Operateri pumpaju cijene roaminga bez razloga

'Svaki korisnik je individualac.

2.9.2010.
13:59
VOYO logo

Svi su operateri odbacili rezultate Vašeg istraživanja o cijenama usluga na hrvatskom tržištu. Kako to tumačite? Njima ne odgovara da se njihove cijene prikažu na način na koji je to učinila udruga Telekom iz razloga što su tarife napravljene na prilično nerazumljiv način i tako da se ne mogu uspoređivati, pa čak ni unutar jednog operatera, a kamoli između više njih. Mi smo odredili skup usluga. Odredili smo broj poziva prema pojedinim mrežama sukladno udjelu operatera na tržištu koji je objavljen. To što su se žalili govori da nikome nismo pogodovali.

Snimio i montirao Franjo Tot

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Oni koji pričaju manje, dakle, trebaju izabrati Tele2, a oni koji pričaju najviše T-Mobile? Svaki korisnik je individualac. Ako u obitelji imate 10 osoba na VIP-u, onda vam je možda najbolje uzeti VIP, ali u načelu je tako. Onima koji troše iznad 1000 kuna najjeftiniji je T-Mobile.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Je li taj problem neusporedivosti tarifa prisutan samo kod nas? Ne. Operateri imaju timove ljudi koji razvijaju nove proizvode i tarife, te raspolažu podacima o navikama korisnika koji nama nisu dostupni, što je bio jedan od prigovora našem istraživanju, iako smo pozvali sve operatere da nam pomognu, a odazvao se samo T-Mobile.

Kako to tumačite? Ne bih, ako mogu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vaša se udruga žalila na 'ugovore s đavlom', odnosno što se potpisivanjem ugovora s operaterom obvezujete na veliku odštetu ako ga raskinete ranije. Ima li rezultata? Tražili smo od ministarstva da onemogući takvu praksu jer nije u Zakonu o zaštiti potrošača i Zakonu o obveznim odnosima. Postoji očiti nerazmjer među stranama u ugovoru. Vi možete uređaj koji košta 1000 kuna dobiti za jednu kunu ako potpišete ugovor, no ako ga raskinete dužni ste platiti tri ili četiri tisuće kuna. Bilo bi pošteno da operateru platite ono što ste dobili, a ne pet ili sedam puta veću cifru. Tražili smo i od HAKOM-a (Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije) da reagira jer ima ovlasti promijeniti opće uvjete operatera i da ih uskladi sa spomenutim zakonima, ali su to odbili.

Snimio i montirao Franjo Tot

Tekst se nastavlja ispod oglasa

S kojim objašnjenjem? Ne previše suvislim. Ja se nadam da će se situacija popraviti izmjenama Zakona o elektroničkim komunikacijama, koji treba biti donesen sredinom 2011. godine, jer nam je ministarstvo odgovorilo da će voditi računa o potrošačima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Je li i u drugim državama praksa da se račun na koji korisnik ima pritužbu mora podmiriti, pa se tek onda kreće u postupak osporavanja iznosa i je li i vani uobičajeno da telefonske kompanije odlučuju o tome je li neki račun pretjeran ili nije? Kod nas se prvo mora namiriti nesporni dio računa, na koji se potrošač ne žali, ili prosječan iznos računa u tri mjeseca. Operater mu ne može ukinuti uslugu dok spor traje. Prva je instanca operater koji je izdao račun, ako odgovor nije zadovoljavajući, žaliti se može drugostupanjskom povjerenstvu za pritužbe, koje u pravilu daje isti odgovor. Nakon toga se može žaliti HAKOM-u, koji može donijeti mišljenje ili rješenje, kojih, nažalost, daju manje nego mišljenja, koje je neobvezujuće. Nadam se da će promijeniti tu praksu jer bi tako smanjili broj sudskih postupaka.

Kolike su razlike u cijenama usluga između Hrvatske i država iz kojih dolaze naši operateri, poput Švedske i Njemačke? Nisam radio takva istraživanja, ali su u načelu cijene u EU dosta niže, pogotovo otkad su riješili problem roaminga. Oni su to zasad riješili samo za glasovne pozive, a radi se na tome da se regulira i data roaming. Jedna je njemačka turistkinja nedavno potrošila enormni iznos, mislim da se radi o 60 tisuća eura, surfajući u inozemstvu. Takve se stvari ne bi trebale događati jer te cijene nisu ni na koji način opravdane troškovima operatera.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što su točno napravili po pitanju roaminga? Donijeli su pravilnik po kojemu su određene maksimalne cijene razgovora i one se smanjuju kroz određeno razdoblje, pa su prema tome i vrlo pristupačne.

U Hrvatskoj nije tako. Ne!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zašto roaming iz Srbije košta kao i razgovor s nekim u Novom Zelandu? Nedavno sam bio u Crnoj Gori na jedan dan. Najviše koristim VIP i obavio sam tri poziva ukupnog trajanja od oko tri minute. To me koštalo 50 i nešto kuna. U VIP-u su Srbija i Crna Gora u istom rangu kao i SAD.

Operateri tvrde da je roaming skup zato što su međunarodni razgovori u tim zemljama vrlo skupi, pa nisu mogli isposlovati bolje cijene. Međutim, drugi operateri imaju daleko bolje cijene u odnosu na ove zemlje. To je čisto politika kuće, tj. operatera, koji smatraju da je to dobro za njih. Ja ne vidim realno opravdanje. Kako je to moguće i kako oni to objašnjavaju? Operateri tvrde da je to zato što su međunarodni razgovori u tim zemljama vrlo skupi, pa nisu mogli isposlovati bolje cijene. Međutim, drugi operateri imaju daleko bolje cijene u odnosu na ove zemlje. To je čisto politika kuće, tj. operatera, koji smatraju da je to dobro za njih. Ja ne vidim realno opravdanje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Koje su zapravo razlike u cijeni pružanja usluge telefoniranja u roamingu za operatere? Postoje razlike u troškovima. Svaki operater sklapa ugovor s roaming partnerom, sad je pitanje njegovog umijeća i stanja na tržištu kolike će cijene postići. No, one su slične za različite operatere, pa ne vidim zašto je VIP toliko skuplji u Srbiji od Tele2 ili T-Coma kad imaju Vipnet Srbiju. Nemaju opravdanja po mom sudu.

Kako komentirate odluku o registraciji svih prepaid korisnika i opravdava li ona proklamiranu svrhu? To je nešto što će se sigurno dogoditi svugdje, ali ne vidim zašto bismo bili veći katolici od pape i uveli to prije EU. Ako je nekom kriminalcu sila, on će tu karticu kupiti u Bosni i Srbiji, gdje takva obveza ne postoji i ništa nismo postigli. U trenutku kad su operateri opterećeni kriznim porezom od 6 posto, to bi prouzročilo dodatne troškove koji bi se prelili na korisnike, kao i spomenute trošarine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U slučaju da neki građanin sumnja da mu prisluškuju telefon ili mobitel, kome se može obratiti i kako to spriječiti? Može se obratiti Saborskom odboru za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost i njihovom Vijeću za građanski nadzor obavještajnog sustava, no oni ne mogu provesti stvarni nadzor. Zakon o sigurnosno-obavještajnoj djelatnosti ne predviđa da itko izvan sustava nadgleda Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija, središnje tijelo u kojemu se sve telekomunikacije prisluškuju. Ako nitko ne može ući, onda kontrola nije moguća, osim da im se vjeruje na riječ. Kada tijelo neovisno o službama u tri sata ujutro bude moglo ući u Centar i vidjeti koga se i po kojem nalogu prisluškuje, tada ćemo moći govoriti o kontroli.

Zar ni predsjednik Republike ne može takvo nešto? On preko svog savjetnika za nacionalnu sigurnost sudjeluje u radu sustava. Postoji i Vijeće za koordinaciju, u kojemu sjedi član Vlade, u ovom slučaju ministar unutarnjih poslova. Predsjednik bi mogao utjecati na rad službi, ali nema ovlast znati koga se sve prisluškuje niti kontrolirati rad OT centra.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Na blogu ste za Tomislava Karamarka napisali da je 'iznimno opasan čovjek kojeg hitno treba onemogućiti'. To bih rekao za bilo koga tko bi se našao u poziciji u kojoj je Karamarko danas. To je opasno za nas, ne njega. On je u Vladi zadužen za nacionalnu sigurnost i član spomenutog Vijeća, a s druge strane je i ministar unutarnjih poslova. Mislim da smo jedina demokratska država koja je dopustila toliko ovlasti jednom čovjeku – upravlja represivnim policijskim aparatom i sigurnosnim obavještajnim službama. Pa u tu jednadžbu uvrstimo i da je kontrola obavještajnih službi nemoguća. Dolazimo do one uzrečice mudrih ljudi da 'moć kvari ljude, a apsolutna ih moć kvari apsolutno'. Te dvije službe treba razdvojiti.

2009. godine je policija provjeravala, odnosno izlistavala s kim su razgovarali i gdje su se nalazili u određeno vrijeme, 40 tisuća različitih brojeva. Hrvatska policija ima pravo to raditi bez znanja suda. Ranko Ostojić je jednom prigodom kazao kako jednak broj građana prisluškuje policija i tajne službe, što daje 80.000 ljudi, dva posto ljudi.Jeste li uočili posljedice te njegove uloge? Ne mogu tvrditi da je to posljedica upravo toga, ali se obavještajna zajednica u jednom trenutku postavila iznad sudova. Operativno-tehnički centar je po vlastitom priznanju, a prema nalogu svojih nadređenih, tj. Karamarka, davao upute sudovima kako treba raditi, što smiju tražiti, što je nedopustivo. Osim toga, oni su na sve načine opstruirali sudske naloge. Dobivali bi naloge, a Centar je izvaninstitucionalno donosio odluke da se oni ne provode. Čak je i Vrhovni sud tu njihovu uputu okarakterizirao kao smiješnu i potencijalno opasnu, a nije se dogodilo nikome ništa, pa ni Karamarku, koji ima apsolutnu moć.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

On se našao pod optužbama da je protuzakonito prisluškivao doministra sigurnosti BiH Vjekoslava Vukovića. Naloge za prisluškivanje u tom slučaju je, koliko znam, dao istražni sudac Županijskog suda u Rijeci. Policija po meni nije napravila ništa izvan naloga suda i djelovala je samo u Hrvatskoj. Dio telekomunikacijskog prometa iz BiH i drugih zemalja prolazi kroz Hrvatsku i RH ima legitimno pravo da u Hrvatskoj presretne taj promet i snimi ga, kao što je to u Sloveniji moguće u slučaju komunikacije Hrvatske i Austrije, ukoliko postoji zakonsko utemeljenje.

Oglasili ste se u slučaju T-Comovog prisluškivanja HT-ove direktorice Maye. Tada ste kazali da se to špijuniranje bez znanja hrvatskog ogranka telekoma ne bi moglo izvesti te da Maya ima osnovu i za tužbu protiv HT-a. Tada sam prognozirao i da će se afere završiti u dobro zatvorenoj sobi dogovorom, a to se, čini se, i dogodilo. Jednostavno se priča ugasila i pretpostavljam da je tajanstvena Maya imala razloga za tužbu koja se nije dogodila. Ako su u spisu postojali ispisi razgovora i sadržaji mailova, kao što su izvijestili mediji, najviše me zabrinjava što jedna strana kompanija, doduše vlasnik HT-a, ima pristup tim podacima. Većina svih hrvatskih službi, od obavještajaca do Vlade, korisnici su HT-ove mreže. Ako njihovi vlasnici mogu doći do podataka o svojim zaposlenicima, što je protuzakonito, onda mogu doći i do podataka bilo koje od ovih službi, što je potencijalni sigurnosni problem. Hrvatska bi Vlada mogla napraviti svoju telekom-kompaniju i umrežiti svoja tijela preko nje, ili bi mogla poraditi više na nadzoru i inzistirati na poštivanju hrvatskih propisa. Ako su oni prikupljali podatke o čemu su njihovi zaposlenici razgovarali i s kim, to je protuzakonito.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Treba li nas brinuti to što su podaci o svakom našem pozivu i mailu zabilježeni u cyber prostoru? Koliko trebamo biti paranoični? Mene zabrinjava što je 2009. godine policija provjeravala, odnosno izlistavala s kim su razgovarali i gdje su se nalazili u određeno vrijeme, 40 tisuća različitih brojeva. Hrvatska policija ima pravo to raditi bez znanja suda. Od svih zemalja u EU i našeg okruženja, takve ovlasti imaju samo policije Srbije i BiH. U svim drugim zemljama potreban je sudski nalog za pristup osobnim podacima. Za tajne službe podataka nemamo, no Ranko Ostojić je jednom prigodom kazao kako jednak broj građana prisluškuje policija i tajne službe. Ovo je samo pregledavanje osobnih podataka, no da se zaključiti da su otprilike jednak broj provjerile i tajne službe, što daje 80.000 ljudi, dva posto ljudi. Jesu li baš sve to kriminalci i što se čini s tim podacima? Čuvaju li se i kako se obrađuju? Prema propisima policija mora uništiti takve podatke nakon što im više ne trebaju, no prema neslužbenim podacima koje imam, policija nijedan od ovih spisa ne uništava nego ih trajno čuva u svojoj bazi. Dovoljno je da za vas samo jednom godišnje naprave izlist i pohrane ga i imaju ga više godina.

Kako je to moguće? Nije predviđeno da itko kontrolira policiju. Izmjenama Zakona o kaznenom postupku policija je prije nekoliko godina dobila ovlasti prisluškivanja i posebnih izvidnih mjera, a propisi ne prate davanje ovlasti i kontrolu onoga što se radi tim ovlastima. Obavještajne su formalno kontrolirane, a policija nije ni formalno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ranije ste bili zaposlenik SZUP-a. Koliko se stanje, po Vama, promijenilo u obavještajnim službama u zadnjih 20 godina? Mislim da ne bih bio objektivan kad bih to komentirao, iako imam informacije, ispast ću pristran.

O upozorenju znanstvenika da svemirsko smeće prijeti uništenju satelita koje imaju telekomunikacijske tvrtke i o tome imaju li one nekakav backup... Sumnjam da se može dogoditi prevelika katastrofa jer telekomunikacijski promet se ne odvija samo jednim satelitom. Da smeće i uništi neki satelit, kompanija će sigurno pretrpjeti štetu, ali sumnjam da ćemo osjetiti razliku u usluzi. Prije se promet dosta odvijao satelitima, ali danas se većina događa optikom, tj. optičkim kablovima položenim pod morem.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O internetu kao ljudskom pravu, kao u Finskoj... Ja sam u Dubrovniku predlagao da se osnuje telekomunikacijska kompanija koja bi bila komunalna i da Dubrovnik bude prvi grad u Hrvatskoj koji bi ga imao kako komunalnu uslugu. Smatram da su komunikacije strašno važne i za razvoj i za edukaciju, ali baš da su ljudsko pravo... Mislim da ima puno stvari koje treba isticati kao ljudsko pravo prije interneta. U nas prije treba razgovarati o tome da ljudi normalno žive sa svojim plaćama i mirovinama.

O cijenama interneta, pogotovo u krajevima gdje su dostupni samo USB stickovi... Država je ulagala napore da se ruralnim područjima omogući dobra veza, ali operateri nisu našli interes u novim tehnologijama, poput WiMAX-a. Nisu se pokazale dobre jer ne omogućuju velike brzine. S druge strane, imate kabelsku i adsl koji pružaju velike brzine. Dok je HT bio u hrvatskom vlasništvu, on je doista u najzabačenija sela dolazio s infrastrukturom. Danas su vlasnici orijentirani na dobit i neće uraditi ništa što ne moraju. Država ih može natjerati da na području RH osiguraju ostale usluge, ali internet po našem zakonu ne spada u osnovne telekomunikacijske usluge i ne mora biti zajamčen na cijelom području. Činjenica je da jedinična cijena telekomunikacija stalno pada, a mi sve više i više izdvajamo za njih. Moja obitelj više od 100 eura, što je više od plina i struje. To govori o povećanju usluga, prije ste imali samo fiksni telefon, danas je tu i internet, vaš mobitel, mobitel vaše djece, MAXTV... Ne očekujem pad cijena, nego da se za istu cijenu dobije više usluga i povećanje brzine. Operater će vam reći: Evo, plaćali se X za 100 kuna, a sada ćete za 100 kuna dobiti dva puta X.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O odluci Hakoma da ne dopusti T-Comu izgradnju mreže optičkih kablova koji poboljšavaju uslugu... Mi sada u zemlji imamo samo bakrenu infrastrukturu koja dolazi do korisnika. HT je prije godinu dana počeo dovoditi optiku do svakog doma, no onda je Hakom kazao da ne smiju spojiti više od 1000 korisnika po županiji dok se ne dogovorimo. Na taj način su omogućili drugim operatorima da koriste tu infrastrukturu, iako bi HT investirao. Pojedini ljudi kažu da T-Comu to treba dopustiti zbog bolje usluge, a ja, koji često ne podržavam Hakomove odluke, sada mislim da je ovo jedna od njegovih najvažnijih odluka. Da se T-Comu, kao jedinom koji za to ima novca, dopustilo da povuče optiku, drugi bi operateri propali u roku od dvije godine i imali bi monopol. Bili bismo osuđeni na HT kao i prije.

Senorita 89
Versailles
Brak na prvu
Samit
Tajne vinove loze
default_cta
Hell's kitchen
Ljubavna zamka
Pevačica
Brak na prvu Australija
Yu-Gi-Oh sevens
default_cta
Obiteljske tajne
San snova
Cijena strasti
VOYO logo