Joj što volim histeriju. Pogotovo u osmom mjesecu, u sezoni kiselih krastavaca, kad ne znaš o čemu bi pisao. Serviralo nam dvije – ovu s listom poreznih dužnika i ovu oko Tele2.
Sjediš na balkonu s laptopom, piješ kavu, gledaš more u daljini i premišljaš se. Najlakše bi bilo pridružit se histeriji, iscipelarit Tele2 ili kojeg dužnika u pet minuta, poslat tekst i otići na plažu. Tu nema greške – stao si na stranu "malog čovjeka" i eto ti u sekund milijun šerova, lajkova i klikova. Ali, da budem iskren, u zadnje vrijeme su me "mali ljudi" počeli živcirati kao i oni "veliki", a i ne da mi se nešto tiskat s Česima po plaži.
Iza obje ove teme krije se omiljeni sport u Hrvata – traženje šeme da se zajebe sistem. Siguran sam da je svakog od ovih dužnika knjigovođa uredno upozoravao o dugu, na što je ovaj odmahivao rukom i odgovarao: "Ma ne brini, nać ćemo neku šemu." Do cijele pak histerije oko Tele2 i njihovog kresanja "neograničene tarife" s 5.000 na 2.000 minuta, došlo je jer je neki genijalac "našao šemu" da ih prevesla, da iz njihove tarife naziva brojeve koji se "pune razgovorima", pa preko noći ostavljao otvoren poziv da mu se napuni drugi mobitel i tako im dao argument da se ižive i nad onim korisnicima koju tu šemu nisu našli.
Nisi prava faca ako nekoga ne zajebeš
Primjera ovakvog nalaženja šema ima milijun. Tako je nastradalo plaćanje tramvaja mobitelima, inače užasno praktična stvar. Jako brzo je naš čovjek skužio da može utipkat poruku, držati prst na tipci send i ako se pojavi kontrolor poslati. Jako brzo je praktična ideja postala idealan alat za švercanje.
Prije desetak godina, kad su se pojavili prvi mobitel, otkrila se šema za besplatno telefoniranje. Staviš mobitel na slušalicu javne govornice, utipkaš broj na mobitelu, govornica to biranje prepozna kao svoje i pričaš do besvijesti. Naravna stvar, odmah se zvala rodbina u Australiji.
Dokle ovo ludilo ide, mogli smo se osvjedočiti prije tjedan dana, kad je u Slobodnoj objavljen tekst o krađi alata kaštelanskih poljoprivrednika. Neki genijalac je skužio da ljudi alat preko noći ostavljaju u polju, a onda pokrao maškline i motike i prodao ih u staro željezo. Radi se o protuvrijednosti od pive i kutije cigara, za koju je naš genijalac sve morao isplanirati, ostati budan cijelu noć, dovesti se do njive, riskirati da ga netko ne skuži i pokrasti nekog jadnog poljoprivrednika.
Ma da je pitao čovjeka da mu da tu lovu, dao bi mu. Da ne pričam da bi potrošio i manje vremena i truda da mu je došao i upitao: "Skužajte, šjor, ja bih vam pomoga. Šta triba napraviti za pedeset kuna?" Oplio bi mu dva reda loze i s manje rizika i komplikacija došao do iste love. Ali ne, to u ovom društvu nije nimalo sexy, u ovom društvu to rade jadnici, prave face nekoga zajebu. Inače se osjećaju kao da nisu napravili ništa, bili oni tajkuni ili tipovi kojima treba pedeset kuna za pivu i cigare.
Vanish, Mr. Muscolo i Plan 21
Vratimo se sad na Tele2 i cijeli ovaj cirkus koji je nastao oko te njihove revolucionarne tarife. Koliko god nas nervirao onaj ovan i cijela ta revolucionarna kampanja, sama tarifa je bila izvrsna stvar koja je natjerala konkurenciju da skine cijene.
E sad, je li stvarno bila neograničena kako su je reklamirali? Naravno da nije. Povjerovati u to bilo bi isto kao povjerovati da Vanish stvarno skida mrlje od motornog ulja, da Mister Muscolo odčepljuje školjku u koju su upala tri uloška, da će Plan 21 izvući Hrvatsku iz krize ili da će Josipovićeva "nova pravednost" donijeti iti malo pravde ovom društvu.
User perspektiva
Zato, naime, postoji ugovor koji bi bilo poželjno pročitati. U njemu lijepo piše da se to neograničeno iz reklame odnosi na 5.000 minuta, a u ugovoru postoji i članak u kojem stoji da si Tele2 ostavlja mogućnost da sve to promijeni jer pravnici koji su ga sastavljali nisu telad, pa si uvijek ostave ta vrata otvorena. Međutim, za razliku od drugih operatera u tom razdoblju, korisnik nije bio prisiljen potpisivati ugovor na jednu ili dvije godine, nego mu je ostavljena mogućnost da ga raskine kad želi, pa ako sad procjenjuje da ga je Tele2 preveslao, ništa ga ne sprečava da jednostavno promijeni operatera.
Ukratko, iz user perspektive, mila majka, tarifa za poželjeti. A onda na scenu stupaju genijalci, otkrivaju šemu i događa se samo takva metafora, viđena u ovom društvu mali milijun puta. Genijalac je odlučio zajebati sistem, pomislio je da je pametniji od pravnika iz Tele2, a oni su ga jedva dočekali. Servirao im je sasvim pristojan argument da se ižive i nad ostalim korisnicima. Pa su, kako to u Hrvata obično ide, zbog nekoliko genijalaca koji su zajebali sistem, najebali i oni koji nit' su krivi nit' su dužni. Kao što će zbog genijalaca koji su našli ili traže šemu za izbjegavanje poreza, najebati proračun, a tako i svi mi koji ga punimo "bez šeme".
Hoće li ovaj omiljeni sport u Hrvata, to traženje rupe u sistemu, ikad iščeznuti, ne znam. Ali ako se to ikad dogodi, ako se pojavi naš mali ili veliki čovjek koji će uočiti rupu u sistemu i svjesno odlučiti da se u nju ne zabije, bit će to revolucija prema kojoj je ova od Tele2 mačji kašalj.
Ali, nekako, nisam optimist. Zašto? Zato što ću za deset minuta doći do plaže, do tipa koji iznajmljuje suncobrane i odvijat će se sljedeći razgovor.
"Lave, pošto su ti suncobrani?"
"Dvaes kuna cili dan."
Onda će genijalac pogledati prema terasi birca da vidi je li mu gazda blizu, a kad utvrdi da ga nema, počet će šema.
"Ali deset ako ti ne triba račun."
"A ako mi ga neko bude tražija?"
"Stari, na plaži si, otpuva ti ga vitar."
