Pravilnik o upotrebi kolačića
Portal Net.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

NOVI FENOMEN USELJAVANJA

ZAŠTO SU HRVATSKI POVRATNICI RAZOČARANI KAD SE VRATE KUĆI? Jasno im je da nije dobro, ali ove su im stvari ipak najgore

Ključno je pitanje koje se svake godine postavlja u vrijeme božićnih blagdana na kraju kalendarske godine koliko se istinski vraća pripadnika dijaspore u Hrvatsku i kakvi su učinci njihova povratka na naše društvo i ekonomiju

Vrijeme božićnih blagdana i kraj kalendarske godine najčešće je i vrijeme kada u Lijepu našu dolaze hrvatski građani iz dijaspore, “pojačavajući” ne samo brojnost stanovnika Lijepe naše, nego “osvježavajući” svojom potrošnjom i domaći BDP. No ključno je pitanje koje se svake godine postavlja u to vrijeme i koliko se istinski vraća pripadnika dijaspore u Hrvatsku i kakvi su učinci njihova povratka na naše društvo, ali i ekonomiju. To je samo dio sadržajnog rada Instituta za narodnosti i migracije, a kojim se sa znanstvene osnove pomaže institucijama u društvenom i gospodarskom sektoru kvalitetnije pratiti stanje u Hrvatskoj, napose na tržištu.

“Najveći broj povratnika dolazi iz Njemačke, Austrije i Švicarske, te ostalih europskih zemalja gdje je inače najviše nazočan i trend novih iseljavanja iz Hrvatske. Radi se uglavnom o povratnicima koji se nakon umirovljenja vraćaju u domovinu iz država gdje su tu mirovinu ‘zaradili’. Nerijetko je riječ o onima koji nakon povratka žive na dvije lokacije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini gdje ujedno posjeduju nekretnine. Iako je riječ o starijoj populaciji, umirovljeničke povratničke migracije su izuzetno zanimljive poglavito što značajan broj njih sudjeluje u kapitalnim ulaganjima u proizvodnji, turizmu, građevinarstvu i sl. te mogu pozitivno utjecati na povratak odnosno useljenje svoje djece/unuka što je svakako poželjan scenarij. Nažalost, malo se pridaje pažnje ovoj tematici pa su u skladu s tim rijetka istraživanja, informiranost i i mala zastupljenost u javnim politikama”, objasnila je ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti doc. dr. sc. Marina Perić Kaselj.

DOK SE IZ DRUGIH HRVATSKIH GRADOVA ISELJAVAJU, U OVE SE LJUDI – USELJAVAJU! Zanimljivo, većina ih ima jednu istu značajku…

Većina useljenih su stranci

Iako su mnogi medijski natpisi optimistično donosili vijest kako se u odnosu na 2017. godinu koja bilježi useljavanje 15.563 osobe prošle 2018. godine mijenja trend i kako dolazi do rekordnog broja useljenih od 26.029 osoba u RH. S druge strane, Hrvatska je tradicionalno iseljenička zemlja i migracije su s naših prostora svakodnevna pojava bilo da se radilo o iseljavanju uzrokovanom ekonomskim ili političkim čimbenicima ili kombinacijom jednih i drugih.

“Nažalost, samo njih 8619 su hrvatski državljani, dok je 17.399 stranaca. Radi se o useljavanju stranaca radi potrebe tržišta rada (nedostatak radne snage) odnosno radnih migracija i to većinom radnika iz država u regiji (bivše republike bivše Jugoslavije). O značajnom broju povratnika, poglavito onih u reproduktivnoj dobi za sada ne možemo govoriti. Hrvatska je bila u sastavu nekoliko država kojima nije bila prioritet iseljenička politika, tako da je iseljavanje bilo poželjno poglavito s područja današnje Hrvatske.

Taj trend se, nažalost, nastavio i sada kada je Hrvatska slobodna neovisna država. Unatoč tome što nam je ulaskom u EU otvoreno tržište rada, a time i mogućnost izbora, veće zarade, učenja novih znanja i vještina nismo kao država bili spremni odgovoriti na nove izazove i preusmjeriti iseljavanja u pozitivnu migraciju tzv. cirkulaciju mozgova. Kao država nismo postavili niti jasan odnos prema dijaspori, povratnicima, već se medijski i politički iscrpljivamo nebitnim raspravama i ideološkim podjelama kako bismo skrenuli pozornost s pravog uzroka problema. Ovakav stav unio je nesigurnost, nemotiviranost i usudila bih se reći razočaranje.

S jedne strane onih koji bi se vratili, a s druge strane onih koji u sve većim broju napuštaju domovinu tražeći sa svojom obitelji u drugoj državu novi i drugačiji početak. Kao što mi je jedan od mojih sugovornika i prijatelja rekao ‘ja sam morao iseliti u Njemačku kako bih osigurao egzistenciju, ali takva su bila vremena… Žalostim se i pitam zašto je sada moj unuk iz naše Hrvatske iselio u Njemačku? Zar smo se borili za takvu Hrvatsku?”, kaže ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti.

Predrasude prema dijaspori

Dodaje kako se osim stvarnih problema o kojima svjedoče oni koji iseljavaju i oni koji su se vratili i u javnom diskursu o povratnicima gotovo i ne priča. “Ne moram napominjati kako su još uvijek prisutne predrasude prema dijaspori kao nečem što asocira na ustaštvo i primitivizam. Sve to upućuje na zaključak kako se mentalitet teško mijenja. Unatoč demokraciji i zakonima EU-a mi se politički i društveno ponašamo u skladu s preuzetim obrazima iz prethodnog društveno-političkog sistema.

Stoga ne čudi visoki stupanj korupcije, nepotizma, političke podobnosti, nemogućnosti provođenja reformi što negativno utječe na poduzetništvo, inovacije, slobode izražavanja, i radnu etiku. Potrebno je generalno promijeniti retoriku, bez obzira na teškoće poticati i usmjeravati pozitivne trendove i mijenjati postojeće stanje. Za to su nam potrebni odvažni i hrabri pojedinci. Rijetki su, ali ih imamo i oni svakodnevno svjedoče o tome kako se može voljeti, uspjeti i živjeti u Hrvatskoj. Nažalost, mediji ne vole pisati o pozitivnim događajima i uspješnim pojedincima koji su isključivo svojim radom i ustrajnošću uspjeli. Među njima je veliki broj povratnika i useljenika/potomaka iseljenika”, ističe Perić Kaselj.

NE ODLAZE SAMO HRVATI ŽIVJETI I RADITI U INOZEMSTVO: Ljudi se iseljavaju čak i iz jedne od najbogatijih zemalja EU, objasnili su zašto

Novi fenomen useljavanja

Trenutačno u Hrvatskoj imamo novi fenomen useljavanja – i to potomaka iseljenika – druge, treće i ine iseljeničke generacije. Radi se o mladim ljudima uglavnom iz prekooceanskih zemalja: Australija, Južna i Sjeverna Amerika. Visokoobrazovani su i nerijetko sa znanstvenim doktoratima.

“Jedan dio njih, poglavito oni iz Australije, u Hrvatskoj se odlučuju na poduzetništvo, iako prolaze težak put od useljavanja do pokretanja vlastitog posla boreći se s golemim i tromim birokratskim aparatom te mnogim drugim teškoćama. Uporni su i strpljivi. Presudan je ipak u ovim odlukama osim financijskog emotivni kapital koji donose u ogromnoj količini. Moj dojam je kako nas naprosto zaraze svojim optimizmom i upravo takva energija, nova kultura rada i života unosi novi trend koji će u budućnosti, nadam se, biti što prisutniji.

Nakon useljenja dolazi do procesa integracije (ali ne stranaca i ne povratnika) onih koji dolaze u svoju ‘zamišljenu domovinu’. Nažalost, u Hrvatskoj se posvećuje pozornost i rasprava o integraciji str

 

 

 

anaca, a o integraciji potomaka iseljenika kao zasebnoj kategoriji jako malo. Za sada je omogućeno nekima od njih putem stipendija učenje hrvatskog jezika koji provodi Središnji državni ured za Hrvate izvan RH putem programa Croaticum”,kaže Perić Kaselj.

Razočaranost povratnika

Naglašava da povratnici nisu homogena kategorija te da većina njih sumnja u sustav vrijednosti i način upravljanja državom. “Povratnici su vidno razočarani. S jedne strane živjeli su uglavnom u zapadnoeuropskim državama gdje je drugačiji način života, kultura rada, odnosi države prema pojedincu i državna politika. Iako su bili stranci u tim državama čini mi se kako se osjećaju većim strancima u svojoj domovini. Kod nas se još uvijek na povratnike gleda kao isključivo ‘ekonomsku kategoriju’ pa sami komentiraju kako ih se gleda po principu oni imaju i trebaju nama dati jer mi nemamo.

Povratnici često komentiraju političku oligarhiju ili tzv. maćehinski stav države prema narodu koji uključuje distanciranost, odluke koje se provode bez argumentacije i rasprave. Smatraju da društvom generalno vlada društvena apatija u vidu još uvijek živih ratnih trauma, besperspektivne budućnosti, ekonomske nesigurnosti što uzrokuje i problematičan odnos jedan naprema drugog u zajednici gdje svatko drugoga krivi za vlastiti neuspjeh.

Smatraju da to nije zdravo društvo te da su nužne reforme, opstojnost vladavine prava i pravne države, poticajno okruženje za poduzetništvo i stvaranje novih vrijednosti, a ne gomilanje i povećavanje javnog sektora koji pokazuje veliku neučinkovitost koji uvjetuje i manjak vlastite inicijative. Po mom mišljenju, pozitivno je što povratnici i novi useljenici unose nove vrijednosti i pozitivno utječu na ‘ozdravljenje društva’, ali je za to potrebno prijeći za sada još uvijek težak put”, zaključuje ravnateljica Instituta za migracije i narodnosti doc. dr. sc. Marina Perić Kaselj.

Povratak na Net.hr