, a koji su nesposobni. Kojoj skupini pripada Ivica Todorić budući da je najveći?
To je jedna imoćanska obitelj koja je bila jako maltretirana. Kada je sedamdesetih godina stari Todorić izašao iz zatvora, počeo se baviti cvijećem i do devedesetih su već bili bogati. A onda, zahvaljujući vezama i dobrim kreditima razvijao je sve svoje firme i kupuje Mercator. Da nije sposoban davno bi propao, no bez podrške bi bio srednja klasa u Hrvatskoj. Ima Kulmerove dvore, ali i Ivan Čermak ima dvore, a do devedesetih je radio centralno grijanje. Danas je Čermak jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj. Todorić je devedesetih uspio i vratiti kredite i akumulirati sredstva i uložiti ih. Ne stajem ni na čiju stranu, ali nema anđela i pastoralnih ljudi koji su jako dragi, a da su im s druge strane sami vragovi.

SDP je bio daleko pametniji i nisu se kao Kutle razbacivali s 200 firmi, nego su uzeli što su mogli, što je kvalitetno, razvijali i radili posao. HDZ je prilično divljao. Naravno da će biti još procesa protiv ljudi iz SDP-a, ali recimo 70 naprema 30 posto u korist HDZ-a.Vaš klijent Vladimir Zagorec je osuđen za ratno profiterstvo i bez ovog zakona o nezastarijevanju.
Osuđen je zato što je morao biti osuđen zbog poglavlja 23. pristupnih pregovora. Fond dokaza nije bio nikakav. Tužitelj u Beču koji je vodio postupak za njegovo izručenje me pitao zašto se toliko borimo kad će za par tjedana tužiteljstvo u Hrvatskoj od toga odustati. Oni su bili ovlašteni samo za izručenje, ali su ušli i u meritum i vidjeli da dokaza nema. Vjerovao sam da temeljem tako kontradiktornih dokaza neće biti osuđen, ali jest. I Vrhovni sud je tu napravio tešku alkemiju – promijenjena su dva člana vijeća dan prije presude. Zašto? To nitko ne zna. Presuda je potvrđena dok kažete keks. On u hrvatskom pravosuđu nema šanse. Stoga su angažirane dvije mlade i pametne odvjetnice zbog tužbe za Strasbourg. Ako je to ratno profiterstvo, zašto se predstavnik MORH-a, Ministarstva financija ili Vlade nije pojavio pred sudom i postavio odštetni zahtjev?

Vidite li u nekom od aktualnih procesa predizbornu mašineriju ili predstavu zbog poglavlja 23?
To je sve pomiješano. Izbori su skoro pred vratima. HDZ će zvoniti o Liniću. Neki Remetinec već zovu jednostranačkim zatvorom, ali nedavno sam pisao kako će zahvaljujući “špijunčini” i Oliveru on postati višestranački.

Nije li malo zastrašujuće što Tomislav Karamarko, koji dolazi iz obavještajnih službi, sada strelovito napreduje u politici?
To je traženje dlake u jajetu. Osnovno je to je li dobar ministar ili ne, ja ga ne bih ocjenjivao. Zašto policajac ne bi mogao biti šef države, ako je Stipe Mesić to bio 10 godina, a svjedočio je protiv države? Imenovan je ministrom nakon smrti moje kćeri i Ive Pukanića i radio ga prosječno, ništa spektakularno, i mislim da je ovo vrhunac njegove karijere. Ali, nakon što ga čovjek iz vrhuške SDP-a proziva da je špijunčina, koja je njegova perspektiva kada oni dođu na vlast? A SDP će pobijediti, jer HDZ bi izgubio sve da mu je nasuprot Zelena stranka, toliko su loših stvari učinili da se to više ne može tolerirati. SDP je tijesno, u zadnjih mjesec dana pred izbore, izgubio zbog taktičkih pogrešaka.

Da nije bilo rata bi li Jadranka Kosor imala stan kupljen po tako povoljnoj cijeni i čini li je to ratnom profiterkom?
Bi. Da nije bilo rata, a da je Šušak bio ministar obrane, ona bi taj stan dobila kao nekakva ženska iz više nomenklature HDZ-a koja je bila bez stana. To po meni nije ratno profiterstvo jer s ratom nije imalo veze, ali da je to bila uredba koja je ministru dala zakonsko pravo da dijeli stanove i da je Ustavni sud ukinuo tu uredbu kao protuustavnu (što je čini protuzakonitom), s moralnog aspekta je apsolutno kompromitirajuće za nju. A da ne govorim da se jedan od te braće koji su bili u tom stanu ubio zbog toga. Ja bih učinio sve da se maknem od tog stana, ali ovo govori o njezinim živcima i želucu kad može živjeti u stanu zbog kojega se on ubio. Svi koji su dobili na taj, nezakonit način stan trebali su vratiti stanove, a tu je pogriješio Ustavni sud koji to nije naredio. U Splitu imate slučaj da su ljudi pošteno platili 39 stanova u kući i jučer je trebala biti njihova deložacija! U zakonu je forma važnija od sadržaja. Kod Kosor zakonska forma nije zadovoljena i trebala je, po meni, snositi konzekvence, ali ne mislim da se radi o ratnom profiterstvu.

Karamarko je imenovan ministrom nakon smrti moje kćeri i Ive Pukanića i radio je posao prosječno, ništa spektakularno, i mislim da je ovo vrhunac njegove karijere.Izjavili ste da bi Sanaderov ekstradicijski postupak mogao potrajati dvije do tri godine. Kakve su Vaše procjene nakon odluke Zemaljskog suda u Salzburgu od 9. svibnja?
Otprilike iste. Usporedio sam ga sa slučajem Zagorec, čiji je postupak trajao 19 mjeseci. Sanader stoji daleko bolje nego Zagorec jer je u Austriji povezan s političkom kremom, predsjednicima vlade i parlamentarcima. Ovo je bila prva, mala stepenica u izručenju, jer postoje još drugostupanjski, Vrhovni i Ustavni sud. Smatram da će doći do tihog dogovora oko kaucije između tužitelja, suca i obrane. Kada se nađu na svoti koja sve zadovoljava, izaći će iz pritvora kao i Zagorec – kretat će se uz pratnju, uzet će mu se putne isprave. A hoće li on kada sve žalbe budu odbijene i dalje biti u Austriji, to nitko ne može garantirati. Nemate granice i putne isprave vam ne trebaju: ako samo ode u Švicarsku, čitav proces mora krenuti ispočetka jer su potpuno drugačiji zakoni. A ako se dokopa SAD-a, nema šanse. Artukovića je Jugoslavija tražila da ga se izruči iz Los Angelesa i Amerikanci su ga izručili nakon 37 godina! Oni hoće cijelu optužnicu, prevedenu na dobar engleski, pa tri suca mjesecima proučavaju ima li politika veze s tim. Uzme li se ovo sve u obzir, najbrže ga mogu izručiti za godinu, godinu i pol. Kad bi se još sve zajedno zakompliciralo, čekali bismo godine i godine da se Ivo Sanader pojavi na ženskom odjelu zatvora u Remetincu, gdje idu ovako malo važniji zatvorenici, poput Đurovića i Zagorca.

Je li to zato da ih ne zezaju drugi zatvorenici?
Drugi zatvorenici ih ni ne vide. Oni idu šetati kad nema nikoga, a tu su samo sa ženskim dijelom koji ih također ne vidi.

Je li to ravnopravnost građana pred zakonom?
Naravno, ako su muškarci i žene ravnopravni pred zakonom, zašto onda muškarci ne bi bili u ženskom dijelu, koji je puno bolji, čišći, uredniji i bolje miriše? I sad idem tamo kod Zagorca na razgovor. Muški dio je puno, puno gori.

Ako je suditi po Zagorcu i Sanaderu, argument o političkom progonu baš i ne prolazi na ekstradicijskim sudovima, a ne može se baš reći da politika nema veze s tim postupcima.
Kod Zagorca nije moglo proći – mi smo tvrdili da Mesić stoji iza toga, ali kod Sanadera bi moglo biti svašta. Bio je predsjednik Vlade i vladajuće stranke u Hrvatskoj i sad se masu toga lošeg u stranci stavlja na njegovo ime. Svi tvrde da nitko nema pojma što je radio jer je radio sam, po noći, s maskom na licu i baterijom. Jadranka, Hebrang i Šeks nisu znali. Činjenica da policija njegovu suprugu i kćer nije puštala u kuću, pa blokada tekućeg, ne žiroračuna, što se po zakonu ne može… Ima puno važnih političkih osoba da ga Austrija osudi za pranje novca i ne žele da se vrati, jer on neće taktizirati i šutjeti, nego će pričati urbi et orbi. Čak i oni iz SDP-a koji su itekako šurovali s njim i tvrdili da je europejac koji je reformirao HDZ i detuđmanizirao ga.

Stanari Kupske ulice tužili su HEP i Tehniku zbog ometanja posjeda, a presuda glasi: ‘Nije dokazano da su radovi na gradilištu uzrokovali oštećenja kuća.’ Nije li to, prema ovoj presudi, čudesna koincidencija?
To je samo segment presude. Tužba je bila potpuno amaterska. Za to što se dogodilo u Kupskoj jedina je pravno relevantna tužba ona za naknadu štete ljudima koji su se morali seliti i trpjeli duševne boli, izgubili stanove i živjeli po hotelima. Ova tužba je bila za ometanje posjeda, što je poseban vid tužbe u građanskom pravu. Tehnika im nije smetala jer je radila sve uz dozvole! Složio sam se s više kolega da nikad ne bih tužio za ometanje posjeda.

Ako su muškarci i žene ravnopravni pred zakonom, zašto muškarci ne bi bili u ženskom dijelu, koji je puno bolji, čišći, uredniji i bolje miriše? No, tužba ipak nije sama proizvela ovu formulaciju.
To je segment presude, ali nije pravna osnova toga da Tehnika nije kriva. Ona nije kriva jer je imala odobrenja da tamo radi, ali je sasvim sigurno napravila štetu i ti ljudi moraju uspjeti. Zašto se išlo na ometanje posjeda, nikome nije jasno. Formulacija može biti ovakva i onakva, ali stvar je u tome da mora na Županijski sud koji može utvrditi da je obrazloženje loše.

Što očekujete od prinova u odvjetničkom timu generala Markača i Gotovine?
Ništa. To izgleda kao da ste izgubili utakmicu i nakon utakmice angažirali nove igrače, a utakmica je završena. To se trebalo davno ranije napraviti. Odvjetnik u žalbenom postupku se može pokazati samo pišući, oni su kao moralna i psihološka potpora braniteljima, ima lijep rukopis. Po meni je to alibi odluka, jer nisu ranije angažirali odvjetnike koji iza sebe imaju oslobađajuće presude. Isto kao što naša premijerka tvrdi da će Hrvatska dobiti status prijatelja suda u žalbenom postupku, a to ne postoji po statutu suda. Pa možete misliti kako će Hrvatska proizvesti diplomatsku oluju… Svi će se tresti kad se Jandroković pojavi i počne onim svojim muškim glasom govoriti i udarati šakom o stol. To su priče za djecu.

Kad smo kod statuta, spomenuli ste ranije Tuđmana i njegovu zabludu oko ICTY-ja. U njegovom statutu također ne piše da on odlučuje o tome tko je agresor. Nije li suradnja s Haagom trebala biti poruka da nemamo što kriti, ali se ipak ispostavilo da postoji 600 mrtvih civila i oko 200 tisuća izbjeglica?
Šesto ubijenih civila je čista laž. Ako ih je toliko ubijeno u Oluji, gdje su onda bili vojnici? Civili su bili evakuirani, ostala je vojska, ali onda su svi postali civili. Oni se uvijek ponašaju isto – stari ljudi ostaju, a mladi, pokretljivi nestaju ako znaju da će doći neprijateljska vojska.

Koliko ih onda, po Vama, ima?
Oko 300. Branim Pume koje su bile pod Ivanom Koradom i u slučaju Grubori. Tamo su bili starci. Naravno da se svako ubojstvo civila trebalo procesuirati, ali kako da nije bilo 590 i nešto civila nego baš 600? Volio bih da se po liječničkoj i drugoj dokumentaciji može reći koji su bili civili, a koji vojnici.

Pa jeste li onda potpisali za REKOM (Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u postjugoslavenskim zemljama)?
Ne daj bože.

Zašto?
Nevladine udruge ja bih sve zabranio – isti čas!

Kraj tako krasnih vlada?
To je ekipa koja ništa ne radi i prima novac od države, kao i naši sindikati. Nijedan lider nema ispod 10.000 kuna plaću, a ne rade ništa. Ako hoćete nešto da se zamagli, osnujete komisiju. Možda sam neobjektivan, ali u njima ne vidim ništa dobro. Posuo bih se kantom pepela da one mogu doznati istinu. U Libiji odvajaju civile od Gadafijevih vojnika, a mi to nismo napravili. Sve te činjenice o kojima pričamo su predmet manipulacija, i jednih i drugih.

O (klijentu) Iviću Pašaliću…
Za Pašalića nikad nitko nije mogao dokazati da je korumpiran, najviše da je bio peti ortak u Dubrovačkoj banci, pa je zbog te tvrdnje tužio Nevena Barača, prijatelja Slobodana Miloševića, koji se pet puta zaredom nije pojavio na sudu. Toliko o ozbiljnosti njegove tvrdnje. Da je bio imućan HDZ-ovac, ne bi uz političke veze uzeo tolike kredite kod Hypo banke i propao. On je propao. Nino Pavić naprimjer nije propao, i dalje dijeli otkaze novinarima kojima plaće kasne tri tjedna.

O Luki Rajiću…
Bio je šofer kamiona, pa je kupio Dukat i razvio ga maksimalno, pa ga dobro prodao, pa sad sagradio farmaceutski pogon. Onaj tko je bio sposoban, bez obzira bio šofer ili savjetnik predsjednika, opstao je. Onaj tko je zbog političkih veza kupovao firme, a nije imao smisla, taj je propao. Kako je Goethe rekao – svi bi htjeli biti nešto, ali nitko ne bi radio na tome.

O političkom utjecaju na pravosuđe i pravosudnim čistkama za vrijeme Tuđmana…
Desio se jedan promil. U Češkoj, Njemačkoj i Poljskoj nakon rušenja zida nisu mogli biti suci, a u Hrvatskoj ih je 99 posto ostalo, neki su u Vrhovnom sudu. Ranko Marijan, predsjednik Državnog sudbenog vijeća, osudio je Dobroslava Paragu zato što je govorio o tome da su ga na Golom otoku maltretirali kao zarobljenika, zato što je kompromitirao Jugoslaviju, a zna se da su zatvorenici bili i seksualno iskorištavani, maltretirani na sve moguće načine. Utjecaj na pravosuđe je recidiv iz komunizma koji se uvukao u hrvatsku državu. Svaki je sudac po članku 133., kaznenim djelima protiv države, morao osuđivati. Oni najekstremniji suci koji su osuđivali u Jugoslaviji za terorizam morali su otići, a ljevičarski je tisak odmah glorificirao te ljude kao Tuđmanove žrtve. A oni su morali otići. Mnogi su se povukli sami, i tužitelji i suci.

O činjenici da se Anto Nobilo ne bi složio s tezom o ‘promilu’ iščišćenih sudaca…
Ma jadni Nobilo, Čedo Prodanović i ostali koji su materijalno prošli daleko bolje nego da su ostali na svojim pozicijama! Ostao je na svom mjestu, kao i čovjek koji je tužio Tuđmana 1982. godine. Čedi Prodanoviću nije pala dlaka s glave iako je sudjelovao u tim procesima.

Imaš komentar?

Povratak na Net.hr