Medije samo zanima zašto sam se skidao gol

'Zasićen sam tim glupim pitanjem kako netko tko je bio u Letu3 može biti pročelnik za kulturu.

14.4.2011.
13:58
VOYO logo

Možete li kao pročelnik lakše ili džaba upadati na koncerte? Kao prvo, mrzim riječ pročelnik. Totalni hrvatski novogovor. Drugo, kad sam bio organizator Hartere, pritisak od partnera, prijatelja i sponzora oko gratis karata bio je neukusan i uvijek ću se boriti da se broj karata za sve te silne uglednike smanji. To je demonstracija sile koja je nepristojna prema organizatorima.

U jednom intervjuu ste rekli da Vas u većini slučajeva nije briga što se priča o Vama. Kad Vas je briga?Jutarnjem sam to rekao u trenutku zasićenja tim glupim pitanjem kako netko tko je bio u Letu3 može biti pročelnik za kulturu. Dubinski je glupo i ne znam je li uvredljivije prema Letu3 ili pročelniku za kulturu. Shvaćam da je medijima to na najpovršnijoj razini atraktivno, jer za površne je Let3 nekakav polusuvisli cirkus, a birokracija je nešto smrtno ozbiljno, pa ako nemaš sivo odijelo i 60 godina, onda si irelevantan. To govori o tome koliko smo mi frustrirana zemlja. Birokraciju i administraciju se poistovjećuje se "sivim" ljudima i kad netko iz drugog svijeta dođe tamo, prva reakcija nije da će se nešto dobro dogoditi. Ne, reakcija je: "Što ćeš ti tamo? U te čudne elite takvi kao što si ti nisu pozvani." A ja sam se baš osjećao pozvanim kad je objavljen natječaj, jer prvi sam bio taj koji je kritizirao sustav. Poštenije mi je, umjesto da pijuckam kavu i govorim kakvi su "oni", da razmislim tko smo "mi" i tko su "oni" i možemo li "mi" biti "oni" da bismo nešto promijenili.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

A za što Vas je briga? Kad se priča o nekim stvarno bitnim slojevima tog posla, pa se izbacuju neistine ili se radi neprofesionalno. Pitanja tko sam, što ja mislim i što bih radio su negdje sedamnaesta po redu, a prvo je "skidao si se gol", pa "svirao si u čudnom bendu", pa "lijepio si brkove".

Veliki dečki se tuku, a ja se približio pa koja šljaga doleti i meni. Najprije se htjelo dokazati da je Manufaktura puno poslovala s Gradom, pa kad se ispostavilo da su druge agencije zarađivale daleko više, postavili su tezu da nemamo dobiti i pitanje kako ja mogu biti uspješan kad mi firma nije. I točan iznos dobiti u 2009. je oko 35.000 kuna ako se ne varam. Koliko ljudi imate 'pod sobom'? Proračun je, ako se ne varam, oko 100 milijuna kuna. To je ogroman mehanizam, a ljudi ima 28. Rekordna godina 2009., mislim da je bila oko 105 milijuna, a ova je oko 85 milijuna i dio tih sredstava je već predestiniran kao potrošnja u ustanovama kojima je Grad osnivač, tipa HNK ili Muzej suvremene i moderne umjetnosti. A sigurno imam još 400-tinjak ljudi u tih pet velikih institucija. Dakle, to je jedna ogromna obitelj u kojoj sam ja tu kao neki pater familias, što godi, ali i obavezuje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što je s podatkom da je svaka karta prodana u zagrebačkom HNK subvencionirana s 911 kuna? Je li to pretjerana procjena i kako je u Rijeci? Kad sam došao do podataka o godišnjem posjetu riječkom HNK, došao sam do neke brojke od oko 770, 780 kuna. Dakle, tu smo negdje između 100 eura i 1.000 kuna. To je zastrašujuće puno kad ti pomisliš da smo mi svi skupa za kulturu, duhovno zadovoljstvo i zabavu jednog čovjeka prikupili toliko novca.

Kako se izvući iz toga? To me svi pitaju. Ja ću se kao lokalni kulturnjak zalagati da to postane nacionalno pitanje. S tim da dio novca, zapravo pola novca, zagrebačkom HNK daje i Ministarstvo kulture, što nije slučaj s riječkim, osječkim i splitskim. U tim srednjim gradovima, regionalnim centrima HNK je zbilja uteg oko vrata. Kad analiziraš budžete Zagreba, pa srednjih gradova i onda manjih poput Pule koja nema HNK, vidiš koliko u tim manjim gradovima ostaje novca za nezavisnu, izvaninstitucionalnu kulturu. Po meni, kako se financiraju HNK u ova tri veća grada, treba sjesti za okrugli stol i biti pametan. Narodna kazališta su veliki faktor gušenja ostalih vrsta kulture u tim gradovima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Koliko Rijeka izdvaja za HNK? Pola budžeta za kulturu. Kad se još usporedi i kupovna moć stanovnika drugih gradova i Zagreba, kojemu je i uz subvencije države HNK opterećenje, vidi se da je u drugim gradovima ono puno veće.

Sa stajališta psihologa mi recite, što je pjesnik bez boli? Ne proizlazi li najkvalitetnija i najzanimljivija kultura upravo iz očaja i undergrounda? Koliko novac može poboljšati kulturu? To je super pitanje. Svi pričaju o kulturi, a prva tema je uvijek da u kulturi nema novca. To je psihološki i s kreativnog stajališta gledano žalosno. Zapravo je spajanje ponajprije javnog novca i kulture osjetljiv posao. To je postavljena kolotečina u kojoj nemaš puno prostora za eksperiment. Ne mislim da je sva dobra kultura vezana za osobne patnje i uskraćenost za materijalno blagostanje, iako ima dosta toga u povijesti. Ali, nisam ni zagovornik teze da je moguće u nekoga investirati puno novca i da će se zbog toga dogoditi strašna promjena u kreativnom izražaju, to je potpuno glupo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako bi se onda trebala financirati kultura? Davanjem novca kao nagrade za nešto što je bilo provjereno dobro i uspješno u prošloj godini?Post hoc financiranje? To bi bilo stimulativno za kulturu, ali kratkoročno ne bi bilo stimulativno za politiku.

Kako letovci bez tebe? Pa već dvije i pol godine nisam na daskama s njima... To je jedna suluda mašina, netipičan bend i jako je blizak ovome o čemu pričamo – zatvorit će se u garažu i vježbati, isprobavati različite načine sviranja do besvijesti i bez garancije da to što rade će biti isplativo. Imaju vlastitu radnu etiku i možda će zvučati glupo, ali najviše sam o radu naučio u Letu3. Uvijek ću bit zahvalan Mrletu i njegovoj kombinaciji fašizma i paranoje da ništa neće uspjeti. A kako oni bez mene? Oni malo previše rade, što mislim da je posljedica toga što je diskografsko tržište toliko malo da ako želiš biti prodoran i uspješan moraš puno raditi. No, da se toliko daješ da si jedva ostaviš dovoljno vremena za odmor između albuma do neke nove kreativne faze... Kažem im: "Ljudi, to traje već 25, 30 godina, stanite malo, to nije prirodno." Ali, imaju još puno toga za reći, sigurno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Potpuno smo se unazadili. I kulturno, i poslovno, i što se jezika tiče. Nisam pristaša teorija zavjere, ali mislim da je europskim silama pasao krvavi raspad Jugoslavije i da će im pasati slaba dezintegrirana država. Mislim da će i najveći hrvatski i srpski nacionalisti u budućnosti stat i počešat se po glavi i reći: 'A, joj! Kako su nas preveslali.'Što kažete na pjesmu Omađijaj me? Ta pjesma je evidentno pamfletska i mali je dokument jednog trenutka, ali nitko ne očekuje da će biti hit za deset godina, ali mislim da su oni to i htjeli. U smislu osvješćivanja političke situacije, mislim da je OK. Pravovremena je.

A novi ministar kulture? On Vam je generacija. Osobno ga ne poznajem. Par ljudi iz mog odjela je radilo s njim i iskustva su korektna, što se tiče njegovog pristupa, on je mlađa generacija. Nepošteno mi je suditi takvog čovjeka koji je u tako nezgodnoj situaciji cjelokupne Vlade i govoriti je li dobar ili loš... Ne znam ni kakva je njegova motivacija. Vjerojatno je dosta čudna. Ključna razlika između njega i mene je što je on u potpunosti politička osoba, a ja nisam, bez obzira na bivšu poslovnu povezanost sa SDP-om. Moj posao je moja odgovornost, a ne stranačka. Doživljavam se kao javni menadžer, odgovoran prvenstveno građanima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prigovaraju Vam dosta zbog Manufakture, odnosno zbog 800.000 kuna vrijednih poslova od Grada koje je dobila u zadnje tri godine. Četiri godine! Prvo, pa šta?

Kako pa šta? Svi poslovi koji su bili u prostoru za javni natječaj su dobiveni putem natječaja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Hrvoje Burić iz HDZ-a čudi se što je Vaša sada bivša firma toliko radila s Gradom, a ima dobit od oko četiri tisuće kuna. Jako malo firmi u Hrvatskoj uopće posluje s dobiti zadnjih par godina! Smiješna mi je ta teza. Tog gospodina ne poznajem i to što on napada mene, ja sam tu potpuno nebitan. Veliki dečki se tuku, a ja se približio pa koja šljaga doleti i meni. Najprije se htjelo dokazati da smo puno poslovali s Gradom, pa kad se ispostavilo da su druge agencije zarađivale daleko više, postavili su tezu da nemam dobiti i pitanje kako ja mogu biti uspješan kad mi firma nije. I točan iznos dobiti u 2009. je oko 35.000 kuna ako se ne varam. Ali, svakako je irelevantno.

Pa možda Vam to govore zato što ste isticali kako imate iskustvo u menadžerskom poslu i da ćete zbog toga biti dobar pročelnik, a rezultati firme nisu sjajni. Nađite mi poduzetnika koji je u 2009. poslovao s dobiti. Osim toga, to je knjigovodstvena kategorija. Ako ne želiš platiti puno poreza, višak sredstava investiraš. U obrazovanje naprimjer. Problem je što se nitko time nije bavio istraživački, trač je, ipak, puno zanimljiviji. Lakše je reći da je tip iz Leta3 zavrtio s Gradom milijun kuna. Rekli smo im da od svih poslova koje ta firma radi, na poslove s Gradom otpada deset posto i pustite nas na miru jer ste fakat dosadni.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Predbacuju Vam i zato što jedan letovac živi u gradskom stanu. Ne znam kakve to veze ima sa mnom, Prlja ga je dobio na korištenje uz povlaštenu najamninu, što je potpuno normalna procedura u i Rijeci i svijetu. Gradski odbor odlučio je koji je stvaratelj bitan za Grad, svirao on violinu, pjevao u rock-bendu ili u operi. Tu tražiti neke protekcije mi je baš onako... jadno. Mislim da je spremnost Rijeke da rock-umjetnika tretira kao umjetnika u nekoj klasičnijoj formi svakako za pohvalu. Sjetite se samo konzervativne engleske kraljice i titule Sir koje nose Elton John, Paul McCartney ili Peter Gabriel. Pametnom dosta.

Ima li Let3 šefa? U principu da. Prlja je frontmen kod izvedbe i glasnogovornik, a Mrle je operativni motor. Tijelo s dvije glave.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što se prelomilo u njima da su se odlučili na golotinju, nakurnjake, čepove u stražnjici? Ja sam došao u staru postavu, taman prije dolaska novih članova. Ne mislim da se tu nešto posebno dogodilo. Oduvijek su bili takvi, samo su bili underground bend koji svira za 300 ljudi. Onda su odjednom, zbog albuma Peace, a kasnije i Jedina, postali bend za koji zna svatko u Hrvatskoj. Od 2000. godine su se mainstream mediji počeli baviti bendom, a pogotovo nove, komercijalne televizije, koje obožavaju takve stvari i taj žuti dio medija ih je pokazao svima. Koliko je to dobro, a koliko nije, ne znam. Mediji ih znaju dobro koristiti, ali i obratno.

Kako glazbenici odrađuju gaže za političke stranke? Bitna je stvar publike, tih 10.000 ljudi, a ne neko precizno jedinstvo s pojedinom politikom. Nastupio sam uoči prvosiječanjskih izbora 2000. s Letom3 za SDP i nikad na političkom nastupu nisam osjetio takvo jedinstvo i želju za promjenom. Možda je problem što želju za promjenom iz tvog ranijeg pitanja treba artikulirati, a to na prosvjedima nije uspjelo. U 20 godina nismo gotovo ništa stvorili i razočarani smo, mada smo od 2000. godine svi živjeli bolje i imali više novca i materijalnog blagostanja. Zapravo smo prvi puta kroz krizu ozbiljno suočeni s kapitalizmom. Znam puno ljudi koji su zagovarali neovisnu Hrvatsku i tržišno gospodarstvo devedesetih koji sada misle da dogovorna ekonomija nije tako loša.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

A nacionalna država? Koncept nacionalne države u današnjem svijetu je totalno bezvezan i mislim da će povijest pokazati da smo imali tu nesreću da kada cijela Europa ide u integracije, mi smo zbog svojih malih balkanskih, južnoslavenskih razloga prisiljeni boriti se za nacionalnu ideju i otišli smo u protufazu u odnosu na ostatak svijeta i potpuno se unazadili. I kulturno, i poslovno, i što se jezika tiče. Nisam pristaša teorija zavjere, ali mislim da je europskim silama pasao krvavi raspad Jugoslavije i da će im pasati slaba dezintegrirana država. Mislim da će i najveći hrvatski i srpski nacionalisti u budućnosti stati i počešati se po glavi i reći: "A, joj! Kako su nas preveslali."

Vidite li potencijala u Hrvatskoj za daljnje raspadanje? Istra, Dalmacija, Slavonija ima svoj "sabor", HDSSB. Ja sam svakako za decentralizaciju i da su različitosti među njenim dijelovima u Hrvatskoj njena najveća ljepota. Centralizam ne dopušta tim različitostima da se razmašu, ali to da se administrativno još usitnjavaju mi je smiješno. Zamisli, druga valuta, vojska i sve to... Smiješno. Poanta je da smo išli u potpuno drugom smjeru od ostalih. Iz nekog razloga radimo sve krivo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nisam zagovornik teze da je moguće u nekoga investirati puno novca i da će se zbog toga dogoditi strašna promjena u kreativnom izražaju, to je potpuno glupo. Post hoc financiranje? To bi bilo stimulativno za kulturu, ali kratkoročno ne bi bilo stimulativno za politiku.Što ste prvo mislili promijeniti kad ste se prijavili na natječaj? Često puta vidiš da gradska administracija ne zna što želi. Strategija razvoja kulture u Rijeci mi je bitna. Iskustva vani pokazala su da ne možeš imati sve – gradovi i ljudi u njima su različiti. U Rijeci se puno uložilo u Sveučilište, ali ostaje pitanje što nudiš tim studentima u kulturi, što je jako bitno. Rijeka ima problem s odljevom mozgova i negativan prirodni prirast u odnosu na druge gradove. Iz aviona se vidi da se moraš baviti mladima kad si već uložio milijune i milijune u Sveučilište. Stalo mi je da Grad dobro i transparentno pokazuje što želi, te jasno i čvrsto strukturirano pokazuje što preferira, kriterije i ciljeve. Grozno mi je što ljudi imaju osjećaj da kad poznaju nekoga da se mogu dogovoriti, to u startu govori koliko ne vjeruju sustavu koji mora postojati bez tebe i mene. Isto tako vjerujem u mogućnost i pravo umjetnosti da ispituje vrijednosti i pomiče granice.

Ali, hrvatska Vlada valjda svaki tjedan donosi strategiju, pa... Rijeka ih baš i nema. Grad veličine Rijeke ima ogromne potencijale, ali ne može imati genijalnu alternativnu, i koncertnu, i opernu, i tko zna kakvu sve ne kulturu. Mora vidjeti kakvi su joj resursi i gdje može ići. Stara, industrijska Rijeka, koja je trajala 120 godina, umrla je i ima povijesnu ulogu i sad je zanimljivo vidjeti što će biti s njom. Rijeka je nedovršeni grad, ima puno nedefiniranih zona koje treba staviti u funkciju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako ste stavili u pogon Harteru? Može li itko drugi u tom prostoru raditi festivale? Pa može, ali problem je u tome što je stara tvornica papira imala potpuno odvojenu infrastrukturu – svoju struju, svoju primitivnu odvodnju, baciš sve u rijeku. Nema vode, tako da se svaka produkcija stvara od nule, što je skupo i glupo, ali vjerujem da će kroz neke dvije godine Grad riješiti te probleme.

Dakle, rješavate probleme Hartere? Pa moram, to mi je posao.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ljubakate li se na hodniku Poglavarstva sa ženom? Ne.

Spočitavaju Vam nepotizam zbog nje. Koliko je ona radila u Gradu prije nego ste Vi došli? Pet godina.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što je rekla kad ste joj obznanili da želite biti njen kolega? Bilo joj je drago jer ona misli da sam rođen za taj posao. Nije joj bilo drago zbog tog tipa komentara i zato što to vidi kao kočnicu u svojoj karijeri. Ona je ambiciozna u svom sektoru, socijalnom radu. Ma to su dva potpuno odvojena svijeta koji uopće nemaju dodirnih točaka i misliti da je mene netko imenovao pročelnikom zato što mi žena radi u Gradu... No comment.

Nije Vas niti preporučila? To zvuči dosta uvredljivo. To je razina tvrdnje da je Kosor odabrala ministra zato što je njegova žena u jednom tajništvu. Što nije to malo smiješno?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O piratstvu... Teško mi je o tome, jer kao glazbenik mislim da glazba kao dobro nešto vrijedi i ako je ja prodajem, mislim da je lijepo da je netko kupi. Isto tako, kao netko blizak novim tehnologijama, mislim smo taj linearni koncept – ja prodajem, ti kupuješ – kroz digitalni svijet nadrasli. Nemoguće je uspostaviti old school kontrolu nad kreativnim proizvodima i pokazuje se da bendovi koji mekše koriste digitalne mogućnosti bolje prolaze. Najpoznatiji svjetski primjer je Radiohead sa svojim eksperimentom 'plati kol'ko hoćeš'. Lokalni primjer je nevjerojatna ekspanzija Dubioze Kolektiva.

O promjenama u načinu financiranja u glazbi... Paradigma od čega primarno glazbenici zarađuju stalno se mijenja. Ljudi koji to gledaju s pravnog aspekta često griješe. Prije 30 godina glazbenici su živjeli od prodaje nosača zvuka, a svirka je bila za promoviranje albuma. Kako su počele padati prodaje albuma, onda su cijene koncerata i obilato sponzoriranih festivala počele enormno rasti. Na to se nadovezala i digitalizacija. Glazba će se zato vjerojatno davati besplatno ili jeftino, a živjet će se od prava za nekakve igre i suvenire. Diskografi su sve manje bitni.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

O diskografima u novo vrijeme i o tome kako to rade Amerikanci... Amerikanci su već gotovo potpuno neopterećeni diskografijom. Naći će nekog da sufinancira digitalno izdanje, jer CD-i, ta plastika, kao i ploče postaju roba za fetišiste. Pa onda ti klinci, svi su na iPodima i na nekim drugim malim spravicama. Snimaju albume za sebe, za udruge, za Nike, za fakultet. Groove Armada je snimila naprimjer album za Bacardi, pa su ih kritizirali, u stilu da su oni ipak umjetnici. A radi se o tome da su diskografi samo tvrtka, kao što je i Bacardi – tvrtka. Odgovorili su da im je Bacardi puno mekše i prijateljskije, kvalitetnije pristupio od diskografa. Ako ćemo biti do kraja antikapitalistični, diskografske su kuće ogromne, đubretarske multinacionalne korporacije koje eksploatiraju. Ne treba ih žaliti, htjeli su ostati veliki profiteri, a tehnologija ih kažnjava što su bili oholi.

O usporedbi 'vječnih vladara' – HDZ-a na nacionalnoj s SDP-om na gradskoj i IDS-om na regionalnoj razini, te izjavi bivše ministrice pravosuđa Ane Lovrin, koja je otprilike ustvrdila kako je logično da HDZ ima više afera od oporbe zbog duljeg vladajućeg staža... Meni to nije normalno i logično i mislim da to ne stoji, zato što Jakovčić u Istri i SDP u Rijeci, kad staviš na vagu afere na razini države u zadnje vrijeme, jednostavno nisu politika koju možete svrstati u isti folder... Kužim da je politika tu kod nas i u svijetu generalno antipatična, da postoji opća kritika upravljačkih sustava, ali dok god ne budemo imali bolji sustav upravljanja svijetom, osuđeni smo na njih i oni na nas. Ako je teza da su svi isti i svi loši zato što su svi političari, s tim se ne mogu složiti. Razina afera i korupcije koja je dokazana HDZ-u na nacionalnoj razini je en na en na entu potenciju veća od onoga što se tek pokušava dokazati Jakovčiću u Istri ili SDP-u u Rijeci. Nije pošteno olako amnestirati HDZ, govoriti da su svi isti i bacati molotovljeve koktele... Igramo se revolucije.

O našoj nedavnoj revoluciji i njenom brzom kraju... Ja volim revoluciju. Kad narod galami, a vlast se plaši. Ali, falio je vođa. Meni osobno je dosta vođa jer smo voljeli biti na koljenima i samo jednog čovjeka smatrati bitnim i presudnim, mislim da je to sranje. Ali, ipak je trebala biti suvislija koordinacija jer je prosvjed organizacijski komplicirana, ne spontana stvar. I cilj, osim pada Vlade, koji je kratkoročni cilj i ne daje optimizam nizašto drugo. Uvijek me ražalosti što smo toliko nezadovoljni i spremni deklarativno iskazati nesreću, a onda... Ne znam. Valjda bolje ne zaslužujemo. Možda da krenemo uvoziti političare.

Toma
Otok iskušenja
Senorita 89
Versailles
hABAZIN VS. mAGYAR
default_cta
Brak na prvu
Hell's kitchen
Trumbo
Ljubavna zamka
Vlakovi
default_cta
Pevačica
Obiteljske tajne
Brak na prvu Australija
Cijena strasti
VOYO logo