Dijani je prije nekoliko dana u jednoj trgovini u Zagrebu ukradena torba marke Zac Posen u kojoj je bio novčanik sa svim osobnim dokumentima. Kad su joj u policiji rekli da nema previše nade da će kradljivicu pronaći jer je toga dana to bila već šesta slična prijava, odlučila je sama pomoći u traženju kradljivice i svoje torbe pa je došla do snimki nadzornih kamera trgovine u kojoj se sve dogodilo.
Žrtve same hvataju lopova
Fotografije sa snimke na kojoj se vidi žena koja joj je ukrala torbu objavila je na društvenim mrežama.
'Ovu subotu žena sa slike ukrala mi je torbu marke Zac Posen. U torbi su se nalazili novčanik sa svim dokumentima, punjač, šminka, futrola za sunčane naočale i ostale osobne stvari... Molim Vas podijelite u što većem broju kako bismo pronašli kradljivicu', napisala je Dijana.
Često je da se počinitelji takvih incidenata, kao i onih koji ukradu, primjerice, bicikl, ne pronađu, pa žrtve takvih krađa pokušavaju na ovaj način same uhvatiti lopova.
Privatna tužba zbog javnog sramoćenja?
Stručnjaci iz zaštitarske kuće Klemm tvrde da Dijana u ovom slučaju nije imala pravo to napraviti. Nije smjela dobiti niti snimke s nadzornih kamera trgovine jer to u slučaju kaznenog djela smije samo policija, rekli su za Jutarnji list. Dodaju i da su podaci o istrazi tajni pa se ne smiju dijeliti na društvenim mrežama sve dok traje policijska istraga.
'Kazneni postupak postaje javan tek kada i ako dođe do potvrđivanja optužnice', rekao je odvjetnik Dominik Stjepan Janković za Jutarnji list i dodao kako u Hrvatskoj vrijedi presumpcija nevinosti, što znači da je osoba nevina dok joj se krivnja ne dokaže.
Žena čije su fotografije objavljene na društvenim mrežama uz navode da je kradljivica, ima pravo tužiti Dijanu zbog postavljanja tih fotografija na Facebook, zbog javnog sramoćenja i nanošenja štete časti i ugledu.
Ipak, ako bi Dijana na sudu mogla dokazati da je osoba koju je optužila zaista počinila kazneno djelo za koje ju se optužuje, sud bi je oslobodio te odgovornosti.
